Koristi AI kako želiš, ali sačuvaj kreativnost koja te veseli

Kao mladoj kulturologinji, kojoj su ulaskom u zgradu Fakulteta za društvene znanosti odmah rekli da su visoka i niska kultura zabranjene riječi te da će nam u jednom trenutku tijekom sljedećih pet godina reći zašto. Kazalište i  klasična glazba su zasigurno u drugoj kategoriji od Taylor Swift i Jelene Rozge. To smo u nekom trenutku svi naučili. No od glazbenog i likovnog u srednjoj školi se svašta promijenilo, sada nemamo problem s koncertima koje dijelimo na dress code i zabrane ili dozvole pušenja, sada moramo određivati korijene stvaranja.

Problem umjetne inteligencije nije se pojavio pojavom ChatGPTa i posljedično drugih široko dostupnih generativnih modela koji se na različite načine miješaju s ljudskim stvaranjem glazbe. Možemo ga proširiti i na GarageBandovu automatsku generaciju bubnjeva, i ako se vratimo još dalje u prošlost, možemo spomenuti i sintesajzere, digitalnu obradu glazbe. Zapravo sve što se danas podrazumijeva pod suvremenu glazbenu produkciju. Definirana granica ne postoji, digitalno ne znači komercijalno i moderna tehnologija postoji i u određenim sferama kazališta, iako nam se izvedbene umjetnosti u ovom modernom kaosu doimaju najsigurnije.

Imunost na umjetno

Što sad? Prihvatili smo da kvalitetnu glazbu ne čini samo zvuk drvenih i limenih instrumenata u velikim dvoranama, podrazumijevamo prvo miješanje struje a onda i bitova i bajtova u cijelu priču. No sada imamo novi problem. Glazbu više ne stvaraju ljudi. Od samih tekstova do završnog proizvoda i svih dijelova, sve može za nas puno brže napraviti umjetna inteligencija. U većini slučajeva, trenutno svaki mrzitelj generativnih modela može prepoznati specifičnu boju zvuka kojom isti označavaju svoje uratke. Isto tako, isti mrzitelji žive u strahu da ova prepoznatljivost neće dugo trajati (moram priznati da se moja sposobnost prepoznavanja potpisa umjetne inteligencije znatno pogoršala u periodu od početka do kraja pisanja ovog članka).

Modeli se poboljšavaju a nevina publika se nalazi u sve dubljem moru izloženosti AI sadržaju. Nema nam druge, osjetila nam se otupljuju, nastavljamo skrolati. Znamo da špotanjem nećemo postići ništa, korisnici će koristiti a potlačeni će mrzitelji nastaviti lupati svoje drvene kutije. 

Odjednom, u ovom  strašnom moru, vidimo mali otok, svjetionik, koji god nam znak nade znači najviše. Human made naljepnice. Mali znak odstupanja od nove norme prekomjerne produktivnosti i brzine beznačajnog stvaralaštva.

Kao primjeri ovog malog otoka vidimo različite inicijative s ciljem zaštite ljudskog stvaralaštva. Jedan od primjera je Bandcampova regulativa za zabranu objave glazbe generirane uz pomoć umjetne inteligencije. Platforma brani objavu sadržaja koji je u potpunosti ili dijelom generirana s pomoću umjetne inteligencije te ga povezuje s postojećim pravilima protiv kopiranja stilova drugih umjetnika ili stilova . Kroz predstavljanje inicijative platforma uključuje slogan “Keeping Bandcamp human” te naglašava kako su glazbenici više od slagača zvuka, njihovu važnost u zajednici te Bandcampovu svrhu povezivanja umjetnika i njihovih obožavatelja. 

Svijet oznaka "napravio čovjek"

U vizualnoj branši, Pinterest uvodi filter koji brani korisnike isključujući AI sadržaj, a oni na to odgovaraju neizrecivom zahvalnošću. Korisnici, potrošači i ,često zaboravljeni, ljudi žude za nekom naznakom autentičnosti, iskrenih ideja i neporecivo ljudske inovacije. U kontekstu Pinterestovih usluga, korisnici žele vidjeti slike stvorene od stvarnih ljudi, nove ideje, novu inspiraciju. A ne reciklirane ideje koje nam guraju generativni modeli.

Zauzimajući stav protiv korištenja umjetne inteligencije ili pružajući opciju za filtriranje/označavanje sadržaja koji je pomogla kreirati, platforme zauzimaju stav. Bio on u cilju zadržavanja iskrenosti i humanosti svog sadržaja ili zadržavanja korisnika čije potrebe to zahtijevaju.

