Lekcija #7 Novih pravila medija: vlastite pristranosti mogu poremetiti shvaćanje održivog razvoja

U urušenom svijetu distribucije kvalitetnih informacija, sve je važnije razumjeti kako danas protok informacija funkcionira. 

Nekad smo imali kodeks, urednike i novinare koji su spriječavali širenje dezinformacija, na neki smo način bili pasivni primatelji informacija jer smo imali povjerenje u medij, dok danas nažalost mediji više ne služe tome, ponajviše zbog pojave Interneta. Povećava se broj korisnika digitalnih sadržaja, dakle većinu informacija dobivamo preko Interneta i društvenih mreža, mjestu gdje nema provjere informacija (fact checkinga). 

Kako preuzeti kontrolu nad informacijama i postati svjesni korisnici?

Prije svega je važno razumjeti platformu na kojoj primamo informacije, a to su većinom platforme koje prvenstveno opstaju na reklamama. Zato je važno znati da je algoritam automatiziran, u smislu što će nam pokazati i kojim redoslijedom. Popularnost sadržaja, tehnička izvedba, kvaliteta web stranice i kontekst korisnika – to su parametri o kojima redoslijed Google tražilice ovisi, dakle to nisu nužno istiniti i pouzdani rezultati, jer se oni razlikuju od korisnika do korisnika. Algoritmi ne razumiju istinitost i točnost. Drugim riječima, Google tražilica nije servis kojemu možemo vjerovati, jer tu ne postoji niti kritičko razumijevanje. Google nije neutralni vodič. 

Ako ukucamo u Google 'solarni paneli', prvi rezultati na koje naiđemo su plaćeni oglasi (što prepoznajemo po natpisu 'sponsored'). Što se tiče AI alata, važno je shvatiti da je to alat koji se bazira na statističkom modelu, a ne da kroz kritičko prosuđivanje nudi odgovor.

AI nije napravljen da zna što je istina – on samo pretražuje baze podataka i nudi najvjerojatniji odgovor, ali to nije rezultat zaključaka i promišljanja, to je ipak naš posao. Također, AI nije u realnom vremenu, dakle važno je koristiti vremenski okvir, u suprotnom možemo crpiti informacije iz zastarjelog istraživanja. AI možemo koristiti kao sugovornika, a ne kao autoritet, i ključno je tražiti reference i izvore. 

Društvene mreže također nisu alat za istinu, nego za pažnju. Ako dobivamo informacije o održivom razvoju i sličnim temama isključivo putem društvenih mreža, dobit ćemo lažnu sliku svijeta, jer je njihov algoritam napravljen da nas što više zadrži na mreži. Sadržaj se generalno temelji na tome što smo lajkali i komentirali, što dovodi do nastanka bubble-a istih informacija i uvjerenja. To možemo okrenuti i u vlastitu korist, ako reagiramo npr. na sadržaje o zelenim temama koje na interesiraju.

Kod važnih pitanja oko klimatskih promjena, održivog razvoja i demokracije, važno je dobivati kvalitetne informacije da bismo donijeli kvalitetne odluke. 

Pri ukucavanju termina mikropovrća u tražilicu („Da li je mikropovrće hrana?”), prvo izlaze rezultati portala koje se bave prodajom suplemenata i vitamina, dakle nijedan izvor nije adekvatan za nezavisne provjerene informacije. To ne znači da su tekstovi tih portala lažni, ali to nije pravi izvor informacije. Također, na njima ne piše referenca, što je uvijek upitno. 

Nalazimo se u periodu tranzicije – nemamo medije kojima možemo vjerovati, ali sustav od prije dvadeset godina ne postoji – i u tom je periodu važno koristiti razne alate i tehnike za dolaženje do kvalitetnih informacija. Za početak, moramo biti svjesni da ljudi po prirodi posjeduju mehanizam koji traži informacije koje se podudaraju s našim uvjerenjima, dakle moramo učiti prepoznati vlastitu pristranost. 

Ključ nije u tome da prestanemo vjerovati svemu, nego da naučimo postavljati prava pitanja. 

Na internetu se briše granica između mišljenja i činjenica, pa tako i informacije vezane za održivi razvoj mogu biti pogrešne – primjerice, svatko može reći da je svako sjeme tretirano. Primjer širenja lažne informacije je i vijest iz 2025. o tome da je AI generirao znanstveni rad u kojem je odbacio klimatske modele koji dokazuju da ljudsko djelovanje utječe na globalno zatopljenje. Pisalo je i da je rad prošao znanstvenu recenziju, što nije bila istina. 

Kada čitamo neku vijest ili tekst o temama održivog razvoja ili klimatskih promjena, ako su navedeni izvor i autor, uvijek u novom tabu možemo ukucati te podatke i provjeriti ih. Važno je znati tko stoji iza sadržaja, koji su motivi i postoji li transparentni proces provjere. 

Cjelokupno predavanje poslušajte ovdje: 

Projekt „Nova pravila medija/medijska pismenost za mlade o održivom razvoju, znanosti, medicini i urbanizmu“ usmjeren je na poboljšanje razumijevanja i vještina medijske pismenosti posebno mladih na riječkom području, ali i šire javnosti te kroz edukacijski materijal i na području Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na audio sadržaj kroz platformu knjižnice Radio Benčić. Program se odvija uz podršku Agencije za elektroničke medije.