Knjige petkom: Kad svijet spava, Kamen i sjena, Mali roman o tišini...

Francesca Albanese pravnica je i posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za stanje ljudskih prava na okupiranom palestinskom teritoriju, a njezina knjiga Kad svijet spava (prijevod Lovro Klepac) govori o okupaciji, raseljavanju, nasilju i svakodnevnom životu Palestinaca, ali i o odgovornosti međunarodne zajednice koja desetljećima svjedoči njihovoj patnji.

Albanese ne pristupa palestinskom pitanju isključivo kao političkom sukobu, već kao pitanju ljudskog dostojanstva, slobode i prava na život, a to čini pričajući nam o sudbini desetoro pojedinaca koji su oblikovali njezino razumijevanje Palestine. Među njima su šestogodišnja Hind Rajab, djevojčica ubijena u Gazi, stručnjak za traumu Gabor Maté, povjesničar Alon Confino i drugi pojedinci čija iskustva otvaraju različita pitanja palestinske prošlosti i sadašnjosti.

Najveća vrijednost knjige Kad svijet spava je u autoričinoj sposobnosti da iza velikih političkih pitanja i uznemirujućih statistika pokaže pojedinačne ljudske sudbine. Albanese ne piše hladnim, administrativnim jezikom, kakav bismo možda očekivali od pravnice koja se bavi međunarodnim pravom. Umjesto toga, osobna iskustva i svjedočanstva koristi kao polazište za šire promišljanje o nepravdi, odgovornosti i solidarnosti.

Ovo definitivno nije lagano štivo, ali je svakako knjiga koja potiče na razmišljanje i otvara pitanja poput onoga koliko zapravo znamo o životima ljudi čije tragedije svakodnevno pratimo u vijestima i u kojem trenutku promatranje nepravde postaje sudjelovanje u njezinu prešućivanju.

Djelo Kučke iz rezervoara zbirka je kratkih priča meksičke spisateljice i aktivistice Dahlie de la Cerda (u prijevodu Tanje Tarbuk) o ženama i djevojkama u suvremenom Meksiku koje se suočavaju s nasiljem, seksizmom, siromaštvom, klasnim razlikama i društvenim pritiscima.

Sve su priče ispripovijedane u prvom licu, a pričaju ih žene iz različitih društvenih slojeva poput nasljednice narkobosa, radnica, prostitutki, plaćenih ubojica, kućanica, mladih majki, influencerica, itd. To su svjedočanstva živih (ponegdje i mrtvih žena) koje su svakodnevno izložene nasilju, siromaštvu, mizoginiji, iskorištavanju. Djelo se može čitati kao svojevrsna panorama života žena koje meksičko društvo često ne vidi ili ih svodi na stereotipe. 

One se sa svojom zbiljom suočavaju na različite načine te nastoje preuzeti kontrolu nad vlastitim životima u društvu koje im to oduzima. Nisu isključivo pasivne žrtve, a kada shvate da ne mogu računati na ičiju pomoć, stvari uzimaju u svoje ruke makar i same odabrale nasilje i kriminal. Djelo također potiče čitatelja da se zapita koliko su neke odluke posljedica osobnog karaktera, a koliko okolnosti u kojima osoba živi.

Autorica prikazuje žene kao složene likove koji mogu biti ranjivi i snažni, nježni i agresivni, moralni i nemoralni. Žene koje društvo naziva lošima često samo pokušavaju preživjeti u svijetu koji im ne pruža jednake mogućnosti. Autorica kritizira društvo koje normalizira nasilje i osuđuje žene, umjesto da preispita sustav koji ih ugrožava. Priče su kratke, dinamične, brutalne i crnohumorne, ali više od svega potresne i žalosne, uzmemo li u obzir poraznu statistiku kako većina nasilja nad ženama u Meksiku prolazi nekažnjeno.

Sljedeći roman s angažmanom je Kamen i sjena kurdsko-turskog autora Burhana Sönmeza (prijevod Alen Matković). Iako je ovo jedan stilski izvrsno klesan ljubavni roman, višeslojan je pa ga možemo promatrati i kao poziv svijetu da se probudi. Stil je istovremeno poetski i epski, opisi eksterijera oduzimaju dah, atmosfera je ocrtana opisima prirode i kontrastima, poruka je sveljudska i pacifistička. 

Neočekivan posjet jedne mirne zimske noći klesara Avda će ponovno suočiti s prošlošću za koju je mislio da je izgubljena i pokazati mu kako su ljudski životi isprepleteni više nego što možemo zamisliti. U kuću mu ulazi Rejhan koja je trudna i bježi od progonitelja. Objasni mu da je ona kći Sultanije Berhan koja je sestra njegove životne ljubavi Elif. I onda nas autor vraća u prošlost. Kao mladić je upoznao Elif koja je bila obećana izvjesnom Mikail-agi. Ubijena je kad je pokušala pobjeći od njega. 

Izvrsni opisi pejzaža pridonose atmosferičnosti i često su kontrast ljudskosti, topline i ljubavi i opasnosti koja vreba:

Na nebu je blistao polumjesec, puhao je lahor, a zvijezde su se po njemu prosule kao da su otpale s pokošenog nebeskog klasja.

Kroz osobnu Avdinu životnu priču pratimo stogodišnju tursku povijest. Autor opisuje politička vremena, progone i težak život nekad, ali i početkom 21. stoljeća. Opisuje struje koje su bile za europsku Tursku i desničarske struje koje su ih pokorile. Ubacuje odlomke s podacima o povijesnim osobama, primjerice Denizu Gezmišu, koji je u drugoj polovici 20. stoljeća nastojao uvesti socijalističke ideje. Pogubljen je, ali je autor kaže da je rekao: 

Ono što je bitno, nije dugo poživjeti, nego napraviti velike stvari u vremenu koje nam je dano, Stoga svoj odlazak držim sasvim prirodnim.

