| Lari O prolaznosti života, ali i pronalasku jednom izgubljene ljubavi u maniri vrsnog pripovjedača progovorila je talijanska autorica irskog porijekla (po majci!) Margaret Mazzantini u knjizi Ne miči se, po objavljivanju ubrzo ovjenčanoj prestižnom književnom nagradom Strega. Minuciozno napisana kao filmski scenarij (što kroz većinu romana odlično funkcionira, osim povremenog gubitka ritma!), knjiga prati uglednog kirurga Timotea, koji, potaknut teškom prometnom nesrećom kćeri Angele preispituje ispunjenost ljubavlju kroz svoj život. Tijekom borbe za život Angela saznaje (zajedno s nama čitateljima) kako njezina majka Elsa nije bila jedina očeva izabranica. Jednog vjetrovitog četvrtka ekipa Nedopričljivih je u svom tradicionalnom nalazištu (Staklenik, naravno!) uronila u složenost prikaza psihe glavnog junaka. Rezultat? Jedna od nadahnutijih rasprava neustrašive družine u kojoj je uglavnom sve frcalo od većinom pozitivnih emocija, premda nije manjkalo ni osjećaja razočaranja, ali i iziritiranosti postupcima autoričinih karaktera. Impresije su sljedeće: Hanu je knjiga držala od početka do kraja. Posebno joj se svidio odnos između Timotea i Italije, a animalne prizore okarakterizirala je efektnima. Također je istaknula autoričinu kritiku društva (klasna razlika koja uvjetuje junakov ukorijenjeni stav!). Ono što joj se nije svidjelo jest neuvjerljivi prizor pokušaja spašavanja Italije od strane njene životne ljubavi, u čemu je Mazzantini pretjerala. Roman je ocijenila četvorkom. Biljanu prva polovica romana nije oduševila i smatra ju nedovoljno uvjerljivom, kao i Timoteovu motivaciju ljubavi prema Italiji. Glavni junak, isprva umjetan, u njenim je očima, kako se roman razvijao, postajao sve uvjerljiviji i životniji. Iz svoje vizure napomenula je i nježan odnos Timotea i supruge Else. Djelo je vrednovala ocjenom 3/4. Ivani S. svidjela se knjiga, kao i njeno uvodno poglavlje. Postupci likova i njoj su ispočetka bili nedovoljno jasni (''Što privlači Timotea kod Italije?''), a prilikom čitanja osjećala je tjeskobu. Roman je po njenom mišljenju realistično opisan, a kao najbolje u djelu istaknula je kraj. Djelu je dodijelila četvorku. Milena je, pak, knjigu pročitala u svega dva dana. Svidio joj se autoričin stil pisanja (u prvome licu!) i način na koji je napravila kritiku licemjernog društva. Naglasila je i simboliku imena Italia i ostala iziritirana Timoteovim karakterom. Opisala ga je kao iskompleksiranog čovjeka, licemjera i – šonju! Knjigu je nagradila peticom. Sličan stav prema osobinama glavnoga junaka zauzela je i Danica. Za nju su likovi u ovome romanu iz životnog kuta ''čista patologija'', nesposobni voljeti i neposloženi, bez reda u životu. Pohvalila je autoričin način pisanja i smatra kako su likovi psihološki dobro napisani. Knjigu je također ocijenila peticom. Jelena S.Š. autoričino je pripovijedanje vrednovala kao sjajno, a pohvalila je i realne i neumjetne likove. Za nju Italia jest najpozitivniji lik u romanu. Nije joj se svidio Margaretin nagli prijelaz u pripovijedanju od Angeline nesreće do priče o Timoteovom životu. I ona je knjigu ocijenila četvorkom. Ivana M. također je brzo pročitala ''Ne miči se'', a knjiga ju je rasplakala. Za nju stil pisanja je odličan, tijekom čitanja izvukla je puno citata (kao i sve članice!), a posebno se je dojmila Italijina težnja za ljubavlju. Još jedna najviša ocjena knjizi. Ina je najveću vrijednost romana prepoznala u Timoteovu nastojanju razbijanja klasnih razlika u odnosu sa Italijom. Usporedila ga je s hvaljenim romanom Večera Hermana Kocha (također bio na meniju Nedopričljivih, a više pročitajte u osvrtu Tine Babić, op.a.) po pitanju hipokrizije društva. Knjigu je ocijenila dobrom, a posebno su je dirnuli detalji (slijepi