Malo Nade za tinejdžere: Ljeto se polako spušta prema zapadnom obzorju

Ljeto se polako spušta prema zapadnom obzorju. Ferragosto nam je podario još nešto talijanskih turista, Nijemci i razni sjevernjaci odgađat će koliko se može, a onda će prihvatiti neminovnost, spakirati kofere i krenuti ususret svježini i prvim jesenskim kišama, nekamo daleko, u neko mjesto koje im je posebno drago jer im je tamo dom i jer su tamo prijatelji, škola, posao, mladenačke i one zrele ljubavi.

Odlazim i ja. Nakon ovih ugodnih ljetnih druženja prepuštam te šarenoj jeseni koja će donijeti sve novo. Novi razred, nove udžbenike, nova lijepa druženja sa starom škvadrom. Nadam se da te je ovo vruće ljeto ugrijalo u svakom smislu i učinilo te toplijom osobom, da će roditelji i svi znanci primijetiti kako si i malo narastao i postao malo zreliji. Neke cure i neki dečki stidljivo će pomisliti i kako si tijekom ljeta postao još ljepši negoli si bio.

Tijekom ovih naših ljetnih razgovora govorila sam ti o svemu pomalo, o svemu što mislim da bi ti moglo koristiti u ovim teškim godinama odrastanja kada tako često odrasli „gube živce“ s tobom baš kao i ti s njima i kad se onako ružno šale kako te u ovim godinama samo rođena majka može voljeti. Naravno da je to samo šala, ružna šala ali šala i tako je trebamo uzeti. Treba razumjeti i roditelje jer jedva su se nekako navikli da si naučio samostalno prelaziti preko ceste, a odjednom se pokazalo kako već zaista mnogo toga možeš sam i kako ih sustižeš ne samo visinom nego i brojem informacija kojima raspolažeš, iako ti se još uvijek često događa da tako „pobrkaš lončiće“ da roditelji skamenjeni od straha čekaju ishod nekog tvojeg „zrelog“ pothvata. Zato apeliram da imaš malo srca i ne budeš strog prema roditeljima i svim onim odraslim osobama koje se još uvijek po navici otimaju za timun tvojeg života. Rekla sam već da su ove godine puberteta posve sigurno najteže godine i svaki dobronamjeran saveznik kojeg pronađeš bit će ti zlata vrijedan.

Malo sam pogledala o čemu ti još nisam govorila. Nisam se nimalo začudila kada sam vidjela kako još nismo govorili o onim temama koje su u samoj žiži tvojeg zanimanja. Nismo još govorili o ljepoti, o ljubavi i o seksu. Pomislit ćeš kako nisam normalna ako ti kažem da to i nisu tako „škakljive“ teme kao što ti svi govore da jesu. To što odrasli izbjegavaju s tobom razgovarati o tome ne znači da nešto nije u redu s temom, nego nešto nije u redu s dvostrukim moralom s kojim su oni manje-više prisiljeni živjeti. Zato ću o tome danas govoriti kratko i praktično, kao i o svim drugim dosadašnjim temama, i nemam namjere uvjeravati te kako je to moje mišljenje neka univerzalna istina koju bi trebao bespogovorno prihvatiti.

LJEPOTA JE PRECIJENJENA

Ne postoji neka univerzalna ljudska ljepota i ono što se u jednoj civilizaciji smatra prekrasnim, u nekoj drugoj gotovo izaziva žaljenje i suosjećanje. Sve utjecajnija globalizacija svijeta nameće mnoge standarde koje su izmislili moćnici. Tako je i s ljepotom. Od malih nas nogu Hollywood i razni izbori za Miss ili Mistera svijeta uče kako izgleda to što trebamo smatrati lijepim. Svatko od tih „manekena ljepote“ ima uza se brojnu ekipu čiji je jedini posao to da ih učine i održe lijepima. Mi još dok smo djeca povjerujemo u sve to i u godinama često želimo biti nalik na nekoga od njih. I što sad? Recimo da ti se ispune želje i već sad, s petnaest ili šesnaest godina, najljepši/najljepša si ne samo u cijeloj školi nego i u gradu pa i šire. Očekuješ li da će sada svi pred tom ljepotom popadati na koljena i obožavati te? S (ne)postojanjem fizičke ljepote tijesno su povezane i neke predrasude. Tako su nas oni koji rade na dodjeli filmskih uloga naučili da su u najvećem broju slučajeva pozitivne uloge dodijeljene ljepotanima i ljepoticama, a one negativne „ružnima“. Izravna posljedica toga predrasude su koje smo tako prihvatili, pa je netko lijepog čovjeka sklon prihvatiti i kao dobrog, a ružnog kao zlog. Neki pak idu u drugu krajnost tvrdeći kako su ljepotice već po definiciji glupe. I jedno i drugo po mojem je sudu teška glupost jer izgledaš onako kako su se geni tvojih roditelja spojili i to nije ni tvoja zasluga ni tvoja mana. „Neodoljiva“ ljepota iskazana je na otprilike dva kvadratna decimetra kože lica i ta se koža, baš kao i moja ili tvoja, ovisno o emocijama krevelji ovako ili onako. Hoćeš li se zbog izgleda tog komada kože odlučiti stupiti u brak s tom osobom? Nadam se da nećeš. Jer čak ako i postoji silna želja da na taj način „prisvojiš“ tu ljepotu, vjeruj mi da nećeš dugo u tome uživati, jednostavno zato što naše oko nije nepopustljiv heroj i vrlo će se brzo naviknuti na taj izgled tvog partnera, a tvoj mozak i srce krenut će u potragu za onim karakteristikama te osobe koje će vaš zajednički život učiniti ljepšim, radosnijim i ispunjenim.

