The Good Place: topla, beskrajno simpatična i baš ljudska serija

Minimalistički uređena čekaonica u veselim bojama, s plakatom na kojem piše: ''Bez brige! Sve je u redu.'' prvo je mjesto, takozvano dobro mjesto, koje susrećemo u seriji ''The Good Place'' Michaela Schura, čija je prva sezona krenula 2016. godine. Glavna likica, Eleanor Shellstrop (koju sjajno glumi Kristen Bell) otvara oči u toj prostoriji, nakon čega joj Michael (kojeg ništa manje sjajno glumi Ted Danson, zasluženo nominiran za Emmya za najbolju mušku ulogu u komediji), arhitekt koji je to mjesto dizajnirao, priopći da je umrla i sada se zapravo nalazi u zagrobnom životu.

Eleanor se ne sjeća da je umrla, a saznaje da je to zato što sustav omogućuje ljudima čije su smrti bile bolne i sramotne da ih potisnu iz sjećanja. Umrla je svađajući se ispred supermarketa s mladićem koji je prikupljao donacije za zaštitu okoliša, tako što su se u nju zabila kolica za kupovinu, potom i kamion... i sve je skupa izmaknulo kontroli, a prije smrti kupovala je mješavinu za margaritu, časopis koji ismijava bebe poznatih osoba te brdo nezdrave hrane i alkohola, te je svojim stavom i izjavama uspjela naljutiti ili barem privremeno zgroziti nekolicinu kupaca i prodavačicu. Neobična je to smrt za djevojku za koju uskoro doznamo da je dospjela u dobro mjesto s najvećim brojem bodova od svih koji su to zaslužili.

Ups, slučajnost...

Vrlo brzo se ispostavi da je zaista došlo do pogreške i da je možda neka druga Eleanor Shellstrop bila odvjetnica za ljudska prava koja se bavila humanitarnim radom, ali naša anti-junakinja vodila je posve drugačiji život, a incident u supermarketu dobar je pokazatelj toga kako je taj život otprilike izgledao. Kako bi sama Eleanor rekla, nije ona baš bila grozna, bila je srednja osoba. I iako je u dobro mjesto dospjela zabunom, smatra da nije zaslužila niti boravak u lošem mjestu jer ljudi poput nje, koji nisu bili dobre osobe, ali ni grozni, zaslužuju provesti vječnost u Cincinnatiju, po njoj idealnom primjeru srednjeg mjesta.

Eleanor stoga odlučuje da, kako ne bi bila poslana na loše mjesto, neće priznati Michaelu da je došlo do zabune, ali uskoro upoznaje osobu kojoj ne može ili ne želi lagati. Chidi, sveučilišni profesor etike i filozofije morala, Eleanorina je službena srodna duša. Naime, u dobrom mjestu sustav po profilima osoba svakome dodjeljuje srodnu dušu. No, s obzirom na to da je Eleanor tamo dospjela greškom, njihov odnos ne razvija se onako kako je to Chidi priželjkivao kada je saznao da će upoznati svoju srodnu dušu. Ipak, pristaje čuvati Eleanorinu tajnu i pokušati svoje filozofsko znanje praktički primijeniti tako da pomogne Eleanor da zbilja postane bolja osoba koja bi možda zaista i zaslužila boraviti na dobrom mjestu.

Serija vrvi zabavnim detaljima pa tako u nekim scenama vidimo točno koliko se pozitivnih ili negativnih bodova dodjeljuje za različita djela počinjena za života, poput pridržavanja vrata osobi koja ulazi u zgradu iza vas ili dobacivanja prolaznici na ulici da se nasmiješi. Svi oni koji su skupili dovoljno bodova za život u dobrom mjestu dobili su, uz srodnu dušu, kuću kakvu su priželjkivali (osim, naravno, Eleanor, koja živi u idealnoj kući neke druge osobe), mogu birati između brojnih neobičnih okusa smrznutog jogurta, primjerice, okusa do kraja napunjene baterije na mobitelu, jer se dok jedete taj jogurt osjećate baš kao kada skidate do kraja napunjen mobitel s punjača, ili okusa riješene križaljke. U prvoj sezoni saznajemo i da nijedan umjetnik nije dospio na dobro mjesto, a u drugoj da to nije pošlo za rukom niti jednom jedinom filozofu.

Filozofi u tonama

Osim Chidija i Eleanor, pobliže upoznajemo likove Jasona i Tahani, njihovih susjeda. Jason je budistički monah zavjetovan na šutnju o kojem saznamo malo više nakon što u određenom trenutku više ne može šutjeti, a Tahani je britanska aristokratkinja koja u slobodno vrijeme bere orhideje za svoju večernju kupku, ubacuje što je moguće više referenci na poznate ljude s kojima se družila za života (poput svojih kuma princeze Diane i Maggie Smith ili Bena Afflecka, kojem je savjetovala da ne prihvati ulogu Batmana), ima posebne rukavice za različita doba dana, naglašava da se Barcelona izgovara s the, a glavna briga joj je, kako za života, tako i u zagrobnom životu, kako organizirati savršena društvena događanja i pritom dokazati svoju vrijednost roditeljima kojima je uvijek bila draža njena mlađa sestra. U dobrom je mjestu jer je prikupila nevjerojatno mnogo novca za humanitarne svrhe. Eleanor često nema strpljenja za Tahani i ne vidi ju kao nekoga tko zaslužuje boraviti na dobrom mjestu jer njenu motivaciju za dobra djela, koja tako naglašeno čini, dovodi u pitanje.

A upravo će to postati jedna od glavnih tema u seriji, koje su motivacije svih likova da čine stvari koje čine, treba li očekivati nagradu za dobra djela i što ih to u konačnici uopće čini dobrim ili lošim ljudima. Kako bi umirio svoju savjest jer laže o Eleanorinom identitetu, Chidi zaista ozbiljno shvaća lekcije iz filozofije koje uskoro, uz Eleanor, počinju pohađati još neki likovi u seriji – što ljudi, što druge vrste bića. No, čitajući djela Kanta i Heideggera, proučavajući utilitarizam na vrlo kreativne načine poput ''oživljavanja'' teoretskih primjera, koristeći Aristotelove izjave da opravdaju neka svoja djela... i postajući pritom prijatelji, oni dolaze do uvijek duhovitih, a često i dirljivih zaključaka o tome što zapravo znači biti čovjek.

Navući se na seriju ''Prijatelji'', željeti osvojiti plišanu igračku iako znaš da je zapravo želiš samo zato što ti je stroj rekao da je riječ o nagradi, ''starter paket'' za postajanje čovjekom koji uključuje ključeve auta, stres-lopticu, flastere te knjigu doktora Oza o dijetama... ili bilo što drugo od čega apsolutno nemaš koristi, sve je to jako ljudski i jako uspješno prikazano u ovoj humorističnoj seriji koja se bavi temama koje su ponekad sve samo ne humoristične. Na koncu, nošenje s moralnim dilemama, nesretnim ljubavima ili smrtnosti uz pomoć humora također je vrlo ljudski. Ono što je najviše ljudski jest pokušavati biti čovjek, štogod to značilo, a upravo tim pokušajima svjedočimo iz epizode u epizodu ove sarkastično-tople, beskrajno simpatične i prije svega – baš ljudske serije.