Osjeti: senzorika i motorika kao temelj ranog djetinjstva, a potom i budućnosti...

Osmisliti, kreirati, pokušati, pogriješiti, osjetiti – sve su to sastavni dijelovi iskustva koje tvori inkluzivno sudjelovanje djeteta u kulturi, umjetnosti i kreativno-poticajnim aktivnostima. Inkluzija se tada događa kroz mogućnost da dijete bude prisutno, da samostalno nešto izradi, da bude saslušano i da njegovo sudjelovanje ima neko značenje.

Veselje, nelagoda, uzbuđenje, strah ili smirenost u ranom se razvoju pojavljuju kroz tijelo i situaciju: kroz ubrzano disanje, potrebu za kretanjem, povlačenje, dodir, zvuk, blizinu ili udaljenost od druge osobe. Prije nego što djeca mogu precizno imenovati ono što osjećaju, reagiraju na različite podražaje i uče razlikovati iskustva koja im odgovaraju od onih zbog kojih im postaje neugodno. Kako dijete raste, osjetilno iskustvo se sve više povezuje s odnosima i sposobnošću razumijevanja drugih.

Radioničke cikluse iz projekta Dječja kuća i Rasadnik: Novi grad pristupačnosti Gradske knjižnice Rijeka možete pratiti ovdje te prijaviti svoje dijete ili dojaviti nećaku, susjedićima, unucima...  

Istraživanja socio-emocionalnog učenja naglašavaju važnost aktivnosti koje potiču empatiju, emocionalnu regulaciju, suradnju i pozitivne odnose s drugima. U tom smislu, iskustveno učenje može biti važan dio stvaranja uključivog okruženja u kojem djeca ne samo da uče o različitostima, nego ih i susreću.

Kvalitetno, živo i poticajno mjesto razumijevanja empatije može biti i senzorički prostor. Senzoričke aktivnosti potiču djecu da istražuju dodir, sluh, vid, miris, okus, pokret i ravnotežu. Uzimajući u obzir činjenicu da različite dobne skupine imaju svoje karakteristike i potrebe, te da unutar svake pojedine dobne skupine susrećemo jedan zasebni svemir preferencija i karaktera, senzorički prostor može vrlo dobro i spontano pokazati tu različitost. Netko će uživati u snažnim zvučnim podražajima, netko će ih se plašiti. Netko će htjeti sve dodirnuti, netko će radije promatrati. Netko će htjeti biti u središtu aktivnosti, a nekome će trebati vremena da počne sudjelovati. 

Kada djeca uče da različite reakcije nisu nužno pogrešne, nego različite, stvaramo jednu od osnovnih pretpostavki socijalne inkluzije.

Vrijednost doživljaja dolazi do izražaja i kada govorimo o pamćenju. Ono što dijete doživi taktilno, ili pak spektrom osjetila i emocija, ne ostaje kao informacija koju treba zapamtiti, a čemu je često izloženo u formalnom obrazovanju. Premda suvremeni školski sustav sve više prihvaća metode neformalnog učenja i razumije njihove benefite, ono se i dalje bazira na verbalnom primanju informacija te na sustavu čija je povratna informacija ograničena na točno ili netočno. Osjetilno iskustvo nudi drugačiju vrstu povratne informacije koja je direktna posljedica djetetova izbora. Ako pravilno dodiruje glinu, ona će dobiti željeni oblik, a ako pomiješa baš te dvije boje, dobit će novu nijansu. I kada se nova informacija poveže s konkretnim pokretom, slikom, zvukom, mirisom ili osjećajem, dijete lakše pamti i okolnosti u kojima ga je upoznalo, a iskustvo veže za osobno značenje. 
Sve prisutnija digitalizacija dječjeg iskustva dodatno otvara pitanje onoga što se događa kada se dio stvaranja premjesti s dlanova na ekran. 

Dodirivanje zaslona je motorička aktivnost, ali nije isto što i hvatanje olovke, rezanje škarama, modeliranje gline, premještanje sitnih predmeta ili oblikovanje materijala koji pruža otpor. U takvim se aktivnostima i sofisticiranijim zadacima razvijaju preciznost pokreta, koordinacija oko-ruka, kontrola te grafomotoričke vještine koje kasnije sudjeluju u pisanju i drugim složenijim oblicima učenja.

Istraživanje koje su 2025. proveli Sebastian P. Suggate, Viktoria L. Karle, Tanja Kipfelsberger i Heidrun Stoeger, uključivši 80.000 djece i adolescenata, pokazuje povezanost fine motorike s akademskim i kognitivnim sposobnostima, pri čemu su upravo grafomotoričke vještine i pisanje pokazali najizraženije povezanosti. To ne znači nužno da digitalni alati ne mogu razvijati određene motoričke sposobnosti nego da ekran sam po sebi ne može predstavljati zamjenu za raznolikost pokreta i materijala koje dijete dobiva neposrednim stvaranjem.

