Jezikova juha za nas je samo predjelo: reportaža s otvaranja novog ciklusa "Radnog čitanja"

Što se to događa? Ako vas probudimo u tri ujutro, biste li mogli odgovoriti na to jednostavno pitanje? Što se to događa u svijetu, državi, stanu, odnosu, poslu, glavi, mobitelu? Pitanje opisivanja svijeta oduvijek je bilo aktualno, ali u svjetlu svega se rasplamsava s istom presudom: ne možemo. Bilo da gledate simulaciju Trećeg svjetskog rata zbog nekog tamo otočića, ili kako netko rasparčava kolegicu satarautoritetom, osjećate kako riječi putuju do vas kao da se svjetlost šeće od Sunca do Zemlje.

Pričajući s prijateljima i kolegama, vidim kako se riječi pretaču u jedan sveobuhvatni krstareći habitualni rječnik, chat izbornik. Grebe nas u grlu što ne možemo spojiti riječi s osjećajima, rečenice s događajima i sižee s životima. Ili se barem tako čini jer onima koje želimo opisati to ide od riječi do riječi. Samo što ga opisuju kao da papir propuštaju kroz drobilicu. Nije motivirajuće skladati svijet od papirnatih travki. 

Gradska knjižnica Rijeka kao program razvoja publike u kulturi 2026. godine uz podršku MInistarstva kulture i medija RH oblikuje program naziva “Radno čitanje vol. 2., program poticanja čitanja za obrtnike, samozaposlene i mlade profesionalce” fokusom usmjeren na razvoj čitateljske publike na temelju dijela naslova liste A i B Ministarstva kulture i medija RH, a u populaciji koja je prepoznata kao podzastupljena u suvremenom svakodnevnom čitateljskom životu, a to su obrtnici/ce, općenito samozaposlena populacija te posebno mladi profesionalci. Partner u programu je Obrtnička komora Primorsko-goranske županije.

Poslušajte razgovor ovdje: 

Ako nakon svega ovoga želite reći da nada umire posljednja – zaboravite. Živimo u vremenu kada nadu moramo reanimirati zadnju jer neki alati jesu u našim rukama. Jezik je jedan od njih. Nije bitno zvučite li kao enciklopedijska natuknica, radio reklama, pijani Bar-Bari ili probušena astronautska rukavica, bitno ga je koristiti dok ne shvatimo da smo upravo opisali, ali i izgradili svijet.

Upravo zato su važne vizualno-tekstualne radionice poput „Prošla baba s kolačima“ te upoznavanje s knjigom nalik „Jezikovoj juhi“ Petre Balekić. Upravo to su bili programima kojima je i službeno otvoren drugi ciklus programa „Radno čitanje“. S likovnom umjetnicom o njezinoj knjizi „Jezikova juha“ razgovarala je već svima već svima drago i dobro poznato lice u Benčiću, spisateljica i novinarka Franka Blažić. Uobičajeno, prije negoli su ušli u strukture, motive i slične detalje, prva na ispitivanju bila je sama ideja knjiga. Petra je odmah istaknula kako je do ideje došla „nekako spontano“ i kako su je frazemi još od djetinjstva intrigirali:

„Voljeli smo taj posprdni način izražavanja i uvijek me fascinirala misao kako su nastajala frazemi, ili kako su se toliko dugo zadržali u jeziku. Primjerice, „prošla baba s kolačima“, kako je to nekome palo na pamet? Vjerujem da su se održali toliko dugo i ukorijenili upravo jer su humoristični, često apsurdni, a i pomalo vulgarni.“

S obzirom kako i sama ističe da ju „privlači taj crni humor“, nije dvojila trenutka uroniti u frazemsku baštinu ovih krajeva. Ipak, kada smo već kod trenutaka, Petra je izdvojila upravo onaj kada je shvatila da bi htjela posvetiti knjigu upravo frazemima:

„Prijelomni trenutak se dogodio u jednoj od suvenirnica u Bristolu. Ostala sam fascinirana time koliko raznolikih umjetničkih suvenira imaju, koji nisu uobičajeni kod nas. Generalno razmišljajući o tome, došla sam do ideje da pokušam napraviti knjigu koja bi istovremeno poslužila i kao nekakav turistički proizvod. Upravo zato su frazemi na hrvatskom i na engleskom jeziku. Konkretno, ja bih voljela upravo takav suvenir ponijeti doma.“

Prevoditeljski dio posla odradio je Goran Čolakhodžić koji je zaslužan što je svakome hrvatskome frazemu pridružen i njegov engleski ekvivalent. I sama Petra ostala je iznenađena što su gotovo svi frazemi našli svojeg para, izuzev jednog. I dok se on bavio prevoditeljskim istraživanjem, Petra se posvetila vjerojatno i najtežem zadatku: izboru frazema. „Bilo je jako zanimljivo otkrivati nove frazeme, dosta njih sam i znala, ali onda sam otišla u bazu hrvatskih frazema gdje se nalazi više od 4 000 frazema. To mi je bilo vrlo zanimljivo otkriće,“ istaknula je autorica. S obzirom na kompleksnost lingvističkih istraživanja, odlučila je odabrati umjetničku poziciju i kroz odabrani stil izraziti i prikazati odabrane frazeme. „Dva glavna kriterija bila su da frazemi budu inspirativni u vizualnom smislu, kao i inspirativni u smislu riječi, odnosno, odabirala sam frazeme koji su interesantni i apsurdni.“

Za finalni izbor zaslužna je i urednica Sanja Lovrenčić kojoj je jedan od temeljnih kriterija bila i popularnost frazema. „Sanja je kretala s pozicije da bi bilo dobro prezentirati frazeme koji su popularni s obzirom na to da knjiga cilja i strance te bi imalo više smisla prezentirati ustaljenije frazeme,“ podcrtala je Petra, ističući i kako su zaključile da „bi bilo dobro napraviti dva izdanja knjige.“ Predstavljena knjiga javnosti je otkrila dobro poznate frazeme, dok će knjiga u izradi ući u apsurd hrvatskog jezika kako bi pokazala za što je sve sposoban kada ga se pusti s lanca. 

A jezik su s lanca definitivno pustili polaznici i polaznice radionice „Prošla baba s kolačima“. Pod vodstvom Nine Raimann i Martine Čip iz studija Cipmann koje već 15 godina spajaju vizualno i tekstualno u raznoraznim formatima, svi su dobili priliku iskušati akrobatske granice svojeg jezika. Od toga da ste morali razigrati slovo T, pa sve do toga da ste morali kolažirati i opisati kako točno izgledaju nespojivi parovi kao što su gorak ključ, ljuti sok, glupa juha... Ono što je najvažnije, sve je bilo dopušteno, a upravo to pokazuje i mala galerija koju smo za vas pripremili.