Umirovljenici u vrtlogu algoritama

Čujmo, na početku, što kažu i vrapci na grani: „Facebook je društvena mreža s koje su mladi odavno otišli. Nema oko nje hypea. Okupirali su je  'starci', pa se mlađa ekipa preselila prvo na Instagram, a potom i na TikTok.“

Sve što nam pernati mališani poručuju je, dakako, točno, a takve ste tvrdnje zasigurno čuli i s još najmanje sto raznih strana, no taj je pomalo podrugljiv pogled na Facebook kao neku vrstu „gubitničke“, „uncool“, staračke platforme zapravo – problematičan. Naime, što. Facebook je i dalje uvjerljivo najjača društvena mreža na svijetu (3 milijarde aktivnih korisnika mjesečno!), iako se – slažemo se – njegova korisnička baza donekle mijenja. Pa još: Facebook drži više od dvije trećine (67 %) ukupnog tržišnog udjela društvenih mreža na svim uređajima. 

Pročitajte i tekst "Sijeda budućnost: Osjećate da starite? Ne brinite! Vrijeme nam tek dolazi!"

Facebook is not dead!

Po broju korisnika iza Facebooka su YouTube (oko 2,5 milijarde aktivnih korisnika) te WhatsApp (2 milijarde aktivnih korisnika). Nota bene, WhatsApp će nam u daljnjem tekstu biti – uz Facebook – dosta važan. 

Istinabog, TikTok (1,9 milijardi aktivnih korisnika mjesečno) najdinamičnija je društvena mreža, ondje prosječni korisnik provodi dnevno prosječno oko 54 minute a na Facebooku između 30 i 33 minute. 

E sad, ako ćemo tjerati mak na konac, Facebook si uopće nije napravio medvjeđu uslugu puštajući mlade da odu negdje drugdje a otvarajući „svoja vrata“ starijoj populaciji. Dapače.

Osoba starijih od 65 godina na Facebooku trenutno je  oko 200 milijuna i one su bez ikakve dvojbe najbrže rastuća demografska skupina na toj društvenoj mreži.

A k tome, ako gledamo demografske trendove, posebno u tehnološki najrazvijenijim zemljama, ne treba biti posebno pametan i vidovit da bismo bili svjesni činjenice kako će starije populacije tijekom vremena biti sve više, a one mlade – sve manje. 

I još nešto, ovo možda niste znali: u tim istim zemljama osobe starije od 65 godina ČEŠĆE ( boldirani verzal je namjeran!) posjeduju pametne telefone, pametne televizore, e-čitače, stolna i prijenosna računala nego oni mlađi od 25!

Igrice - nove križaljke!

Također, čak jedna petina starijih građana posjeduje – pazite sad – igraću konzolu! To nikako nisu zanemarivi podatci. 

Gotovo da bismo mogli reći kako su kompjutorske igrice za tzv. srebrnu generaciju postale – nove križaljke, vrlo moćna opcija i za ubijanje vremena i za moždanu (ali i motoričku) aktivaciju što u određenim godinama nije nimalo nevažno. 

Razjasnimo još malo zašto je baš Facebook uvjerljivo najpopularnija mreža među starijim građanima.

Pa evo ovako, između ostaloga: njegovo intuitivno sučelje manje je agresivno od TikToka i Instagrama, Facebook ima značajnu informacijsku vrijednost – umirovljenici upravo preko njega razmjerno jednostavno prate vijesti, grupe za hobije ali i grupe za potpore raznih vrsta. Facebook im omogućuje svojevrsnu reaktivaciju prošlosti; omogućuje im da pronađu stare školske prijatelje ili kolega s posla s kojima su davno izgubili kontakt. U načelu, ako ćemo iskreno, Facebook je od svih digitalnih mreža nekako najsličniji tzv. analognim medijima (njihovoj strukturi i dramaturgiji) te je navikavanje na njega za starije građane razmjerno najjednostavnije. 

I još jedna poprilično značajna zanimljivost: pametni telefoni i tableti ne zamjenjuju kod starijih sugrađana tradicionalne uređaje -  radio i TV - kao što je to slučaj kod mladih; najnovija istraživanja pokazuju da je konzumacija radijskih i televizijskih sadržaja kod starijih idalje postojana (Ne daju se „starci“!, op. a.), dok je vrijeme provedeno na društvenim mrežama, u igranju igara ili pak slušanje glazbe preko streaming servisa u neprekidnom porastu. Što nam to govori?  Točno je da su mladi između 18 i 24 godine u online svijetu dnevno duže nego umirovljenici, no kad se tome doda i dnevna konzumacija televizijskog contenta, osobe u mirovini provode kudikamo više vremena dnevno pred (raznim) ekranima nego mlađa ekipa. To su podaci koji – ako nikoga drugog – moraju zaintrigirati svakog iole ambicioznijeg marketinškog stručnjaka.

