Sjaj i bijeda Hollywooda 3. dio: od frajera Jackie Collins do sovjetskih šaljivdžija

Byron Lane je godinama radio kao osobni pomoćnik Carrie Fisher, a onda je napisao roman Zvjezdana prašina koja se u originalu zove A Star is Bored i vjerujem da se prevoditeljica Lidija Toman mogla domisliti neke bolje verzije naslova na hrvatskom, posebno što već postoji više knjiga s originalnim naslovom Stardust koje su stoga legitimno prevedene tako. 

No, vratimo se mi samom romanu za kojeg Byron Lain kaže da apsolutno i nipošto nije o Carrie Fisher. Pripovjedač i glavni lik Charlie radi kao osobni pomoćnik fiktivnoj zvijezdi Kathi Kannon. Kathi je bila zvijezda megapopularnog serijala SF filmova Zvjezdana potjera (seriously?) krajem 70-ih i početkom 80-ih u kojem je glumila svećenicu Telaru i imala svoje akcijske figurice, a onda početkom novog tisućljeća kreće snimanje novih filmova iz serijala (ma šta da?). 

Majka joj je ultra popularna glumica i obje žive na istom imanju, a Kathi se bori s ovisnošću i bipolarnošću. Ne, Kathi nije Carrie. Jok. Nije baš da znam užasno puno o Carrie Fisher, ali ono što znam se apsolutno poklapa s Kathi Kannon, tako da u mojoj glavi Kathi jest Carrie, ma koliko Byron tvrdio suprotno. Nije on sad napisao ne znam kakvo remek-djelo, ali hajde, da se pročitati. Ima par zanimljivih anegdota, koje su zapravo zanimljive samo ako, kao i ja, odlučite vjerovati da je Kathi Carrie i ne date se omesti u tom uvjerenju.

Kad sam već toliko zaronila u holivudske teme u igru su ušle i neke knjige koje inače stvarno nikada ne bih pročitala. Tako, na primjer, još uvijek ne mogu vjerovati da sam krenula čitati Jackie Collins, ali tema me toliko povukla da sam morala posegnuti za knjigama tako očitih naslova kao što su Holivudske supruge i Holivudski muževi. Tako sam ja uzela u ruke te stare raskupusane knjižice i i upustila se u tu bubble-gum treš estetiku Hollywooda 80-ih. I što da vam kažem, to je apsolutno adiktivni guilty pleasure, Dolina lutkica na steroidima. Gdje je Susann bila čedna, Jackie se raspištoljila, ipak je prošlo 20 godina pa joj se moglo. Ah, zlatne osamdesete. Zabavno, trashy, campy, sapuničasto, puno intriga i enormno puno seksa (čini se da nitko u tim romanima nije u stanju zadržati gaće na sebi duže od par sati). 

U prvom dijelu serijala, Holivudske supruge, koji je kod nas izašao 1985. godine u prijevodu Maje Zaninović, bave se prvenstveno ženama. Tu su  dokone supruge holivudskih zvijezda i producenata, ambiciozne žene koje pokušavaju biti nešto više od trofejnih supruga, starlete koje svoje fizičke atribute unovčuju na sve moguće načine, a sve one plivaju u istom ribnjaku okružene istim moćnim muškarcima kojima je na pameti samo novac i seks. Naša je Jackie u cijeli taj holivudski bućkuriš ubacila i serijskog ubojicu, za kojeg nam kroz cijelu knjigu nikako nije jasno kakve on veze ima s ičim, osim što je potpuno lud, a onda na kraju sve tako lijepo poveže u maniri najboljih meksičkih sapunica. 

Nije moja literatura, ali ovako nešto ubaciti na listu čitanja je kao pojesti hamburger na cheat day u režimu zdrave prehrane - nije baš da bih to čitala svaki dan, ali ponekad baš veseli. Ne mogu reći da sam se nešto posebno kulturno uzdignula, ali sam se odlično zabavila. Još da mi je doći do TV adaptacije u vidu mini serije iz 1985. u kojoj glume ni manje ni više nego Anthony Hopkins i Candice Bergen gdje bi mi bio kraj!!  Ako netko negdje naleti, molim da mi javi, ja to želim gledati!!

