Djeca trebaju čitati, uskličnik. Čitanje je važno, uskličnik. Knjiga je čudotvorna, da, da, je, snažna je i ne osporavam. Čitanje je važno, ali i pisanje je važno i ponekad jestvaranje vlastitih priča najbolji put ka interesu za tuđe priče.

Djeca priče uglavnom poistovjećuju s opuštanjem i utjehom, posebno ako su im roditelji, bake ili djedovi čitali priče u ranom djetinjstvu ili prije spavanja. Već u tom razdoblju, pokazuju interes za sudjelovanjem u priči, mijenjanjem završetka, uključivanjem novih likova u priču i stvaranjem vlastite priče.

Pisanje djetetu pomaže u razumijevanju izazovnih situacija

Kreativno pisanje djeci daje prostor za izmišljanje i stvaranje te im pomaže zaviriti u vlastitu maštu. Pisanje je oslobađajuće jer djeci olakšava izražavanje emocija. Ponekad je zbunjujuće i teške emocije lakše osloboditi kroz lik iz priče pa nije rijetkost da djeca, u procesu pisanja priče, osvijeste i sami sebi razjasne nešto što ih tišti u svakodnevnom životu. Pisanje priče djetetu može pomoći u razrješavanju konflikata jer u priči može preuzeti kontrolu nad radnjom i sam osmisliti rješenje nelagodne situacije dok mu se u stvarnom životu to može učiniti nerješivim. Priča mu otvara mogućnost za smišljanjem i nekih alternativnih rješenja problema koje može primijeniti u svakodnevnom životu, u školi, u odnosima s drugima.

Pisanje djetetu pomaže u poslagivanju misli, praćenju radnje, u fokusiranju te u osvještavanju detalja.

Stvarajući karaktere likova u priči, dijete uči promatrati ljude u svojoj okolini,prepoznavati njihove karakterne osobine i ponašanja te izgrađivati stav o svojem i tuđim ponašanjima.

Pisanje je školarcima najčešće asocijacija na zadaće iz hrvatskog jezika, ali pisanje je, kao i slikanje, modeliranje, plesanje, umjetnost i hobi kojim se djeca mogu baviti i van školskih klupa i to uz mnogo veću slobodu i bez pritiska od ocjenjivanja i kritiziranja vlastitog uratka.

Na svojim školicama kreativnog pisanja s djecom u dobi od 8 do 12 godina često koristim ove vježbice kao uvertiru u konkretne zadatke. Vježbice su prikladne za jedno dijete, ali i za grupu djece.

Kockice pričalice

Djeca vole kockice pričalice jer su one, prije svega, zabavna igra. Svaka strana kockice ima naslikan jedan pojam, a igra se može koncipirati na razne načine. Bacajući kockicu po kockicu, djeca otkrivaju pojmove i pokušavaju ih povezati u suvislu priču. Kockice pričalice korisne su jer djeca uz njih vježbaju pamtiti elemente priče i uče pratiti radnju, slušati svoje, ali i tuđe ideje i prihvaćati ih. Mlađoj djeci ponekad znaju stvoriti frustraciju jer mogu biti ograničavajuće, pogotovo ako se zaredaju nepovezani i apstraktni pojmovi koje je djeci teško udružiti u priču.

*Ako niste u prilici nabaviti kockice pričalice, sami možete izraditi kamenčiće brbljavčiće (oslikajte kamenčiće ili ih polijepite sličicama te ih pohranite u vreću iz koje će ih djeca izvlačiti prilikom stvaranja priče), a možete se poslužiti i memory sličicama.

3

Brbljave staklenke

Ako nemaju tu sreću da su njihovi učitelji kreativni i otvoreni, velik broj školaraca pisanje priča poistovjećuje s dosadnjikavim školskim sastavcima i prožvakanim temama. Teme koje se ponavljaju još od školovanja naših baka, nisu nimalo motivirajuće i ruše ugled pisanju kao zabavnom hobiju. Upravo je zbog toga djeci ponekad teško osmisliti o čemu zapravo žele pisati. Nije im jednostavno otkačiti školski način razmišljanja i osloboditi maštu. Podržite ih pomoću brbljavih staklenki.

Na papiriće ispišite različite teme, što neobičnije to bolje.

Primjer:

Tema br.1.: Jutros sam se probudio kao banana

Tema br.2.: Čudovište ispod mojeg kreveta

Tema br.3.: Moj čudnovati izum

Papiriće s temama preklopite i pohranite u staklenku. Staklenki nadjenite neko ime kao npr. brbljava staklenka, kućica za priče, maštovita staklenka, čudesna staklenka i sl. Svakog dana dijete može izvući temu dana te se njome inspirirati za pisanje priče. Kad se dovoljno oslobodi, predložite djetetu da samo osmisli teme o kojima želi pisati i pohrani ih u staklenku.

