Gdje se skrila Lina: priča o tome kako smo svi različiti, ali opet isti

Još jedan dan, još jedna divna slikovnica!

Danas ću vam pisati o jednoj zanimljivoj i poučnoj slikovnici naslova Gdje se skrila Lina autorice Jelene Pervan, koja je krajem listopada predstavljena u Dječjoj kući. Ova slikovnica nastala je u okviru hvalevrijednog projekta Rinkluzija – Riječki model podrške učenicima s teškoćama, a sve s ciljem učenja djece o važnosti poštivanja različitosti, ravnopravnosti i uključivosti. Slikovnicu je ilustrirala Kristina Penava, magistra ilustracije osječke Akademije za umjetnost i kulturu.

Upoznajmo Linu!

Priču o Lini priča nam dječak Vigo koji ide u drugi a razred. U njegovom razredu ima različite djece – neka imaju 8 a neka 9 godina, dok Lina ima 10 a njen pomoćnik Mario 32.

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

Pitate se, zašto Lina ima pomoćnika? Zato što je Lina djevojčica s teškoćama u razvoju i ponekad joj je teško pričati, čitati i hodati, a u tim slučajevima tu je (Super) Mario da joj pomogne!

Lini je možda teško obavljati neke stvari koje mnogi obavljaju bez teškoća, dok je u nekim drugim puno bolja od ostalih (na primjer, u plesanju svog izmišljenog plesa).

Vigo je dobro primijetio – svi mi imamo neke stvari s kojima nam je teško. Tako na primjer Vigo kaže kako mu je teško zavezati samom tenisice, njegovom prijatelju Bartolu teško je napraviti kolut unatrag, a njegovoj mami teško je voziti se u brodu. Svima je nešto teško, i to nas zapravo čini jednakima!

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

Imati teškoće nije tako strašno kao što možda na prvu zvuči, jer je svatko od nas poseban na svoj način, i svatko je u nečemu super! Teškoće ne bi smjele biti prepreka za prijateljstvo i razumijevanje.

Vigo priča kako ponekad nije najlakša stvar biti Linin prijatelj. Tako joj je Vigo jednom pričao priču, a Lina ga nije slušala već je gledala uokolo. Super Mario mu je objasnio kako Lina nije mislila ništa loše, i savjetovao da joj priču pokuša ispričati neki drugi put. Pa nije svima uvijek dan za slušanje!

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

Ono što je najposebnije kod Line je to da je s njom svaki dan drugačiji!

Jedan dan na Korzu…

Nakon što nas je Vigo upoznao s Linom, ispričao nam je dogodovštinu razredne šetnje Korzom jednog petka. Naime, dok su učiteljica i Super Mario razgovarali o nekim odraslim stvarima, djeci je bilo dosadno i odlučili su se igrati skrivača.

Birali su se timovi, a Linu nitko nije htio u svojem jer ponekad ne razumije pravila igre i sporija je od drugih. Vigo ju je htio pozvati u tim, ali je želja za pobjedom bila jača.

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

Tim u kojem je bio Vigo u jednom je momentu ostao bez igrača (eh taj zov prirode), a Vigo se predomislio i ipak odlučio pozvati Linu u svoj tim. Lina je bila presretna, a ono na što su svi malo zaboravili jest to da je Lina zapravo odlična u skrivaču! Toliko dobra da su je u jednom trenu svi tražili po Korzu, pa čak i učiteljica i Super Mario.

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

Vigo ju je na kraju pronašao, i to iza plašta od Hodača (svima nam dobro znanog riječkog kipa). „Pobijedila sam!“, rekla je Lina kroz smijeh. Vigo je u tom trenu pomislio kako se nikada ne bi sjetio sakriti iza Hodača, ali je shvatio da upravo zato što razmišljaju toliko drugačije su tako dobar tim!

Iz slikovnice Gdje se skrila Lina

O važnosti inkluzije, prijatelja, i zajednice

Ova slikovnica ukazuje na jednu jako važnu stvar, a to je važnost inkluzivnog odgoja i obrazovanja. Inkluzija je velika riječ za uključivanje. Takvo obrazovanje i način rada i učenja u školi primarno se brine o tome da sva djeca imaju jednaku priliku za napredovanjem i učenjem, te ako se u razredu nalazi neko dijete s teškoćama, jako je važno pristupiti mu/joj na način na koji će najbolje iskazati ono što može i zna!

Tako je i naša Lina djevojčica s teškoćama u razvoju. Točnije, Lina ima poremećaj iz spektra autizma, a kroz ovu slikovnicu možemo dobiti mali uvid u njen unutarnji svijet, ali i razmišljanja njenih prijatelja. Djece poput Line ima svugdje oko nas, a ono što je naš najveći zadatak po tom pitanju jest pokazati im da se nikada ne trebaju skrivati, rekla je autorica Jelena.

U tome veliku ulogu igra zajednica koju činimo svi mi. Jedna od takvih zajednica je razred, odnosno škola, mjesto u kojem provodimo jaaako puno vremena. Jako je važno da je škola (i razred) mjesto prihvaćanja, učenja, poštovanja i jednake prilike za svih! Svaki se učenik uvijek treba osjećati primijećenim, prihvaćenim i uvaženim, točno onakav kakav jest!

Svako dijete, bez obzira na teškoće (velike ili malene) želi biti prihvaćeno, a na svima nama je da se nitko nikada ne osjeća odbačeno. To je jako ružan osjećaj, i važno je uvijek imati razumijevanja i poštovanja prema drugima. Svatko od nas je uspješan, pametan i poseban na svoj način, te svatko ima pravo na prijateljstvo i prihvaćenost!

U slikovnici upoznajemo i Marija, odnosno, Super Marija, Lininog asistenta u nastavi. Lini je ponekad teško govoriti, pričati, hodati, pisati i učiti na nastavi, a njena prilika za učenjem ne bi smjela biti smanjena radi njezinih teškoća. Zato Lini Mario pomaže, i svako dijete koje ima teškoće zaslužuje imati svojeg pomoćnika!

Vigo i Lina nam kroz svoje divno prijateljstvo pokazuju kako smo svi drugačiji, ali istovremeno i isti. Nema razloga da Lina ili bilo koje drugo dijete radi svoje različitosti bude odbačeno na bilo koji način. Svatko treba osjetiti ljubav i pripadanje.

Ono što uvijek možemo je pomoći jedni drugima, biti zainteresirani za tuđe priče (ali i poštivati ako nas u tom trenu ne žele ili ne mogu slušati), cijeniti tuđe mišljenje i prihvatiti se u našoj različitosti. Bilo bi dosadno da smo svi baš isti, zar ne? 🙂