Stvarno nisam očekivala da ću pročitati i Holivudske muževe u prijevodu Branke Žodan, ali to se jednostavno nametnulo samo od sebe. Malo mi je neugodno, ali navukla sam se na Jackie. Ovo je još malo istog, zapravo, samo je više fokusirano na muškarce i bez serijskog ubojice. Glamur, intrige i seks. Puuuuno seksa. Opet nitko ne može zadržati gaće na sebi duže od pola sata. Kad išta naprave u životu?! Ovdje imamo nevjerojatno zgodnog mega popularnog glumca, fantastično prezgodnog TV voditelja, puno manje zgodnog ali neprestano napaljenog producenta u usponu koji se malo previše navukao na kokain i zgodnog luzera koji je vječno švorc. 

Plus sve žene koje im na ovaj ili onaj način gravitiraju - slavni fotomodel, filmska zvijezda na zalasku karijere, filmska zvijezda na vrhuncu karijere i brižna zgođušna ženica bivša missica koja shvaća da se njen slavni suprug njome oženio samo da bivšu ženu učini ljubomornom. Ako volite neopterećujuće romančiće pune seksa, glamura i intrige, vratite se staroj Jackie, nećete požaliti!

Kratki roman Popcorn iz 1996. godine koji je s engleskog jezika preveo Tomislav Pisk privukao me svojom holivudskom tematikom, ali još me više zaintrigirao kad sam otkrila da je njegov autor Ben Elton također i koautor Crne guje. Ako to nije preporuka, onda ne znam što jest! Dakle, britanski humorist piše o Hollywoodu, a cijeli roman odiše tom nekom Tarantinovskom kvalitetom, bizarno nasilje umotano u suhi humor. Apsolutno mogu zamisliti Tarantinovu adaptaciju ovog romana koji temama i stilom jako podsjeća na Rođene ubojice (kojeg je režirao Oliver Stone ali je Tarantino napisao scenarij), Pulp Fiction i Reservoir dogs koji su u doba kad je roman napisan bili dosta svježi. 

Glavni je lik slavni redatelj i novopečeni oskarovac Bruce Delamitri koji snima filmove pune krvi i nasilja te ga mnogi optužuju da je u velikoj mjeri odgovoran za poplavu nasilja na američkim ulicama, a specifično za mladi par koji hara Amerikom pljačkajući supermarkete i za sobom ostavljajući hrpe leševa. Bruce, naravno, odbija svaku pomisao da bi te dvije stvari mogle ikako biti povezane, sve dok mu ti isti ubojice, Wayne i njegova lijepa djevojka Scout, ne provale u kuću. Slijedi iznimno zabavan rasplet situacije u kojem naravno, ne manjka krvi i nasilja. Ako volite Tarantinove filmove, ovaj roman po kojem je napravljena i  predstava na West Endu  bi vam se trebao svidjeti.

Relativno nov naslov na našim policama je roman Daniela Khelmana Kao na filmu koji je s njemačkog jezika prevela Latica Bilopavlović, a fikcionalizira život znamenitog njemačkog redatelja Georga Wilhelma Pabsta koji je prije početka drugog svjetskog rata emigrirao u SAD i pokušao ostvariti karijeru u Hollywoodu. Kada sam počela čitati ovaj roman nadala sam se da će se lijepo uklopiti u moju holivudsku temu i nisam znala baš ništa o dotičnom gospodinu. Pokazalo se da je njegova holivudska epizoda bila vrlo kratka i uglavnom neuspješna te da u ovoj knjizi sam Hollywood zauzima vrlo malo prostora. Ipak, odlučila sam je ipak uključiti u ovu temu iz nekoliko razloga. Prvo je što je knjiga stvarno dobra i šteta mi ju je ne spomenuti, a drugi je razlog što je Hollywood svojom nemilosrdnošću u Pabstovom životu ipak odigrao ključnu ulogu. Naime, on je u Europi bio iznimno poznat i cijenjen redatelj, no u Hollywoodu se tek trebao dokazati. 