Anksiozni starci 

Ne nedvojbeno nas sve mora zaintrigirati činjenica da - unatoč moralnoj panici (kako su to prozvali u The Economistu) koju je između ostaloga izazvala knjiga „Anksiozna generacija“ Jonathana Haidta (može se nabaviti i kod nas) i u kojoj se eksplicitno tvrdi kako ovisnost o digitalnim tehnologijama djeci oduzima djetinjstvo, a mladima mladost, pa se širom svijeta najozbiljnije raspravlja o zabrani korištenja društvenih mreža mlađima od 16 godina – u načelu problema s tom istom ovisnošću, ako ne i većih, ima starija generacija. (!!!) 
„Tu gotovo da nema razlika između 'zaluđenog', ovisnog tinejdžera i umirovljenika“, kažu stručnjaci.

Osim u jednom, dodajmo: Posljedice za većinu onih koji pretjeraju s korištenjem digitalnih tehnologija u starijoj dobi vjerojatno su manje opasne nego kad su posrijedi mladi ovisnici. Dok mladi zbog te i takve ovisnosti mogu npr. dramatično popustiti u školi ili pak ostati bez posla, kod starijih su načelno jedina opasnost i jedina posljedica – uludo potrošeno vrijeme a tog vremena umirovljenici faktički ionako imaju napretek.  Naravno, iz ovoga isključujemo ovisnost o npr. digitalnom kockanju, igranju digitalnog pokera i sl., tu je dakako posrijedi drugi tip – devastirajuće - ovisnosti.

Digitalne prijetnje

Ipak, postoje situacije gdje su stariji građani u digitalnom svijetu bitno ranjiviji nego mladi. 
Nije zanemariva činjenica da su uređaji seniora  – za razliku od npr. uređaja tinejdžera - povezani s bankovnim računima, što otvara prostor za mnoge manipulacije i makinacije. U načelu, starije su osobe primarne mete cyber kriminala. Koliko smo samo puta dosad čuli o prevarama putem lažnih e-mailova, lažnoga predstavljanja-lažnog zavođenja, lažnih oglasa, namjernog naturanja nepotrebnih pa i zloćudnih aplikacija… i  - zbog manjka digitalnoga iskustva -  uglavnom o starijim osobama kao žrtvama svega toga.

„Osobito u siromašnijim zemljama starije se osobe masovno oslanjaju na WhatsApp, za komunikaciju, kupnju i svakodnevne potrebe a upravo je WhatsApp omiljena platforma prevaranata“, pisalo je svojedobno u The Economistu. 

Ovdje bi na scenu svakako trebala nastupiti tzv. međugeneracijska solidarnost; mladi bi trebali preuzeti ulogu tzv. tehnoloških prevoditelja  i svojim starijima objašnjavati važnost npr. jakih digitalnih lozinki ili pak funkciju digitalnih – tako zavodljivo nazvanih –  „kolačića“ (cookies). Ne bi dakako bilo loše ni kad bi se dodatno uključila i država organizacijom besplatnih edukacijskih centara u sklopu gradskih knjižnica ili umirovljeničkih domova. Na tome se, nedvojbeno, i u Hrvatskoj dosta radi, no nikad, kad su internetske prevare posrijedi, to nije i ne može biti dovoljno. 

„Digitalni urođenici“ vs. „digitalni imigranti“

Kada se govori i piše o odnosu starijih građana prema digitalnim tehnologijama, to doista zahtijeva minuciozno balansirane uvide pa i zaključke. Naime, i vrapci na grani reći će vam kako je riječ o iznimno kompleksnu odnosu. No ovdje će, za razliku od teza o Facebooku, naši mali pernati prijatelji biti posve-posve u pravu.

Zbog stanja u kojem se u načelu nalaze ili prema kojima inkliniraju (slabija pokretljivost – izoliranost - višak slobodnog vremena – dosada…) nekada su stariji ljudi bili opsesivno vezani za televiziju a sada su dobili i „nove igračke“, one digitalne, ponajprije društvene mreže i nove komunikacijske alate poput WhatsAppa. 

I malo pomalo – rješavaju se „straha od novog“ te ih mic po mic, prihvaćaju.

Istinabog, još uvijek ih se s razlogom naziva „digitalnim imigrantima“ (za razliku od mladih – „digitalnih urođenika“) jer su rođeni prije masovne pojave i uporabe digitalnih tehnologija pa su se u odrasloj dobi morali prilagođavati NOVOME - svladavati nove vještine, učiti novi – digitalni - jezik te usvajati novu - digitalnu -  komunikaciju. Internet im još uvijek nije prvi već drugi izvor informacija nakon televizije, često zadržavaju određene navike iz „starog svijeta“ – ispisuju e-mailove, telefonske brojeve ispisuju si na papiriću prilijepljenom na poleđinu pametnoga telefona, skloni su tzv. linearnom razmišljanju i učenju korak-po-korak za razliku od mladih, „urođenika“, kojima je multitasking i nasumičan pristup faktički prirođen.