Kreatori sadržaja na društveni mrežama također zahtijevaju od svojih kolega da koriste hashtagove poput #actuallyhandmade ili #humanmade kako bi svojim publikama signalizirali iskrene namjere i diferencirali se među morem generiranog sadržaja te proizvoda koji se prodaju po znatno jeftinijim cijenama od onih koje nude sami kreatori.

Vratimo li se na glazbu, umjetnici također svojim radom pokušavaju izraziti stav prema novim promjenama u glazbenoj industriji, ovdje kao svojevrstan znak vraćanja ljudskom stvaralaštvu možemo navesti Rosalijin novi album “Lux” koji je izašao krajem prošle godine, ostvaren u suradnji s Londonskim simfonijskim orkestrom te se zabavlja s žanrovima poput eksperimentalnog popa, flamenka i orkestralnih zvukova klasične glazbe. Uzimajući ovaj uzorak možemo primijetiti trend povratka tradicionalnim/folk žanrovima iz različitih dijelova svijeta. Možemo li to označiti kao svojevrstan povratak korijenima ljudske potrebe za stvaranjem, tražeći inspiraciju od naših starih, ili kao pokušaj diferencijacije koristeći ono za što vjerujemo da nije moguće generirati?

Nema sreće... 

Da se vratimo na početnu misao, visoku i nisku umjetnost smo istrijebili. No preko horizonta ovog neodređenog zeitgeista se nazire nova podjela. Podjela koja se, čini mi se, započinje kao svojevrstan bunt no koju će prije sazrijevanja preuzeti svo zlo današnje tendencije za komercijalizacijom i pomahnitalim profitnim maržama. Human made zamjenjuje hand made, i time postaje novi luksuz koji si ne možemo priuštiti. Ostalo postaje AI slop, brzopleto proizvedeno smeće koje je osmislio kompjuter. Bezvrijedna roba koja ostaje neusporediva kraj uzvišenosti čovjekova rada.

Ljudsko stvaralaštvo postaje rijetkost, svakim danom sve više. Strah nas je konzumirati, strah nas je izdati vlastitu ljudskost. A ono što je rijetko je naplativo. Human made ima veliku šansu za postati novi statusni simbol, profitabilan znak koji je lako prezentirati novoj srednjoj klasi željnoj točaka razlikovanja od ostalih. Obrazovanima, svjesnim društvenih fenomena, željnim za iskazivanjem svojih uvjerenja, u što se savršeno uklapa unikatna šalica, ručno crtan poster ili akustična snimka lokalnog benda za čiji su certifikat ne generiranosti dali neke novce. No ovo ne zvuči loše, support local artists jelda? 

No kroz dosadašnje postojanje u našem slatkom malom društvu smo naučili da mali poduzetnici i lokalni umjetnici nemaju neke velike sreće kada na neku lijepu simpatičnu ideju nabasaju oni malo veći, koji nisu zaljubljeni u zanat, već u duge nizove brojeva koje ne počinju minusom. 

Ne znam možemo li razmišljati o ovom problemu zadržavajući se u individualnoj sferi osobnog stvaralaštva, izuzimajući se iz utjecaja tržišta koje diktira naše postojanje. Možemo li gledati na inicijative medijskih platformi kao na iskren trud ili ga ne možemo odvojiti od mogućnosti pukog slijeđenja diktata.

Ponekad je teško dobro

Trendovi se mijenjaju, tehnologija napreduje. Htjeli ili ne, prisiljeni smo prilagoditi se novoj brzini stvaranja koji nam nameće nova revolucija u širenju i stvaranju sadržaja. Mislili smo da su internet i društvene mreže problem. Sada se nalazimo na križanju zauzimanja stava za ljudskost i maksimalne optimizacije. Možda postoji nešto između, možda smo već dugo u tom između?

Kao što vidite, opet nemam zaključak. 

Možda jedino savjet da čuvamo ono što nas veseli i da ne damo AI asistentima da nam olakšavaju stvari koje su nam već lake.

Koristite AI onako kako vi želite, ali dajte ruku ljudima koje veseli samostalno generirati, pustite nekad da vam stvari budu teške i da rezultati ne budu savršeni. Kada AI stvara sadržaj u sekundama, mi se možemo fokusirati na svoj proces, dug i spor. 

Neopterećen idejama savršenstva i uglađenosti. 

Život nam danas nameće efikasnost i čiste rezultate, a mi smo ljudi po prirodi nesavršeni, spori i malo prljaviji od kompjutera. Nećemo im parirati, a možda i ne bi trebali. Ipak smo samo ljudi :)