Unatoč tome što je imao ideju i viziju za film koji je želio snimiti, holivudski producenti su ga natjerali na snimanje filma za koji je on u samom startu znao da je osuđen na propast i na sve moguće načine pokušao izbjeći bilo kakvu povezanost s njim. To mu nije uspjelo, film je morao snimiti i još je pritom imao vrlo malo slobode, što je, naravno, rezultiralo time da je film doživio potpuni fijasko. A zna se da u Hollywoodu dobiješ samo jednu priliku za uspjeh - nakon tog neuspjeha za koji je najmanje zaslužan bio on sam, sva su mu vrata bila zatvorena. Greta Garbo i Louise Brooks, dvije velike glumice toga doba koje je obje on otkrio i uvelike im pomogao da postanu zvijezde, odbile su sudjelovati u njegovom projektu i tu je njegova holivudska priča završila. 

Sa suprugom i sinom je sjeo na brod za Francusku gdje su mu ponudili snimanje filma ali na pola puta do Europe stigla mu je vijest da je snimanje otkazano. To je samo po sebi prilično nezgodno i reklo bi se nepraktično, no ono što je uslijedilo za Pabsta kao izravna posljedica tog puta obilježilo je ostatak njegovog života. Naime, dok je boravio u Austriji u posjeti svojoj dementnoj majci dogodio se Anschluss koji je za sobom povukao zatvaranje granica te je cijela obitelj Pabst bila prisiljena rat provesti u okrilju Trećeg Reicha. Naravno da sam tokom čitanja knjige stalno guglala informacije o Pabstovom životu i stvaralaštvu pokušavajući dokučiti gdje završava fakcija i počinje fikcija, kao što i inaču uvijek radim kad čitam o stvarnim ljudima i događajima, i svakako sam naučila puno o njemačkom filmu s početka 20. stoljeća.

Kad smo kod Grete Garbo, pročitala sam i roman Zimsko drvo švedske autorice Ellen Mattson (prijevod Željka Černok) koji je njena fikcionalna biografija. Autorica se bavi njezinim životom i karijerom kroz nekoliko godina, tamo negdje u prvoj polovici  1930-ih godina. Priču o Garbo pripovijeda Vedela, mlada šveđanka koja slavnu glumicu upoznaje na prekooceanskom brodu kojim putuje i Ameriku i uskoro postaje njezina osobna tajnica. Vendela je jedini izmišljeni lik u ovom romanu, svi su ostali likovi stvarne osobe čije je živote autorica vrlo detaljno istražila. Kroz Vendeline oči vidimo ledenu kraljicu Gretu koja ne želi dati niti jedan djelić sebe medijima i obožavateljima, koja se vječito skriva i bježi. Je li to zato jer je sebična, ponosna, proračunata ili samo nesigurna, povučena i stidljiva? 

Ni sama Vendela koja je uz nju po cijele dane ne dolazi do odgovora, jer unatoč njihovoj površinskoj bliskosti ona ne uspijeva saznati gotovo ništa stvarno o Greti i tome tko je ona uistinu. Zanimljivo je vidjeti Hollywood kroz Vendeline oči, to mjesto koje Greta nije voljela i koje nije razumjelo nju i njen senzibilitet, mjesto koje ne želi stvarati umjetnost nego prodati publici šund za kojim široke mase žude, mjesto lažnog sjaja koje jede svoje mlade. Ako vas zanima Hollywood 30-ih, ovo je knjiga koju vam svakako preporučujem, iako vjerojatno o samoj Greti nećete saznati onoliko koliko biste možda htjeli. Ipak, kad biste mogli saznati baš sve, onda to više ne bi bila Greta Garbo.  

Prizemna Amerika je putopis po Sjedinjenim Državama koji su 1936. napisali ruski homoristi i novinari Ilja Iljif i Jevgenij Petrov. U svjetlu dobrih odnosa koje je tadašnji predsjednik Roosevelt održavao sa SSSR-om, ova su dvojica šaljivdžija dobili slobodu da tri i po mjeseca slobodno putuju SAD-om i bilježe svoje dojmove. Doputovali su brodom u New York puni adresa i brojeva telefona ljudi koji bi im mogli pomoći s njihovim putovanjem. Jednog od tih ljudi, stanovitog gospodina Adamsa i njegovu suprugu Becky uspjeli su teškom mukom nagovoriti da im se pridruže na dvomjesečnom putu s istočne na zapadnu obalu i natrag jer se sami nisu usudili voziti po američkim prometnicama. Putem su posjetili mnoge gradove i upoznali raznorazne ljude od kojih su neki bili autostoperi koje su pokupili putem. Zanimljiv je njihov pogled na kapitalizam, sveprisutne reklamne kampanje raznoraznih proizvoda i uglavnom sve ono po čemu se Amerika tako očito razlikovala od Sovjetskog Saveza. Nekim su stvarima bili oduševljeni, a drugima zgađeni. 

