"Svila" Alessandra Baricca: lagana a jaka u neizrečenom

Naša rasprava u veljači 2019. bila je pravo slavljenje lijepe književnosti, ljubavi, života... Hvala našoj Rajni na tako izuzetnom prijedlogu za čitanje.

"Svila" je neobična ljubavna priča o francuskom trgovcu svile (Herve Joncour) koji živi tajanstveno erotsko iskustvo s Dalekog istoka. Uslijed zaraze dudovih svilaca, prisiljen je otići u daleki i nepoznati Japan, zemlju na kraju svijeta, gdje zaraze nema, ali je prodaja dudovih svilaca ilegalna. U tom dalekom i tajanstvenom Japanu, do kojeg se putuje tri mjeseca, "naš" trgovac upoznaje, bolje rečeno, ne upoznaje jednu ženu čije "oči nisu bile istočnjačkog oblika a njezino je lice bilo lice djevojčice".

Ona će mu potpuno promijeniti život. Postat će njegovim novim smislom, jer on, nošen čežnjom, jednostavno mora ići u taj Japan. Nije tu riječ samo o ljubavi već i o nečemu drugom, o nekoj čudnoj boli koja istim intenzitetom može boljeti cijeloga života. To je bol koja ne prestaje. Žudnja za nečim što nikada neće biti doživljeno, za nečim neostvarivim. A bilo je tu i znali ste da je to upravo to, kao što znate da toga neće biti, jer jednostavno, nemoguće je.

Trgovca Herve Joncoura autor opisuje kao iznimno inertnu osobu.

Svih nas se posebno dojmio lik trgovčeve žene Helene. Ona bi sve dala samo kada bi mogla biti ta velika, neispunjena ljubav svoga muža. Njena ljubav prema njemu je istinska, nesebična, samozatajna.

Autorov stil pisanja je jednostavan, minimalistički. Nema nepotrebnih, dugačkih opisa, sve je pisano kratkim i jasnim rečenicama s puno osjećaja i ekspresivnosti. Kao pjesma u prozi, pomalo sliči i na "haiku" poeziju.

Kratkoća samog djela pisanog na tek osamdesetak rijetko ispisanih stranica daje romanu zagonetnost, čarobnost. Ostaje utisak da bi sve više od toga bilo suvišno.

Uz svu svoju kratkoću roman ima i notu političke aktualnosti.

Posebnu dinamiku romanu daju neprestana ponavljanja rute putovanja. Upravo time putovanja dobivaju na snazi, naprosto nas očaravaju. Opisi Bajkalskog jezera koje su mještani nazivali "morem, demonom, posljednjim, svetim" pridonose magičnosti trgovčevih putovanja.

Sve je jako romantično, odlično završeno s melankolijom jezera, vode stajaćice koja se mreška kao život, sjećanja glavnog lika.

Za roman "Svila" talijanskog autora Alessandra Barica imale smo samo riječi hvale. Kao da smo se natjecale koja će ljepše o njemu govoriti, bolje ga ocijeniti.

Rajni se najviše dopalo ono "nedorečeno" čemu je zasigurno pridonio i savršen stil pisanja. Za Jadranku M. "Svila" je bila poseban čitateljski doživljaj, roman ocjenjuje čak s 5 plus !

Slavica J. djelo naziva "knjiga koncentrat" koji "onim nenapisanim" kod čitatelja pobuđuje maštu.

Danijela je istaknula tri dimenzije romana - odnos muža i žene, putovanja na Daleki istok, razvoj malog francuskog mjesta u centar proizvodnje svile. "Mala knjižica, a toliko toga!"

Kako Eda kaže, ako su dijamanti najvrjedniji nakit onda je ovo "dijamantna knjiga".

Za Jasenku je i "knjiga bila kao svila", lagana a opet, jaka u neizrečenom, u onom "između redova".

Slavica Z. ističe kako "nikad kraće nije čitala a toliko toga je iščitala".

Marija se posebno osvrnula na lik Balbida - izuzetna osoba, zaslužan za razvoj proizvodnje svile i procvat života u francuskom mjestu, slobodan od materijalnog, "čovjek koji je izvlačio samo najbolje od ljudi".

Roman "Svila" autora Alessandra Baricca gotovo jednoglasno smo ocijenile ocjenom odličan (4,8) !