"Što čitati" je postalo "kada čitati"

Nakon posla najčešće odlazim van, u prirodu, i što dalje od zaslona. U prvoj godini obrta znalo se dogoditi da danima ništa ne pročitam u slobodno vrijeme, pa sam uvela čitanje pred spavanje i to se pokazalo punim pogotkom – govori nam Jelena, jedna od obrtnica s kojima razgovaramo o slobodnom vremenu i čitanju. 

Tekst je nastao kao dio projekta "Radno čitanje" Gradske knjižnice Rijeka, projekta razvoja publike u kulturi koji nastaje uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i partnerstvo Obrtničke komore Primorsko-goranske županije. Detalje o projektu pronađite ovdje.

Već nekoliko godina paralelno čitam po nekoliko knjiga. To nikada nisu istovremeno dva romana ili dvije zbirke poezije, nipošto dvije knjige koje se bave društvenim ili humanističkim znanostima. Zapravo, pratim neko nepisano pravilo – sve knjige koje istovremeno čitam moraju biti različitih književnih vrsta, i na putovanja se nose barem dvije knjige različitih vrsta kako bih, ako mi se tijekom uvijek preduge vožnje autobusom ipak ne čita stručna literatura, mogla komotno prebaciti na roman. Doma uvijek mora nekoliko različitih knjiga stajati na noćnom ormariću, pa ako me usred noći uhvati želja za čitanjem (dogodilo se: nikada do sada), sve je na dohvat ruke. Neizostavno je i nepisano pravilo svakog sajma knjiga ili književnog festivala – kupi i ako ti se baš sada ne čita, jeftinije je nego što će kasnije biti u knjižari, a možda će ti se u budućnosti baš čitati. A možda i neće. Vjerojatno neće.

Bilo bi idealno kada bi ova nepisana pravila, a koja su dovela do stvaranja navika, zapravo funkcionirala, kada bih skoncentrirano i s punim interesom pročitala barem jednu ili dvije od knjiga koje paralelno čitam, kada bih se s puta vratila s koricama koje su barem malo savijene i kada se na knjigama s noćnog ormarića ne bi skupljala prašina zbog koje se uvijek posebno posramim. 

Pitanje "što čitati" tijekom posljednjih nekoliko godina pretvorilo se u "kada čitati", a zatim i u kojekakav zbunjeni vapaj – zašto ne mogu čitati?! Premda vas u tekst uvodim osobnim refleksijama, ne radi se ovdje samo o mojim čitalačkim navikama i problemima, već o jednoj široj društvenoj problematici. Na ova pitanja nastojat će se pronaći kakav-takav odgovor kroz razgovore s nekoliko sugovornica i sugovornika, a kako je rad nerijetko uzrok umora i nedostatka vremena koje bi potencijalno bilo vrijeme za slobodno čitanje, fokus razgovora bio je upravo odnos i rada i vremena i čitanja, a sugovornice su većinski samozaposlene osobe, odnosno obrtnice. Ovo je dakle, prvi u seriji od tri teksta koji tematiziraju (nedostatak) vremena i (ne)čitanje, ali također i portretiraju čitateljice i čitatelje.

Za sada ključna riječ, a mnogima nešto rjeđe ostvariv pojam, slobodno vrijeme definira se kao ono što preostaje nakon izvršavanja nužnih životnih i radnih obaveza, a dostupno je za aktivnosti poput čitanja (Murphy, 1975). Prema Kraaykampovim istraživanjima iz 1993., razlike u čitateljskim navikama rezultat su različitih kulturnih ponašanja, to jest, onaj tko ima manje slobodnog vremena, manje će vremena provoditi čitajući. Slično piše i Bourdieu - kulturno sudjelovanje je uvjetovano pripadnošću socijalnoj klasi koja je određena osnovnim demografskim profilom ispitanika (1984).