pas, majmunčić na zidu). Likovi su joj izvanredni, a jedino što ju je iritiralo ''do bola'' jest obraćanje glavnog junaka svojoj kćeri na početku djela. Još jedna četvorka u nizu. Sanju je knjiga ostavila u zbrkanim dojmovima i osjećaju razočaranja. Priznaje da je od romana ''očekivala više'', nije joj se svidjelo autoričino pretjerivanje, patetika i stil. I u njenim očima Italia djeluje kao najpozitivniji lik. Knjigu je ocijenila trojkom. Kadaje Sandra (koja je također napisala osvrt na ovaj roman, prethodno ga i predloživši) po prvi put pročitala Ne miči se, djelo je na nju djelovalo kao ''emotivna bomba'', probudivši u njoj širok dijapazon emocija. Odnos Timotea i Angele okarakterizirala je najljepšim, a prvotno navedenoj osobi naposljetku je ''sve oprostila'' pošto je potonja (spoiler!) ostala na životu. Zaključna petica u energičnoj raspravi. Pridodamo li tome četvorku moje malenkosti i zbrojimo ocjene, dobijemo srednju vrijednost od 4.02, što i matematički predstavlja vrlo dobar prihvat knjige. Za mene Ne miči se predstavlja psihološku studiju feminilnog i senzibilnog muškarca (i obožavatelja žena!) koji nije zaštićen od nanošenja emotivnih ožiljaka prema ljepšem spolu (i obratno!). Tako i rečenica ''Ne miči se'' za osvrtnika ovog romana predstavlja dvojakost osjećanja – radost i tugu, ljepotu i ružnoću, sreću i bol u rijetkim ispunjenim trenucima života koji prođu, a uglavnom se više nikada ne vrate. Autoričino neuljepšavanje karaktera glavnih junaka i vješto poniranje u njihovu psihu uklopljeno je u najzanimljiviji (i često puat najtragičniji!) film, poznat nam kao – život. Sličnom temom (a ipak na prepoznatljivo različit način) pozabavio se prvak francuskog novog vala Louis Malle u ekranizaciji romana Požuda s Jeremyjem Ironsom i Juliette Binoche u glavnim ulogama. Izvrstan film koji toplo preporučujem, premda ima još tragičniji usud u odnosu na hvaljeni roman talijanske autorice. Nemam saznanja je li Mazzantinijeva napisala knjigu s namjerom prenošenja iste na filmsko platno, no navedena je ekranizacija napravljena u režiji njenog životnog partnera Sergija Castellita, ujedno i tumača glavne uloge. Vrlo osoban projekt, rekao bih, pošto je Castellitu djelo i posvećeno. Za glavnu žensku ulogu odabrana je proslavljena Penelope Cruz, a njezina gluma ocijenjena je izvrsnom.
Ukoliko još niste čitali Ne miči se, pročitajte proslavljeno (i s pravom razvikano!) djelo Margaret Mazzantini. Budite sigurni, ne nudi ravnodušnost. Lari Šeta
|
Sandra Ne mičite se Nedopričljivi moji jer „svi smo putnici na kolima bez kotača“! „Nemoj umrijeti, Angela, nemoj umrijeti prije nego što tvoja majka sleti. Nemoj dopustiti da ti duša lebdi među oblacima koje ona mirno promatra. Nemoj prekinuti put njezina zrakoplova, ostani, kćeri naša. Ne miči se.“ Samo da im se svidi, samo da im se svidi... ponavljala sam poput mantre, žureći prema Stakleniku. Zašto? Pa ipak sam im ja predložila čitanje ove knjige, koja me oduševila. Ma, budimo iskreni: nagovorila sam ih da glasaju, bez pogovora. No, kako god... jedan dubok udah, izdah i... ostalo je povijest! Nakon Haninog uvoda, prva je dobila riječ Biljana koja je ljubavnu vezu između Timotea i Italije opisala kao blijedu i neuvjerljivu, ali drugi dio knjige je spasio stvar pa se odlučila za međuocjenu – 3/4. Ivani S. je roman dao određeni osjećaj tjeskobe - „za svako: Ne miči se, imala sam osjećaj da se meni obraća“. Ipak, pala je čvrsta četvorka. Prva petica došla je od Milene (tooo!) koja je istakla odličan stil pisanja, ubojite rečenice i kritiku licemjernog staleža. Timotea vidi kao iskompleksiranog slabića koji uvijek za sebe nalazi opravdanja. „Kad nekom staviš u usta riječ ljubav, a nje nema, onda je to čista patologija“, reče nam Danica kojoj sam