Liga naslonjača – do Madrida i nazad u fotelji

Nogomet danas više nije igra, prerastao je i granice sporta. On je sada posao u koji žele ući svi jer novac se vrti, a netko ga mora ugrabiti. Tko je najviše time izgubio? Mi – obični gledatelji koji iz (poprilično) iracionalnih razloga navijamo za jednu, a ne za drugu momčad. Kako? Lako – nemamo novaca. Igra koja se nekada mogla gledati za ostatke marende s vrhova stadiona danas je igra kojoj (pre)često svjedočimo s druge strane ekrana zbog navijačkog standarda koji se polako, ali sigurno uzdignuo te zakoračio preko emocija. Primjera je u izobilju, ali jedan od najboljih mora biti san svakog ljubitelja nogometa – finale Lige prvaka.

Koliko sam ja to znamenki upravo čuo?

Ako ste ikada razmišljali o tome da uživo slušate himnu europskog nogometa, onda zasigurno zadnje dvije godine ne radite ništa drugo doli – štedite. Odnosno to rade mama i tata. I to ćete raditi još sljedeće dvije godine jer brojevi, koje planiram ispisati u narednim rečenicama, nisu za one slabe probave.

Za početak – karte više ne možete kupiti. Imali ste priliku javiti se u uskom vremenskom okviru od 14. ožujka do 21. ožujka UEFA-i i ako se tada niste javili, jedino što možete je čekati sljedeću godinu. Ili otići na crno tržište, ali ja vam nisam to rekao (i bolje jer tek tamo su cijene…). Problem predstavlja i raspodjela karata – svaki finalist dobiva po 16 613 karata, neutralnim ljubiteljima ide 4000 karata dok ostalih 23 500 karata ide – sponzorima, partnerima, savezima, svima koji su jednom rekli lijepu riječ na račun UEFA-e.

No, recimo da ste se prijavili i došli u priliku da birate svoju ulaznicu za finale Lige prvaka. Pitanje je – koliko ste spremni platiti? Cijena ulaznice, naravno, varira ovisno o sektoru te stoga imate podjelu na četiri kategorije – ulaznice prve kategorije dolaze po cijeni od… čekajte, teško izgovaram slične cifre… 600 eura. Ulaznice druge kategorije nisu ništa bliže vašim poimanjima – 450 eura.

A mi pjevamo…

Tata, kupi mi auto

bicikl i romobil

kupi mi medu i zeku

karte za Champions League.

Recimo kako nemate 450 eura za 90 minuta nogometa – još uvijek postoje dvije kategorije ulaznica. Treća bi vas došla 180 eura što ne zvuči strašno dok ne kažem taj isti iznos u kunama – 1338 kuna. Zadnja nada preostaje nam četvrta kategorija – 70 eura. Međutim, problem je što s ulaznicom četvrte kategorije ne možemo računati na previše nogometa jer to su mjesta koja vam garantiraju jedino atmosferu i zvuk, ne i sliku.

Koliko sam ja to kilometara upravo čuo?

Nakon što ste imali prilike čuti cifre karata, rekli bi kako je najteže doći do iste s obzirom na to kako ih nema u izobilju. Međutim, vi ste se izborili za svoja nogometna prava i idete u Madrid. Sada – kako doći do Madrida?

Ako se odlučite ići avionom, povratna karta iz Zagreba došla bi vas oko 2000 kuna. Bez prtljage. Naravno, oduvijek se možete odlučiti na put automobilom – 2194 kilometara u jednom smjeru kroz nekoliko država ne zvuči kao nešto što odrađujete u jednom šutu. No, gušti su gušti dok se rezervoar ne isprazni.

No, unatoč svim mojim crnim prognozama i ciframa vi ste došli u Madrid! Sada – gdje planirate prespavati? Ako se obratimo Bookingu, jedna noć u najjeftinijem hotelu vas trenutno dođe – 1485 kuna. Za nas je to ljetni deja vu, samo što smo obično mi ti koji dižemo cijene, a ne oni koji plaćaju. Situacija nije bolja ni na AirBnB-u gdje je već zauzeto 73% dostupnih kapaciteta – ističe se jedna soba koja vas košta 450 kuna, dok je druga po redu… 1078 kuna. Sljedeća? 1898 kuna. Naravno, ovdje govorimo o sobama jer možemo biti poprilično sigurni kako trenutno u Madridu nema osobe koja nije pokušala iznajmiti (barem) hodnik za navijače koji dolaze gledati nogomet.

…

E, da i ne zaboravi kupiti karte, hotel, prijevoz… i roditeljima. 🙂

Isplati li se? Isplati se. Međutim, isplati se potrošiti i 50 kuna te pozvati prijatelje doma na finale Lige naslonjača. Hoću reći – Lige prvaka.