Prema podacima Hrvatske obrtničke komore, broj obrta u Hrvatskoj kontinuirano raste (statistika zaposlenosti pokazuje da je u obrtu i slobodnim profesijama tijekom 2024. godine zabilježen stabilan rast koji se nastavio i u prvim mjesecima 2025. godine), a značajan dio čine i obrtnice koje se bave kreativnim radom, uslugama i slobodnim profesijama. U njihovoj se svakodnevici katkad isprepliće radno i slobodno vrijeme, stoga bi se upravo u razgovoru s njima ponajbolje mogao ispitati i odnos slobodnog vremena – i vremena za čitanje. 

Kroatistica i anglistica Jelena Živić trenutno je obrtnica, bavi se književnim prevođenjem, lekturom i korekturom književnih i neknjiževnih tekstova, ali i pisanjem sadržaja za društvene mreže i pisanjem članaka. Radni dan prolazi joj u čitanju, lektoriranju i pisanju, a slobodno vrijeme onda opet, načelno, u čitanju i/ili kreativnom pisanju. Kako nam priča, obrt je otvorila 2022. godine nakon osam godina rada u školstvu, kada je iznenada proglašena tehnološkim viškom, no tu je ideju dugo imala na umu – poduzetništvo je za nju i rizik i sloboda, a otvaranje vlastitog obrta predstavljalo je zanimljiv izazov. Pitali smo je kako su joj se čitalačke navike mijenjale tijekom godina, odnosno različitih načina provođenja vremena i oblika zaposlenja.

Kada sam bila mlađa, često bih čitala stihijski, bez zaustavljanja, pa bih velike naslove poput "Igre prijestolja" gutala u nekoliko dana. Sada čitam pomalo, najčešće pred spavanje, a nedjelja ujutro mi je vrijeme koje najčešće izdvajam za čitanje, i tada zapravo nadoknadim tu glad koja ostaje nezadovoljena radnim danima. Otvaranje obrta poklopilo se s mojom odlukom da se odvažim slati svoje autorske uratke, kratke priče, a kasnije i roman izdavačima, pa se taj uski prozor za čitanje još više smanjio. 

Uz to se u obrtu primarno bavim književnim prevođenjem, što znači da sam dobar dio dana za laptopom, uz tuđi tekst. Nakon posla najčešće odlazim van, u prirodu, i što dalje od zaslona. U prvoj godini obrta znalo se dogoditi da danima ništa ne pročitam u slobodno vrijeme, pa sam uvela čitanje pred spavanje i to se pokazalo punim pogotkom – objašnjava Jelena te dodaje kako na njezin zanat sigurno utječu i knjige koje čita u slobodno vrijeme.

Kada nastupi to slavno slobodno vrijeme, postavlja se i pitanje našeg fizičkog i mentalnog stanja – jesmo li dovoljno odmorni, fokusirani, imamo li kapaciteta za aktivnost kao što je čitanje? Ako nemamo, dolazi li do frustracije – zašto ne mogu čitati?! 

Zanimljiv je, u ovom kontekstu, pojam koji je Oxford University Press proglasio riječju godine za 2024., a to je brain rot ili u direktnom prijevodu jer drugog nemamo, moždana trulež. Pojam je to koji opisuje pogoršanje mentalnog i intelektualnog stanja pojedinca uslijed prekomjernog konzumiranja trivijalnog ili besmislenog digitalnog sadržaja, poput beskrajnog listanja društvenih mreža. Iako nije klinička dijagnoza, izraz je dijelom postao simbol zabrinutosti zbog negativnih efekata digitalnog preopterećenja, ali se istovremeno koristi i kao opravdanje – naravno da ću, nakon dugog i napornog radnog dana, konzumirati brain rot sadržaje jer su dostupni, lako probavljivi i zabavni, a pružaju (barem prividno) osjećaj slobode korištenja slobodnog vremena. Istovremeno, nakon konzumiranja brain rot sadržaja ponekad se javlja osjećaj izgubljenog vremena i nezadovoljstva, odnosno krivnje koja proizlazi iz osjećaja izgubljene produktivnosti i potencijala. 

Pitali smo Jelenu događa li joj se da je umor obuzme tako da svoje slobodno vrijeme ne može provesti onako kako je nakanila, odnosno, osjeća li da nekada nema dovoljno kapaciteta za čitanje, ali i kako se s time nosi.

