Alessandro Baricco: Ocean more

Kako započeti priču o knjizi koja je ostavila tako dubok dojam da se gotovo ne može usporediti ni sa čim ikad pročitanim? Kakav je zaista umjetnik taj Baricco da se tako olako poigrava formama, emocijama, promišljanjima i na kraju našim doživljajima? Kako je to itko u stanju? Eh da, to je ono što pravoga majstora pera razlikuje od drugih majstora pera.

Likove upoznajemo na jedan Bariccu svojstven način: malo nas vraća radnjom unatrag pa zatim u budućnost, bez nekog na tekstu vidljivoga traga: u novom ulomku nalazimo se u novom liku, u novom ambijentu, u novom promišljanju…

Upoznajemo dakle Elisewin, mladu kćer baruna d Carewalla. Ona boluje od depresije, a ima strašnu potrebu za životom. Liječnik joj preporučuje jedan jedini lijek: more. Otac Pluche (svećenik, kućni prijatelj) predlaže da joj bude pratnja u boravku na moru. Iz depresije rađa se jedan od najoptimističnijih likova – Elisewin je prozrijela bit mora, smisao života, bit bitka …

Odlaze u gostionicu Almayer (na samom moru), a tamo ih već čekaju:

Plasson – slikar. Cijeloga je života slikao portete ljudi, dobro od toga živio, ali se u jednom trenutku toga zasitio i poželio učiniti portret mora. Kad je slikao ljude, započinjao je od očiju, a kasnije je sve bilo lako – pokušava otkriti što su moru oči. Koja je srž mora, koji je smisao života. Gdje počinje more. Prazna, potpuno bijela ulja na platnu njegova su remek djela – a na nama je da sami iscrtavamo bit svojega mora…

Bartleboom – znanstvenik koji je na morsku obalu došao ustanoviti koja je to točka u kojoj prestaje more i počinje kopno. Piše Enciklopediju o ograničenjima što se mogu sresti u prirodi. „Sve je u razumijevanju ograničenja“. Ne razumije smisao gledanja u more. U jednom trenutku upita dječaka iz gostionice zašto neprestano gleda u more, a ovaj mu kaže: „Vi ste simpatični. Valjda ćete, kad odete, biti malo manje blesavi.“ (Str. 18.)

Istovremeno piše pisma imaginarnoj životnoj družici. Cijeli život provest će u potrazi sa smislom gledanja u more …

Ann Deveria - romaneskni lik žene koja se odala čarima života, pronašla ljubavnika i … protjerana od supruga na more, da ozdravi. Ona, pomalo površna i prepuštena valovima, živi punim plućima. Piše svojemu ljubavniku i on je pronalazi tu, na kraju svijeta, u gostionici Almayer…

Savigny – liječnik na brodu Alliance kojega je svladalo more. Sačinjavaju splav jer sva posada ne stane na pomoćne brodice. Na splavi s njim našao se i Thomas Adams i njegova draga Theresa. Kako ih more danima odvlači k sebi, svakakve se strahote događaju na toj splavi. Između ostalog, Savigny ubija i Theresu i baca ju u more, da bi ih bilo što manje na splavi, da bi mogli preživjeti … Bilo je tu i kanibalizma i prestrašnih stvari na koje su ljudi spremni u borbi za život. Kaže Savigny mnogo kasnije da bi sve to ponovio da mu je opet život ugrožen.

Adams je pak živio za osvetu jednoga dana – jedan strašno kompleksan lik koji tvori cijeli jedan mikrosvijet – čitao je ljude, nosio u sebi svojevrsnu svetost, posebnost, darovitost, a živio je za to da ubije Savignyjevu dragu – Ann Deveriu – i da ga natjera da je preda moru, kao što je on to učinio s Theresom.

Za suvremene talijanske autore nezaobilazni biblijski motivi pojavljuju se sporadično, anđeli, sveci, svi su oni tu, u moru i dolaze iz mora. Svi smo mi sve to.

More je sve. I život i smrt i ograničenje i sloboda. Brod Alliance nasukao se jer kapetan „nije znao čitati more“. Brod nije imao šanse jer neprijatelj nije bio pred njim, nego u njemu. „Vidio sam ja već mnogo života nasukanih na tako besmislen način“ (Str. 89.). Sami smo najčešće svoji neprijatelji.

I da, zaista, sve je nesigurno, i oluje i bonace i vjetrovi i valovi. Baricco čak i nesigurnom formom teksta ukazuje na nestalnost, mijene. Život je dar koji moramo znati primiti. Život moramo živjeti, a ne razmišljati o počecima, krajevima, ograničenjima i beskrajnim slobodama. U prijateljstvu sami sa sobom, plivat ćemo u svim uvjetima.

„…- jer bilo bi stvarno divno stajati jedno naspram drugog – mi i stvari – i očima primiti čitav svijet – primiti – bez pitanja, čak i bez čuđenja – primiti – tek – primiti – očima – svijet.“ (Str. 32.)

A možda će neki novi čitatelj iščitati nešto sasvim suprotno ovomu …