„Mamac za bijes“

Zbog svoje prvotne, prvotno usađene, „naslonjenosti“ na tzv. tradicionalne, „analogne“ izvore informacija koji su u pravilu jednosmjerni, na doba kada je „napisana riječ imala težinu“, starije osobe nisu – recimo to tako – „digitalno skeptične“ pa unatoč životnom iskustvu znatno teže razlikuju lažne vijesti (fake news) od provjerenih informacija, te su dramatično sklonije svim vrstama i oblicima teorija zavjera kojima su društvene mreže bezočno preplavljene.

Na djelu je svojevrsna emocionalna manipulacija: teorije zavjere često „igraju“ na kartu straha: za zdravlje, mirovine, budućnost unučadi ili pak na nostalgiju što su doista teme koje snažno rezoniraju sa starijom populacijom. Istraživanja pokazuju da je upravo Facebook glavna platforma za širenje teorija zavjere (vjerojatno i zato što je starijih na njemu sve više), kao i to da baš stariji od 65 šire do četiri puta više dezinformacija od mladih. Ne treba ovdje ni smetnuti s uma činjenicu da društvene mreže pružaju osjećaj pripadnosti (starijima tako potreban). Algoritmi ih dakako „zatvaraju“ u „balone“ unutar kojih vide ponajprije  sadržaje koji potvrđuju njihove teorije i strahove. A svatko, naravno, voli kada negdje vidi potvrdu onoga što i on sam misli. Ljudi prirodno vole vjerovati u to da „cijeli svijet misli isto“. I pritom ne sumnjaju u to kako su „zaigrali igru“ koja je u načelu duboko manipulativna, cilj joj je upravo izazvati ljutnju i strah, emocije na kojima počiva cijeli koncept teorija zavjera.

Ravnodušnost je smrt za društvene mreže. Nije stoga čudno što je Oxford University Press 2025. proglasio „rage bait“ riječju godine;  u internetskom slengu „mamac za bijes“ manipulativna je taktika izazivanja bijesa s ciljem povećanja internetskog prometa, online angažmana, ali i (posredno) prihoda, kao i privlačenja novih pratitelja, te ostvarivanja i određenih političkih ciljeva. 

Digitalnih „balona“ i „mamaca za bijes“ nisu dakako pošteđene ni druge skupine ljudi, ali one mlađe ipak su ih djelomice svjesnije nego stariji građani.  A i manje su koncentrirane na „bistrenje svjetskih problema“. 

Iako bi u teoriji društvene mreže trebale demokratizirati protok i prijam informacija, za stariju su populaciju one nerijetko platforme koje potiču i političku ali i svjetonazorsku radikalizaciju; teorije zavjera nude jednostavne odgovore na složena pitanja (inflacija, ratovi, pandemija, cjepiva, zdravstvo u cjelini…), najlakše je za sve probleme optužiti „svjetske vlade u sjeni“, „duboke države“ i sl.; nesporno je da razni politički akteri (i ne samo politički) koriste digitalnu neskeptičnost starijih kako bi diskreditirali svoje protivnike ili institucije znajući i te kako dobro, pogotovo kad je o politici riječ, da su stariji najdiscipliniranije i načelno konzervativno biračko tijelo.

Ipak, svakako treba još jednom naglasiti da radikalizacija, politička pa i životna, kod starije populacije nije plod neke nedefinirane „zle namjere“ nego ponajprije svojevrsne staračke lakovjernosti te činjenice – ponovimo to još jednom – da stariji često sadržaj na (bilo kojem ) ekranu tretiraju s istim  povjerenjem kao nekad dnevne tiskovine ili TV vijesti.

Algoritamska pismenost

Zbog svega toga za starije osobe nije glavni izazov samo naučiti „koji gumb stisnuti“ već razumjeti nevidljivu logiku algoritama, kao i osvijestiti činjenicu da tehnologija nije samo statični alat već dinamična, katkad i zbunjujuća sila koja u bitnome oblikuje našu svakodnevicu.

Zbog svega toga uz sintagmu „digitalna pismenost“ (koja se razmjerno često koristi) trebalo bi koristiti i sintagmu „algoritamska pismenost“; to nije samo znanje o tome kako upaliti računalo ili skrolati po pametnom telefonu, ili pak  poslati poruku na WhatsAppu, nego pokušaj razumijevanja zašto nam npr. Facebook prikazuje baš tu vijest ili baš taj oglas, kao i činjenice da Google o nama zna mnogo više nego mi sami o sebi.