Ne želim više trošiti ovaj prostor na ljepotu jer sam rekla da je precijenjena. Da sam na tvom mjestu, pružila bih šansu inteligentnom i beskrajno duhovitom momku sasvim prosječnog izgleda, dragoj, pametnoj i veseloj curi s kojom će zajednički provedeno vrijeme biti nalik na krasno provedene praznike. Ako je pritom i zgodna, tim bolje, a ako nije očigledna kandidatkinja za neku Miss, pogledaj je ponovno i možda ćeš u njezinim očima vidjeti onu toplinu, sreću i žudnju zbog koje ćeš se ti osjetiti kao najveći srećković na ovom svijetu i čudit ćeš se kako nisi već ranije opazio kako je zgodna. Nije bez veze ona izreka koja kaže kako je ljepota u oku promatrača.

LJUBAV NAS ČINI MNOGO BOLJIM LJUDIMA

Nećemo sada otkrivati toplu vodu govoreći kako postoje razne ljubavi, od one prema mami i tati, bratu, sestri, curi, dečku, ljubav prema prijatelju, prema kućnim ljubimcima, biljkama, životinjama, ljubav prema moru ili planinama… Najbolja strana ljubavi jest to što nas ona odmiče od naše prirodne sebičnosti. Ako nisi posve siguran voliš li nekoga, samo se upitaj bi li njegova sreća i tebe učinila sretnijim, a njegova tuga ili nesreća unijela žalost i u tvoj život. Jer mnogi se često zabune kad gledajući nekoga osjete ono pulsiranje u nekim dijelovima tijela, kad im se ruke znoje, a grlo je nekako suho i mozak te panično upozorava neka šutiš jer ćeš sigurno bubnuti neku glupost. Mnogi pomisle kako je to sigurno ljubav. Može biti, a i ne mora. Možda je to samo djelovanje one posve neshvatljive kemije koja u tom trenu u nama podivlja i stvara želju i žudnju za fizičkom bliskošću, a pritom nam je potpuno svejedno je li tom malom danas uginula kornjača koju je imao još od vrtićkih dana ili što će s tom osobom biti nakon što provede nekoliko sati s nama.

Baš kao i kod ljepote, tako su odrasli uveli neke čudne „zakone“ koji su često vrlo nerazumljivi, neprirodni i čine nas duboko nesretnima jer nam se čini da ne volimo sve ljude onim intenzitetom kao što se to od nas očekuje. Tako se očekuje da ćeš više voljeti brata ili sestru nego svoju najbolju prijateljicu. I da ćeš ostaviti u nekom azilu za životinje svojeg psa koji te je sve ove četiri godine ne samo volio nego je stotinu puta pokazao kako si mu najvažniji na svijetu, da ćeš ga zauvijek napustiti samo zato što baku nerviraju dlake i njegovo lajanje. Od tebe se to očekuje jer baka je ipak baka, a pas je „samo pas“ i nije važno što vas baka posjećuje samo nekoliko puta godišnje… Tome je lako doskočiti jer kad baki objasniš kako si ti psu sav njegov svijet, a on tebi odan drug u igri i šetnjama i spreman je potući se s dvostruko većim psom ili čovjekom ako te taj samo krivo pogleda, baka će shvatiti tu vezu i pretrpjet će malo dlaka i lajanja. Ako to ne želi razumjeti, onda ionako ne zavređuje da zbog nje napustiš bespomoćno stvorenje koje ti nikada ništa nije uskratilo. Barem ja tako mislim. Eh, i još nešto. Uvriježeno je mišljenje kako postoje „normalne“ ljubavi momka prema curi i obratno, ali i „bolesne i neprirodne“ ljubavi prema osobama istog spola. Ne budite okrutni samo zato što pripadate većini. Ljudi su u mnogočemu različiti i u tome nema nikakva pritajena zla. I nema manje vrijednih ljubavi, postoje samo nesretnici koji uopće nisu u stanju voljeti ikoga osim sebe i oni čudaci koji vjeruju kako im je priroda prepustila pravo da nam propisuju što je dopušteno.