spomen Timoteovog imena izaziva bijes, ali opet zbog odličnog stila pisanja došla je i sljedeća petica. Jeleni S. Š. je Italia najpozitivniji lik, svidjela joj se njena potpuna predanost i iskrenost u ljubavi, a kultne Timoteove riječi „Ne miči se“ doživjela je kao: sad sam ja tu i na mene se možete osloniti. Još jedna četvorka. „Rasplakala sam se a to mi se dugo nije dogodilo“, kaže Ivana M. kojoj su se svidjeli citati o pticama bez krila, koji se provlače romanom, a ja nakon ovih suza nisam očekivala ništa manje nego još jednu peticu. Potvrđeno! Ina nam je rekla da je u cjelini zadovoljna ali ne bi opet čitala. Timoteovo obraćanje Angeli iritiralo ju je do boli. „Ne miči se od sebe samog“, njena je asocijacija na naslov, koja predstavlja Timoteovo ponovno rođenje. Fantastičan opis likova opravdava još jednu četvorku. Sanjina trojka dolazi iz razloga što joj nije legao stil pisanja, osobito ispovjedni način obraćanja kćeri. Italia joj je najbolji lik a svidio joj se opis kritike društva. Hana poput mnogih ističe odličan odnos između Italije i Timotea bez obzira na nerazumijevanje onoga što sama ljubav jest – i tako smo došli do još jedne četvorke. Naš jedini muški predstavnik Lari tvrdi kako je Timoteo feminilni muškarac tj. obožava žene a smatra ga podjednako i jakim i slabim, kao i ostale likove. Kako Lari uvijek ima bar jedan super zaključak po raspravi, ni ovog puta nas nije razočarao: „Trenutak Italijine operacije je pretjeran i spada u seriju L'Incantesimo“ (iliti po naški Čarolija, op.a.)Bez obzira na to, imamo još jednu četvorku. Nikako ne želim izostaviti oduševljenje romanom naše Jelene N. koja nije prisustvovala raspravi, ali je imala najslađu moguću ispričnicu na svijetu. U međuvremenu je postala mama krasnom sinčiću pa se nemojte ljutiti što ću parafrazirati jedan Margaretin citat: „ Ne miči se Jelena, uzmi i ti svoju košaricu u koju ćeš skupljati vlastite uspomene, da ti svijetle poput krijesnica!“ Konačna prosječna ocjena – 4,3 a meni srce veliko kao kuća. Hvala vam Nedopričljivi što ste, u meni jako dragom romanu, prepoznali autoričinu vrijednost. A da Margaret vrijedi, dokaz je ugledna književna nagrada Strega koju je dobila upravo za ovaj roman. Ako ste me dosad pozorno čitali, nema mjesta sumnji u moju ocjenu, meni je petica premalo. Knjigu sam prvi put čitala prije godinu dana a sada sam samo utvrđivala gradivo (solidan pokušaj na originalnom jeziku). No, i na hrvatskom i na talijanskom, osjećaj je jednak. Oba puta izdvojila sam po jedan najcitat koji ima veze sa Timoteom kao ocem: „Angela, zašto se život svodi na takve malenkosti? I gdje je milosrđe? Daj mi košaricu, kćeri moja, košaricu s kojom si odlazila u vrtić. Želim u nju staviti svjetla što su prošla mojim životom, kao krijesnice u mraku.“ Timotea sam osobno doživjela kao šarolikog lika; on je sebični gad prema svim ženama koje su prošle kroz njegov život, bolesnog načina izražavanja ljubavi prema neobrazovanoj i priprostoj Italiji, a onda nastupa trenutak kad shvati da čovjekovi grijesi kad tad dođu na naplatu. Kad postane ocem kćeri anđeoskog imena, postaje druga osoba. Ugledni kirurg pretvara se u „čovjeka s drhtavim rukama“ u očekivanju jednog novog života. Ova njegova crta poništila je u meni sve ono ružno što sam mu prišivala tijekom čitanja. A što mogu, dobili su me na majčinstvo. „Čemu te mogu naučiti, ja koji ne vjerujem u radost, koji kažnjavam ljepotu, volim ženu mršave stražnjice, režem tijela bez da mi ruka zadrhti, koji mokrim stojećki i tajno plačem? Možda ću ti jednog dana pričati o sebi, možda jednog dana naučiš kako me pomilovati a činit će ti se čudnim da sam to ja pod tvojom rukom.“ Ne mičite se Nedopričljivi moji jer „svi smo putnici na kolima bez kotača“! Sandra Živković Bašić
|