Dijete koje oblikuje glinu mora regulirati pritisak prstiju, kada crta mora uskladiti pokret šake s onim što vidi, a kada reže, šiva, slaže ili konstruira mora istodobno planirati pokret, procijeniti udaljenost, prilagođavati silu i pratiti rezultat vlastitog djelovanja. Takve aktivnosti nisu samo priprema za pisanje ili vježbe motorike, nego složeni procesi u kojima se povezuju osjetilna informacija, pokret, pažnja, planiranje i donošenje odluka. Drugim riječima, što je dječje istraživanje svijeta i emocija raznolikije, to je njihov dojam tog iskustva snažniji i bogatiji.

Neizostavni dio takvih iskustava je igra. Primjerice, radionički ciklus osmišljen za bebe i djecu do tri godine koji pruža multi-senzorna iskustva pobuđuje sva osjetila, ali i inspirira nove načine igre. Priroda je također izvrsno mjesto za istraživanje osjetila, ali i posljedično učenje o svijetu kojim svakodnevno koračamo, a možda ne zamjećujemo niti prepoznajemo svaku biljku, cvijet ili stablo. A upravo vrt može biti poligon zaigranih kreativnih zadataka i istraživanja koje uključuje više osjetila odjednom. Još jedno takvo mjesto je kuhinja, također često nezamjetno osim ako se u njega ne unese mogućnost za igrom, sudjelovanjem i pokušajima, rezultirajući usvajanjem važnih vještina predškolske dobi. Kroz kreativno-poticajne aktivnosti, predmeti, materijali i fragmenti prirode dobivaju novu ulogu, postaju prisutniji i opipljiviji, kao da su dosad skrivali neki nevidljivi senzorički svijet. Na taj se način u djeci budi znatiželja i pojavljuje pitanje što još dosad nisu primijetili, proučili, otkrili.

Djetetu je prirodno igrački, predmetu, pa čak i običnoj grančici, udahnuti život. Dati im glas, osmisliti karakter, odlučiti kao se ponašaju u svijetu. Kao dio animizma, prirodnog ranog kognitivnog i simboličkog razvoja. Upravo je ta maštovita sposobnost karakteristična za djecu te može biti odličan saveznik u provođenju programa za djecu i mlade. Tako svatko na svoj način razvija imaginaciju, simboličko mišljenje i sposobnost stvaranja vlastitih priča i odnosa među likovima. S vremenom, razumijevanje da stvari nisu baš uvijek onakve kakvima se prikazuju, da im oni sami (pa tako i drugi) mogu odrediti značenje, i da imaju priliku o njima stvoriti mišljenje. Temelj za razvoj kritičkog mišljenja i samostalnog, smislenog donošenja odluka.

Imaginacija, kreativnost, simboličko mišljenje i empatija - sve se to može razvijati na individualnoj razini, ali i na onoj kolektivnoj, tijekom suradnje i dijeljenja doživljaja. Slično prvom iskustvu gledanja animiranog filma u kinu kada su dječji smijeh i reakcije dio čitavog gledalište koje može i ne mora biti jednako. Što se pretače i u način rada u kojemu svi ravnopravno sudjeluju. Samouvjereno izraziti svoju ideju je jednako važno kao i saslušati i u datim okolnostima prihvatiti tuđu. 

Također, umjesto da unaprijed precizno određuje što dijete treba napraviti i kako bi konačni rezultat trebao izgledati, odrasla osoba može promatrati, osluškivati i ostaviti djetetu dovoljno vremena da samo pronađe rješenje, možda i pogriješi, promijeni pristup, ili pak odustane. U tom je smislu inkluzivno okruženje, osim što uklanja prepreke, ono koje dopušta različite ritmove sudjelovanja.

Stvarajući prostor slobode i mašte, ali istodobno nudeći jasne smjernice, plan, poticaj i odgovore na pitanja, senzoričke i druge kreativne aktivnosti objedinjuju i učenje i igru. I možda najvažnije, nude specifično iskustvo koje je, u kontekstu razvoja i daljnjeg shvaćanja i istraživanja svijeta, nezamjenjivo.

Gradska knjižnica Rijeka provodi projekt “Dječja kuća i Rasadnik: Novi grad pristupačnosti – Projekt socijalne inkluzije djece kroz novo stvaralaštvo i osnaživanja knjižničara za inkluzivne usluge u kulturi i umjetnosti”. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije. Ukupna vrijednost projekta iznosi 293.086,27 €. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstava je 293.086,27 €. Trajanje projekta je od 24. 3. 2026. do 24. 3. 2028. godine. Više detalja možete provjeriti ovdje.

Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Gradske knjižnice Rijeka. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.