I NA KRAJU MALO SEKSA

Nije nimalo slučajno da nas je upravo govorenje o ljubavi dovelo do seksa kao teme. Seks bez ljubavi samo je fizička aktivnost kao i svaka druga, nešto poput sklekova ili biciklizma. I na kraju te aktivnosti osjetiš ugodu, no i ona je fizička i ne traje dugo. A ova je tema posebno puna prijepora, zabrana i oštrih upozorenja roditelja. Ja bih na ovom mjestu mnoštvo oštrih upozorenja uputila prije roditeljima i ostalim odgojiteljima nego vama jer se upravo tu mi odrasli ponašamo licemjerno. Kao prvo, još od malih nogu pri prolasku pokraj svakog kioska s tiskovinama izložen si slikama nepreglednog mnoštva silikonom „dotjeranih“ ženskih grudi i napola golih stražnjica, ali će te odmah ukoriti pitaš li išta u vezi s tim. Na televiziji mnoštvo kanala već i prije ponoći emitira pornofilmove, ali će te roditelji kazniti ako te uhvate da ih gledaš. Odrasli s podsmijehom govore kako te sada „peru hormoni“, ali će ti mirno reći neku turbo glupost, kao kako ćeš oslijepiti pokušavaš li se rasteretiti masturbacijom ili spolnim odnosom kakav je rezerviran za odrasle. Da ponovim: svakodnevno si doslovno bombardiran fotografijama (gotovo) nagih tijela, pornofilmovima, dvosmislenim primjedbama odraslih i komentarima kako ti divljaju hormoni, a učiniš li bilo što, naići ćeš na tako oštre osude kao da si počinio neizreciv zločin i prijetnjama kako ćeš se, „dok si pod njihovim krovom“, ponašati onako kako to oni traže. Kad se uzme u obzir ova beskonačna recesija i sve slabije šanse da se mlad čovjek po završenom školovanju dokopa radnog mjesta i vine se iz rodnog gnijezda u vlastiti stan, čeka te mračna budućnost da i nakon tridesetog rođendana dočekaš u roditeljskom domu, živeći čedno i po tuđim pravilima. Nije ti lako, zaista ti nije lako. A nije lako ni onim curama čije majke u zrelim godinama posežu za čudnim eliksirima mladosti pa uvjeravaju svoje kćeri kako su im one najbolje prijateljice. Neka im samo budu ono što im jesu, neka im budu majke koje su im sada potrebnije nego ikada, a za prijateljice će se cure već same lako pobrinuti.

Mislim da hitno trebam prekinuti ovu temu jer u zemlji u kojoj živimo puno je dvostrukih standarda, tabu tema i „zaštite djece“ od nepoželjnih utjecaja. Tako vas „štitimo“ i od zdravstvenog i spolnog odgoja u sklopu odbačenog školskog predmeta koji se trebao zvati građanski odgoj i koji te je trebao učiniti kompetentnijim u mnogim sferama ljudskog djelovanja. Tako smo dosegli zavidnu razinu gluposti jer od tebe tražimo znanje o svim elementima matične ploče kompjutera, o generatorima izmjenične struje, o konjugacijama nepravilnih latinskih glagola, o detaljima vezanim uz plastocen, grupe polimera i o optičkim kablovima, ali mirno ćemo dopustiti da postaneš roditelj nemajući pojma kako funkcioniraju jajnici tvoje žene ni gdje se točno nalazi prostata tvojeg muža i koja joj je uloga. Naravno, nećeš steći praktična znanja ni iz funkcioniranja lokalne samouprave, niti će te itko pitati kako to da postoji vojni ordinarijat i da će isti redovi svećenika u slučaju rata blagosloviti i tvoje oružje i oružje tvojeg neprijatelja i da će ti biti oprošteno ubijanje mnoštva neprijatelja, ali će tvoju susjedu doživotno žigosati ako abortira šesto dijete jer nije u stanju uzdržavati ni samu sebe, a kamoli ovih petero živih.

Sve su ovo teške teme za neke druge razgovore pa ih spominjem tek uzgredno i jer mislim da ih tijekom ovih godina nećeš moći zaobići, pa svakako zaslužuju poneki sat vašeg razmišljanja. Zašto? Jer te još samo nekoliko godina dijeli od vremena kada će se od tebe očekivati stavovi o svim ovim i mnogim drugim pitanjima.

Onaj tko ne želi razmisliti, osuđen je na copy-paste tuđih stavova, a time jamačno nećeš popraviti ni svoj život ni načine na koje ovaj svijet sada funkcionira. No o svemu tome nekom drugom prigodom. Sada uživaj u kupanju i divnoj dokolici. Poduzmi sve kako bi napunio/napunila akumulatore i u novu školsku godinu ušao/ušla s čim više ljubavi i razumijevanja za druge ljude, a sve će drugo uslijediti samo od sebe.