Digitalna uključenost

Netko tko je došao do ovoga mjesta u našem tekstu pomislit će možda kako društvene mreže i digitalni svijet samo kompliciraju život starijim osobama. To, dakako, nije točno, upravo suprotno. Mnogi znanstvenici i te kako potiču što ozbiljnije uključivanje starijih u ovu za njih razmjerno novu životnu sferu. A i sama činjenica da su – ponovimo još jednom – na Facebooku upravo stariji najbrojnija „dolazeća“ skupina, nedvojbeno je optimistična.

Dakako, prvo kod starijih treba svladati tzv. osjećaj digitalne isključenosti, osjećaj da ih je „vrijeme pregazilo“, da će „nešto pokvariti“ na svom „pametnom“ uređaju, treba svladati/pobijediti osjećaj gubitka samopouzdanja i sl.

Ako se u tome uspije, digitalni svijet donosi starijima mnoge benefite: novi osjećaj da „su uključeni“, mogućnost komuniciranja sa svijetom (ponajprije s obitelji, prijateljima, istomišljenicima…) i iz komocije vlastitoga doma, plaćanje računa bez potrebe da se ide na poštu, u banku, mogućnost online kupovine (što je posebno važno za slabije pokretne osobe). 

Taj pristup golemoj količini raznoraznih informacija i usluga, sve je to lijek protiv osamljenosti, lijek protiv „isključenosti“, lijek protiv „staračke nevidljivosti“, a u tom kontekstu treba spomenuti i „čitanje portala“,  igranje igara, učenje novih vještina – od fitnessa do učenja stranih jezika… Sve to održava mozak (katkad i tijelo) vitalnim, pa i sretnim.

Punk umirovljenici

Ovdje svakako treba pripomenuti kako ove godine u mirovinu defaultno odlazi generacija rođena 1961., dakle generacija koja se formatirala u doba punka i novoga vala, u doba pada komunizma, u doba potrošačke i globalističke ekspanzije, generacija koja je pola dosadašnjeg života ipak provela u digitalnom okruženju, generacija kojoj „biti online“ faktički nije nimalo strano, što svakako znači i stratešku promjenu u odnosu tzv. srebrnih građana prema onome što je doista digitalna a što analogna paradigma, na što ekipa iz Facebooka zasigurno zadovoljno trlja rukama. 

Ali i ne samo ona. Logično je očekivati da će ova generacija, kao i generacije poslije nje biti otvorenije i prema drugim društvenim mrežama.

Stižu granfluenceri

Tako primjerice na Instagramu već imamo pojavu tzv. granfluencera, i te kako dinamične skupine starijih influencera koje uvjerljivo dokazuju da stil, humor i relevantnost ne blijede s godinama.

Spomenimo samo neke. 

Stanley Tucci (@stanleytucci), slavni glumac, ima 65 godina i 6,1 milijun pratitelja na Instagramu. Redovito ih uveseljava zanimljivim i uzbudljivim pričama o kuhanju, putovanjima i drugim temama. Svakako preporučamo i njegov četverodijelni serijal „Cards On The Table“ na YouTube kanalu časopisa Rolling Stone u kojem razne ljude poziva na večeru kako bi se međusobno povezali i uz odličnu hranu raspredali o svemu i svačemu.

Joan MacDonald (@trainwithjoan), trenerica fitnessa, ima 78 godina i 2,1 milijun pratitelja koje inspirira dokazujući im i pokazujući kako nikad nije kasno za promjenu životnih navika.

Tu je i Irvin Randle (@irvinrandle), 63-gogišnji bivši učitelj matematike s 1,1 milijun pratitelja, koji se redovito pojavljuje na modnim pistama Tjedna mode u Los Angelesu, New Yorku i Atlanti.

Helen Van Winkle (@baddiewinkle) preminula je prošle godine u 97. godini i moglo bi se reći da je bila aktivna na društvenim mrežama faktički do posljednjeg daha. Njezin originalni, duhoviti i kreativni profil ima 2,9 milijuna pratitelja, pred kojima se Helen nije ustručavala slikati ni u bikiniju.

Dakle, kako god okrenuli, ne samo da na umirovljeničku scenu svakim danom dolaze digitalno sve osvještenije demografske skupine nego je riječ i o skupinama koje bi trebale značajnije duže živjeti (a time i duže koristiti digitalne tehnologije) nego bilo koje druge prije njih. 

Ili najjednostavnije rečeno: digitalni svijet a posebno društvene mreže koje imaju ovakve svoje „starce“ ne moraju brinuti za svoju budućnost! 😊