Šapćalo se i grmelo je ČA va drenofsken amfiteatre

Večer čakavske poezije na brežuljku ponad male drenovske knjižnice okupila je sve generacije oko malog okruglog stola. Ali, nije to bio „okrugli stol“ oko kojeg se razvija rasprava, podižu tonovi i donose zaključci, a ipak....razvila se prava, ljupka poetska rasprava, podizali su se (i spuštali) tonovi uz gitarsku i CD pratnju, donio se zaključak, jedan i jedinstven, da ovakvo nešto treba ponoviti! A što se to zapravo dogodilo u suton dana utorka, 9. srpnja ove godine, uz 60-ak svjedoka svih životnih dobi, od najmlađih do najstarijih? Iako, nije tu bilo prave starosti, jer uspjeti se uspeti malom „kozjom“ stazicom do raskrčenog malog drenovskog društvenog raja – mogu samo vitalni. A drugačijih te večeri naprosto nije ni bilo!

Podsjetimo: Dani Drenove tradicionalna su manifestacija kojom Mjesni odbor Drenova svoje mještane podsjeća na bogatstvo suradnje u zajednici, na činjenicu da sami posjedujemo toliko dobrog koje samo trebamo iskoristiti. Otvorenje takve jedne hvalevrijedne manifestacije ove su godine suradnički osmislili Udruga Dren i Gradska knjižnica Rijeka čija Čitateljska grupa Ogranka Drenova već sedam godina intenzivno razvija suživot s lokalnim stanovništvom. Nakon prošlogodišnjeg prvog izleta u prirodu, vrlo uspješnog đira po sjećanjima s Mišom Cvijanovićem, ove godine nije bilo dvojbe: Čitateljska grupa ponovno će Drenovčane izvesti na brežuljak, ovaj put zajedno s Udrugom Dren. Poslovi su se odradili bratski, od plana, preko pripreme do realizacije. Rezultat? Sjajna atmosfera, zanimljivi gosti, zadovoljna publika. Tko može poželjeti više?

Za razliku od uobičajenih večeri Čitateljske grupe, u ovoj večeri ne da nije bilo rasprave nego ona nije bila niti poželjna :). Poezija sama po sebi poziva na uživanje, a domaća beseda u stihovima na čisto opuštanje – onima koji razumiju, ali i onima kojima je domaća riječ samo čista melodija i toplina izraza. Ili kako je to puno mekše i toplije, u duhu večeri posvećene čakavskom izrazu, rekla moderatorica susreta, predsjednica Udruge Dren, Drenofčanka Vesna Lukanović: “Večeras rasprave neće bit, ovo će bit večer uživanja, za seh oneh ki čakavski razumeju, ma i za oneh kemi je domaća beseda leh čista melodija i teplina interpretacije. Poseli smo se va krug, a va krugu sede naši pjesniki, dragi "judi od pera", ki će svoji versi povedat jedan za drugen, kot da navrezaju koralići, al luštrin od biserih. Va ten isten krugu sedimo i mi ki ćemo ih naslišat i uživat.”

Pet gostiju, pet sjajnih pjesnika, pet osobnosti. A generacijski raspon...ha, rekla bi Vlasta (Sušanj Kapićeva), „pa nećemo bit' sitničavi...“, i doista, u strasti i šarmu, duhovitosti i lucidnosti, nije se tu dalo vagati godine... Jer, tko može presuditi ima li veću snagu energična nježnost Rajke Jurdana Šepić ili ekstrakti Luke Skorića, vrckavi (i ne samo pjesnički!:) autoritet (none) Vlaste Kapićeve ili šarmantna buntovnost (unuka) Svena Sušnja, je li ugodnije bilo slušati uglazbljenu poeziju Nevena Barca (koji „sve to nosi u glavi, nit' knjige, nit' CD-a, nema se kad!“) ili četiri različite interpretacije čitanja/govorenja izabranih stihova od keh srsi pasivaju i duša se dušon puni? Teško je reći. A i nije bilo moguće, ni vremena birati. Jer, čitanja su tekla kružno, jedna je pjesma hvatala drugu, svaka se sljedeća vezala na prethodnu...kao odgovor na pitanje, kao poljubac na poljubac... Na večer pod drenjulun i Vlastinu osebujnu, nježnu i pjevnu interpretaciju Gervaisove Pod Učkun navrezal je Sven svoju Pod murvicun. Na Lukinu jubav prama Opatije Rajka je okrenula timun u drugom smjeru ljubavi upitavši se Ča san ti? San ti ča?…, a Neven, od uvodnog Sufita na kojem nema čega nije bilo, a sve po grižansku, do završne ljubavi prema rodnom kraju... Svih je petero pjesnika prisutnu publiku podsjetilo na jedinstvenu emociju – emociju prema svome jeziku i kraju. Od vlastitih pjesama koje po osobnom sudu određuju naše goste do kruga pjesama nekih drugih, dragih pjesnika.., koje su, prema riječima Željke Jurčić Kleković, bribirske pjesnikinje koja nažalost nije mogla bila s nama, „dubok dodatak, koji nas prilično određuje, možda i bolje od vlastite poezije.“ Interpretacijama vrsnih gostiju, pjesnika, pridružila se izvrsna moderatorica Vesna Lukanović šarmantnom izvedbom pjesme Keti Zorana Kompanjeta.

Zajedničkim „zborskim“ pjevanjem svih sudionika večeri uz pjesmu Prošeći se z manun po Kvarneru započelo je ovo pjesničko druženje, a pjesmom Tribalo bi zakantat (aš kantali nismo dugo!) zaokružena je večer čakavske stihovane besede. I gotovo uvijek kad zidove zamijenimo zrakom i zelenilom, a stropove nebom i zvijezdama, uspjeh i zadovoljstvo ne izostanu. Možda su to poruke koje trebamo čuti: knjižnica u prirodi – to je dobitna kombinacija za promociju čitanja!