The Architect: Paris je urbani eksperiment spreman upiti svaku našu otkačenu ideju

Naša svakodnevica nam rijetko kada daje alate, ali i okvire unutar kojih bi mogli razmišljati o strukturalnim promjenama. Da, platforme nam se nude, ali iste će iskoristiti šačica ljudi. Izostavimo li, ali i podcrtamo potrebu za znatiželjom, kao i samoučenjem (ili apsolutnim redizajnom obrazovnih institucija, ali hej — ja sam samo mali članak), u sljedećim rečenicama predstavit ćemo jedan intrigantan alat, a igru koja ima potencijal razdrmati uske urbanističke poglede.

The Arhitect: Paris (early access od 25.2) djelo je developera iz Enodo Gamesa koji su odlučili napraviti žanrovski zaokret. Njihova city-building simulacija nije ukotvljena u gradskim mehanikama kao primjerice Cities: Skyline ili SimCity; ne vodite grad, dizajnirate ga. Zbog toga se studio odlučio posvetiti samo jednom gradu (Paris), a ne mnoštvu simulacija čije je kompetitivne okvire lako doseći u trenutku kada se iscrpe mogućnosti igre u vidu dostizanja potrebnih parametara.

Dolazeći pred Pariz kao arhitekt, igrač za jedini zadatak ima njegov redizajn u kojem mu pomažu alati za koje studio drži kako su napravljeni s mišlju da budu što jednostavniji za korištenje. Važnim se čini istaknuti spektar opcija koje igrač ima pri uređivanju stambenih blokova; on ih može brisati ili redizajnirati od najmanjih do najvećih detalja. Hoću reći, od fasada do futurističkih zgrada.

No, The Arhitect: Paris nije igra, kao što nije ni Townscaper o kojem smo pisali na Brickzineu:

Trenutnu formu, ali sadržaj rijetki bi nazvali igrom s obzirom na izostanak bilokakvog okvira. Upravo zato se skandinavski naslov etablirao kao zaseban slučaj; Townscaper bježi od definicije. Zbog veličine i ambicije nije demo, ali u isti čas zbog veličine i ambicije nije igra. Prostor koji nudi ovisi isključivo o igraču koji ga ispunjava, postavljajući se kao arhitekt u potrazi za savršenim riješenjima koja izviru jedino iz potrage koja rezultira otkrićem novih proceduralnih trikova. S druge strane, čini se kako je ambicije naslova odbaciti konvencionalne žanrovske okvire prepuštajući se igračima kao svojevrsni alat pomoću kojeg svatko može osmisliti svoj grad.

Opisani naslov bez problema našoj naslovnoj igri prepušta mjesto. Istina, The Arhitect: Paris namjerno zamjenjuje fantastičnu i dječju priču skandinavskog naslova za hiperrealističnu sliku Pariza s obzirom na različite ciljeve, ali i skupine. Još jedna ključna razlika nalazi se u ulozi igrača; Townscaper ne radi žanrovski preokret po pitanju početne točke, znači, praznog zemljišta. Paris izbjegava stroge urbanističke sheme kao zadatak te igrača premješta u ulogu arhitekta koji za cilj ima isključivo dizajn stambenih blokova. Iz toga posljedično polaze svi alati, kao i mogućnosti naslova koji u ruke daje, na papiru, živi sustav.

Zajednička stavka i dalje ostaje činjenica kako je prije riječ o alatu doli o igri. Kompetitivna komponenta ne postoji; naslov Enodo Gamesa za cilj ima samo razulariti vašu maštu što nas vraća na sam početak članka. The Arhitect: Paris je jedan od onih alata o kojima nitko ne razmišlja; da, nije Rijeka ili Umag ili Zagreb, Pariz je. Ipak, grad je spreman trpiti vaše ideje i projekte kroz koje ćete moći napokon uzdrmati okvire svakodnevice i shvatiti u kojoj mjeri jedan park ili neboder čini razliku u vašem kvartu.