2

Kartice objašnjavalice

Djeci koja nisu preveliki ljubitelji čitanja možda će zatrebati mali poticaj za usvajanje novih riječi. Širenje vokabulara postaje prava igra uz kartice objašnjavalice na koje djeca uglavnom dobro reagiraju. Kartice možete izraditi kod kuće i s njima se igrati na više načina.

Jedan od načina je da na nekoliko kartica ispišete nešto apstraktnije riječi koje je dijete možda negdje čulo, ali nije još uvijek usvojilo u svoj rječnik. Na ostatak kartica ispišete objašnjenja riječi, a dijete onda mora povezati riječi s njihovim objašnjenjima. U obzir dolaze sve vrste riječi, u skladu s djetetovom dobi.

Djetetu koje je već ovladalo čitanjem, pisanjem i razumijevanjem teksta, možete predložiti da samostalno izradi svoje kartice objašnjavalice na način da odabere nekoliko svakodnevnih, „običnih“ riječi, ali da njihovo objašnjenje bude neobično.

Primjer:

Riječ: Jabuka

Objašnjenje: Slatkokisela kućica malog crva. Može biti crvena, zelena ili žuta.

Malim kreativcima uvijek možete ponuditi i opciju u kojoj sami izmišljaju riječi i njihova objašnjenja.

Osobne kartice likova

Izrada osobnih kartica likova podjednako je korisna i za samostalno kreiranje likova, ali i za bolje upoznavanje likova nakon pročitane knjige. Izradite djeci (ili im predložite da sami izrade) obrazac u kojemu će nacrtati lika (svojeg ili tuđeg) te ispod slike napisati njegove osobne podatke, ali i zanimljivosti iz njegova života, njegove navike, mane, vrline i sl. Cilj je ispisati što više informacija o liku kako bi on postao stvarniji i bliži djetetu.

Fotka govori više od tisuću riječi

Iz obiteljskog albuma (ako još uvijek postoje oni koji razvijaju obiteljske fotografije) izvucite sliku iz ranog djetinjstva vašeg djeteta ili neku vašu sliku iz davnih dana. Poželjno je da na slici bude više ljudi i da je situacijska. Predložite djetetu da ispriča ( i to, naravno, oblikuje u priču) što se na slici dogodilo.

Ako dijete već ima svoj mobitel, predložite mu da sam napravi neku fotografiju i o njoj napiše priču.

Pliva patka preko Save, nosi pismo navrh glave

Još nekoliko godina i vrlo je moguće da djeca neće imati pojma što je pismo, razglednica ili tiskana čestitka. Njihovi načini komunikacije apsolutno su prerasli poštu, barem onu fizičku. Ipak, dijete možete pridobiti na pisanje pisma ili razglednice tako što ćete mu ponuditi da napiše pismo svom omiljenom znanstveniku, povijesnoj ličnosti, glavnom junaku iz crtića, knjige, stripa…

Možda i nekom izmišljenom biću koje baš nikako ne razumije mobitele, Snapchate ni YouTube već samo pisanu riječ. Temu neka odabere samostalno ili mu je možete ponuditi.

Izrada slikovnice, enciklopedije ili stripa

Na internetu su dostupni programi pomoću kojih djeca mogu „izdati“ svoju knjigu ili slikovnicu. Ipak, takvo izdavaštvo ne može se mjeriti s nakladničkom kućom iz dnevnog boravka te izradom vlastite slikovnice, stripa, romana ili enciklopedije uz pomoć bojica i flomastera, izrezanih likova iz časopisa, šljokica i klamerice.

Izraditi knjigu zaista je projekt kojemu se treba posvetiti, a trud se isplati jer djetetova priča tada zaista dobiva jednu drugu dimenziju.

1

I za kraj…

Potaknite djecu da pišu rukom. U bilježnicama i na papirima. Neka tipkaju na gadgetima, tipkat će na budućim poslovima, tipkat će uvijek i svugdje, ali za svoj gušt, neka pišu olovkom.

I neka brišu, neka zamrljaju papir i zgužvaju ga. Neka se isfrustriraju što nemaju ideju i neka se razvesele kad im ideja skoči na glavu. Neka pišu kao da se igraju ili kao da crtaju.

Naučite ih da u pisanju uživaju.