Gotovo svakodnevno se tako osjećam; zapravo sam rijetko mentalno odmorna. U tom slučaju trudim se pročitati barem dvije-tri stranice pred spavanje i ne opterećivati brojkom. Pratim zanimljive bookstagramere i booktubere čiji me sadržaj inspirira na čitanje, i općenito se trudim što više uroniti u književnost, književnu kritiku, predstavljanja knjiga i slične manifestacije – poručuje Jelena. 

Konteksta radi, Jelena je zaljubljenica u knjigu od malena, kako nam je rekla, čitanje je njezina jedina konstanta u životu i jedini hobi koji je drži otkad zna za sebe. Stalno isprobava i otkriva nešto novo pa je prošla sve – od planinarenja, trčanja, vezenja, teretane i vrtlarenja – i jedino je čitanje aktivnost koju prakticira svaki dan. Kao profesorica hrvatskog i engleskog po struci, svakodnevno čitanje smatra dijelom održavanja čitateljske forme, a čita sve i na svim medijima, elektroničkim, audio i klasičnim. 

Moram priznati da najviše čitam preko Kindlea, iako to možda nije najpopularnije za reći jer bi se od jednog knjigoljupca očekivalo preferiranje fizičkog medija. To je najviše zato što se trudim ne gomilati knjige, a s obzirom na to da godišnje pročitam pozamašan broj, neodrživo mi je kupovati baš sve što želim pročitati. Također, živim u manjem gradu, pa fond u gradskoj knjižnici nije (pre)bogat (iako moram pohvaliti moju lokalnu knjižnicu), a na popularnije naslove često se mora čekati na red. Često čitam navečer, a kako ne bih smetala ostalim ukućanima, dvonožnim i četveronožnim, svjetlo na Kindleu odlično posluži za to – priča nam Jelena.

Odjel za promidžbu kompanije Kindle sada bi ovu izjavu savršeno mogao iskoristiti za dobru marketinšku kampanju, primjerice reklamu koja bi prikazivala sretne individue s e-čitačima, no istina je da je Jeleni, usprkos trenutnog davanja prednosti takvom obliku čitanja, knjižnica vrlo važan prostor.

Knjižnica je za mene oduvijek prostor u kojem se osjećam sigurno i prihvaćeno, prostor kulturnog traženja i pronalaska, književnih gostovanja i druženja, a u posebnom mi je sjećanju moja osnovnoškolska knjižnica u kojoj sam otkrila neke prve knjiške ljubavi – ističe Jelena.

Za sam kraj teksta koji nas uvodi u ovu opširnu temu, a o kojoj ćemo u narednim tekstovima razgovarati s još nekoliko sugovornica/ka, izdvajamo Jelenine književne preporuke, one knjige koje su je u posljednje vrijeme u potpunosti obuzele i nagnale da nastavi posvećivati svoje slobodno vrijeme čitanju. 

Od hrvatskih autorica izdvaja Jelenu Dunato u nakladi Morana, radi se o slavenskoj mitologiji u vješto napisanim fantastičnim romanima, kao i Lidiju Hilje i njezin roman "Slanting Towards the Sea" objavljen u nakladi Simon & Schuster. Kako Jelena kaže, Lidija bolno oslikava hrvatsku realnost i košmar birokacije, fenomen FTJP (fali ti jedan papir) i jal koji prati sve koji se odvaže živjeti život izvan kalupa. Zadnje preporučuje "The Reformatory" autorice Tananarive Due, koji kombinira horor i povijesnu fikciju, s naglaskom na problem rasizma u Americi sredinom prošloga stoljeća.

Korištena literatura: 

Bourdieu, P. (1984). Distinction. Harvard University Press.

Financije.hr. (2024, srpanj 19). Raste broj zaposlenih u obrtima i u prvih šest mjeseci ove godine. 

Kraaykamp, G. (1993). Over lezen gesproken. Een studie naar sociale differentiatie in leesgedrag. Thesis Publishers.

Murphy, J. F. (1975). Recreation and leisure service: A humanistic perspective. Brown.