Ars poetica

Zagrizla sam zube i još ih grizem.

Iz rukava vadim zvijezde da ih vratim

na prazna parkirna mjesta. Već su mi progorjele

košulju, utisnule oblik kroz mišiće (vidi se

na drugu stranu!), kao kalupi za kolačiće

kojima otpadne šesti krak. Uspinjem se na

kioske, verem po žljebovima, odskačem sa

žica dalekovoda, istežem sa semafora i vrha

bora, gađam i ne pogađam, ja, trapavi

akrobat s kuhinjskom rukavicom, dužna sam

ih vratiti dok još rade. Dok pripremam salto

mortale s televizijskog tornja, u frižideru

čekaju novu noć. Tek sam predvečer

primijetila da si ih pojela uz čaj.