Kritizira masu koja ne poduzima ništa, ali jednako tako stavlja naglasak na to da je potpuno nevažno koje si rase i vjere, da je jedino bitno biti i ostati čovjekom. Zapravo potiče ljude na angažman, a ne na pasivno promatranje ugnjetavanja i nepravdi.

Majstore, pitao je Avdo prigušenim glasom, u kojeg proroka da ja vjerujem?  Svatko ima svog proroka, jedni Isusa, drugi Muhameda, koji je moj? Majstor Josip skrenuo je pogled s vatre i pogledao Avda. Pogladio ga je po kosi s očinskom brižnošću.  Vidi, započeo je, odozdo blistaju svjetla crkve svetog Mihaela, a odozgo odzvanja zvuk ezana iz džamije šejha Zirara. Ti si sada između toga dvoga. Nemoj se žuriti, s vremenom ćeš saznati, odabrat ćeš proroka koji odgovara, a možda i nećeš. Zar čovjek može živjeti bez proroka? Naravno da može, pusti ti one koji imaju svog proroka, većina u stvarnosti vjeruje samo u sebe, samo što to skrivaju od ostalih. Kad malo narasteš, sam ćeš odlučiti. Od tebe tražim samo dvije stvari, da budeš dobar i da budeš marljiv. To je ono što pristaje čovjeku.

S općeg angažmana prelazimo na onaj individualni, roditeljski. Govorili smo o knjizi Što misli moj predtinejdžer? nagrađivane britanske novinarke i spisateljice Tanith Carey i kliničke psihologinje Angharad Rudkin (prijevod Suzana Sesvečan Lozina).

Knjiga je napisana na jako zanimljiv i poseban način. Naučeni smo na knjige koje govore o psihologiji, objašnjavaju nam određena ponašanja i daju nam smjernice pa se često pitamo što i kako kada se baš nama dogodi neka konkretna situacija. Upravo je ovo knjiga koja od početka kreće od konkretnog problema. Što misli dijete? Što se možda krije iza njegovih osjećaja? Kako mi, kao roditelji, možemo reagirati u tom trenutku i što možemo učiniti kako bismo dugoročno pomogli i sebi i djetetu?

Za svaki problem autorice nude nekoliko mogućih objašnjenja i konkretnih načina kako mu pristupiti. Upravo zato knjiga djeluje vrlo praktično i životno – ne govori samo o psihologiji općenito, nego o situacijama koje se događaju upravo nama. Izazovi i situacije koje u njoj pronalazimo toliko su svakodnevni da se s njima svi susrećemo barem jednom tjedno, ako ne i jednom dnevno.

Odmičemo se od književnosti u svakodnevnom životu i prelazimo na onaj terapeutski dio koji ima knjiga: svijet mašte i užitak pisane riječi. 

Najprije stilska poslastica. Mali roman o tišini Semezdina Mehmedinovića memoarska je kronika bez linearnosti koja se sastoji od razbacanih priča koje grade mozaik onog osobnog, intimnog i onog što možda obično ne primjećujemo ili ignoriramo. 

Poput Tišine velikog skladatelja Johna Cagea, na kojeg se Mehmedinović referira u naslovu djela, u traganju za tim prostorom prisutnosti i svjesnosti u nama i oko nas, život se odvija u ambijentalnim zvukovima. Reminiscencije, anegdote, pjesme, svakodnevnica, drugovi iz mladosti, osamdesete, sve su to šumovi koje autor bilježi, lirski, nepretenciozno, istodobno se odmičući i približavajući sebi ili onoj verziji sebe kojoj iskustvo daje naličje u tom trenutku. 

Mehmedinović kaže:

pisati o sebi znači pisati o svom snu

…praznine između sanjanih slika prepričavamo onako kako se u filmskoj montaži kadrovi povezuju u scenu.

Nastupajući kao sveznajući pripovjedač vlastitog života, on gradi strukturu prema nagovještajima, aluzijama i evokacijama prošlosti. Schoppenhauer je rekao da je sjećanje čovjeka na vlastiti život jedva nešto bolje od sjećanja na knjigu koju je nekad pročitao. Mali roman o tišini je pokušaj da se ti mali detalji, razgovori, kadrovi i intenzivni trenutci ne zaborave. Čitanje ovakvog romana, iskustvo uranjanja u svijet Semezdina Mehmedinovića, doživljaj je koji vas potpuno obuzme, liši okolnog šuma, kakofonije suvremenog života i vrati sebi, bitnome.

Za kraj jedna preporuka za sve one koji žele odmak od svakodnevnice i ulaz u svijet ljubavi, intriga, neizvjesnosti. Kradljivac srca Julie Garwood (prijevod Vida Milek) je napet spoj ljubavnog romana i kriminalističkog trilera. Glavni lik, FBI agent Nick Buchanan, pokušava zaštititi Laurant Madden, ženu koju je serijski ubojica odabrao za svoju sljedeću žrtvu. Kako bi privukli ubojicu, Nick i Laurant glume zaručeni par, no tijekom istrage među njima se razvijaju iskreni osjećaji.

Roman donosi mnogo napetosti, neočekivanih obrata i istražuje teme povjerenja, hrabrosti i suočavanja sa strahovima. Autorica uspješno spaja romansu i kriminalističku priču, zbog čega se knjiga čita brzo i drži pažnju do samoga kraja.

Nadamo se da su naše preporuke držale vašu pažnju do samoga kraja i donijele pregršt vikend ideja.