Nakon što su u New Yorku, a i na putovanju pogledali više od 100 filmova i većinu njih smatrali ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva namijenjenim ptičjem mozgu, formulaičnima i uglavnom međusobno nalik jedan na drugoga, bilo je zanimljivo pročitati kakav je dojam na njih ostavio Hollywood, mjesto na kojem svi ti filmovi nastaju. Vjerojatno je suvišno reći da nisu bili ni najmanje oduševljeni već su ga smatrali “prokleto dosadnim”. To je cijeli grad ljudi koji se bave filmom ili služe one koji se bave filmom, svako lice koje sretnu čini im se poznatim iz svih onih filmova koje su pogledali. Posjetili su brojne studije i imali priliku vidjeti snimanje filmova koji se snimaju vrlo brzo i proračunato kao na pokretnoj traci (koju su isto imali prilike vidjeti u Fordovoj tvornici) i sve je podređeno profitu, dok je svaki dašak potencijalne umjetnosti istisnut u tom bezdušnom procesu. Većina ljudi koji bar malo razmišljaju, a bave se filmom preziru svoj posao, a jedini koji su tamo dobre volje su vlasnici studija koje zanima samo kinoblagajna. 

Knjiga je izašla u izdanju Buybooka i prijevodu Žarka Milenića i najsmješniji dio mi je što svako toliko gospodin Adams nešto objašnjava ovoj dvojici pa kaže “Ne, seri! Ne razumijete!!!” ili “Seri! To je vrlo opasno!” što svaki put izazove prvo zbunjenost pa shvaćanje pa smijeh, jer kad su takve stvari u pitanju još uvijek imam 10 godina. Sve u svemu moram priznati da mi je ovaj putopis povremeno bio malo dosadnjikav, ali isto tako i da sam tu i tamo naletjela na jako zanimljiva zapažanja i duhovite momente zbog kojih ga se ipak isplati pročitati. Seri su svakako pomogli.

Tamo negdje osamdesetih godina, svako kućanstvo koje drži do sebe imalo je na polici u dnevnom boravku cijeli komplet knjiga Harolda Robbinsa, koji mi je oduvijek sinonim za treš. Kako me je Jackie naučila da treš  nije nužno loš, odlučila sam dati šansu i Haroldu, jer on je još tamo 1949. napisao roman Trgovci snovima (kod nas je izašao kasnih 70-ih u prijevodu Mignon Mihaljević) koji se bavi samim počecima filmske industrije u Americi. Kako je gotovo 20 godina bio zaposlenik studija Universal imao je insajderski uvid u to kako funkcioniraju stvari, pa bi ovaj roman mogao biti zanimljiv onima koje zanimaju rani dani Hollywooda, unatoč njegovoj melodramatičnosti. 

Zapravo je njegova prava treš faza došla tek u kasnijim desetljećima njegove karijere, a u ovim ranim djelima je još bio prilično pitom, u skladu s vremenom. Skrušeno priznajem da Trgovce snovima ipak nisam pročitala do kraja, nekako sam putem posustala,ne znam točno reći zašto.  Možda nije bio problem u Haroldu već u meni. Ako mu ipak date šansu i svidi vam se, znajte da se i njegov roman Lovci u mutnom iz 1961. također bavi Hollywoodskim temama s glavnim likom djelomično utemeljenim na Howardu Hughesu.

Imala sam još nekoliko knjiga na popisu, ali očito  sam se ove teme pomalo zasitila na štetu starog Harolda pa mi se nekako čini da bi sada Hollywooda već bilo dosta. Vidimo se na nekim zelenijim (ili samo drugačijim)  pašnjacima!