Vrijednost fantastike u dječjoj književnosti: magična priča o zečevima inspirira više od lektire

„Jednog ćeš dana biti dovoljno star da ponovno počneš čitati bajke.” C.S. Lewis

Priče su dio našeg društva otkad postoji medij kojim se mogu prenositi, od crteža u špiljama do prvih pripovijedanja uz vatru i konačno prvih pismenih zapisa. Isto su tako dio čovjekovog života i prije negoli ih uspijevamo u potpunosti razumjeti – čujemo ih od roditelja prije spavanja, žive u slikovnicama ili dopiru iz televizora, ali tu su, i polako nas uvode u svijet. 

Uzimajući u obzir da gotovo svaka priča, osobito ona prilagođena djetetu, ima u sebi element fikcije i fantastičnog, može se reći kako se naše razumijevanje svijeta u neku ruku gradi iz fantastičnih priča. Osim toga, suvremene fantastične priče inspiraciju crpe iz starih mitova, što je činio i Tolkien, prvi i najveći velikan fantasyja. Zanimljivo je onda kako se fantastici ponekad zamjera manjak doticaja sa stvarnim svijetom i relevantnim temama i problemima, i kako to može biti jedan od argumenata zašto knjige iz ovog žanra, i spekulativna fikcija općenito, u jednom trenutku jednostavno ispare iz školskog kurikuluma. 

Čak ni u osnovnim školama nisu toliko zastupljene, ako izuzmemo klasike s fantastičnim elementima kao što su „Pipi Duga Čarapa” Astrid Lindgren i „Eko Eko” Hrvoja Hitreca. Ako pak zavirimo u popis srednjoškolskih lektira, spekulativne fikcije gotovo pa niti nema. 

Ozbiljna ili neozbiljna - nebitno, dobra je

Nameće se pitanje vrijedi li ovdje onaj stav da fantastika ne spada u 'ozbiljnu književnost', da je isključivo zabavna i da se ne bavi stvarnim temama, i da kao takva ne sadrži važne moralne poruke niti umjetničku vrijednost. S druge strane, mit je priznat i važan u obrazovanju djece, a Ezopove su basne pak poznate po tome da sadrže jasnu poruku. Gdje se onda lomi nit koja fantastiku stavlja u drugi plan? U kojem trenutku maštanje i brisanje granica mogućeg postaje suvišno? 

Ima li nešto vrijednost ili ne često se svodi na pitanje ukusa, pa tako i rasprava o ulozi znanstvene fantastike i fantasyja u književnosti, pa tako i u dječjoj književnosti, može ići u različitim smjerovima. I možda ovdje nije toliko stvar u žanru koliko o zastarjelosti pristupa književnosti u školama. Popis lektira i način na koji se obrađuje je takav kakav jest, no to je tema sama za sebe.

Ono što će se mnogi psiholozi, roditelji, odgajatelji i učitelji jednoglasno složiti jest neupitna važnost maštanja i razvijanja kreativnosti kod djece. Svijet mašte potiče intelektualni razvoj, osnažuje empatiju, jezične vještine i sposobnost rješavanja problema, budi znatiželju i osjećaj pripadanja društvu i svijetu... To što je istovremeno izrazito uzbudljiv i zabavan je 'samo' ogroman plus. 

Taj svijet mašte može se pronaći u igri, raznoraznim kreativnim aktivnostima, crtićima i lutkarskim predstavama. Ali mjesto gdje taj svijet može nabujati u svom najčišćem obliku, jer dolazi isključivo iz djetetovog uma koji zamišlja, jest knjiga. U knjigama nema vizualnih i zvukovnih podražaja, stoga čitanje zahtijeva posvećenost i koncentraciju, a zauzvrat daje mogućnost uranjanja i okupiranja pažnje na nekoj potpuno drukčijoj razini.

Mašta koja raste

Na taj način dijete vježba svoju maštu, istražuje ju, gradi svoje jedinstvene likove jer ih jedino tako može vidjeti, na temelju vlastitog unutrašnjeg emotivnog svijeta, iskustava i očekivanja. A ako roman nema zacrtane granice realnog i mogućeg, već otvara vrata u svjetove koji nude novi pogled na svijet, ljude i samoga sebe, onda to maštanje može samo rasti i rasti.

U Hrvatskoj pisci dječje fantastike nisu toliko česti, ili možda teško isplivaju do zone neke veće popularnosti. Po knjižarama postoji solidan broj slikovnica, no ako govorimo o dječjim i takozvanim middle grade romanima za dob od 8 do 12 godina, police postaju značajno praznije. Prva asocijacija za dječju magiju na domaćem terenu je i dalje Ivana Brlić Mažuranić. Njene su „Priče iz davnine” ove godine dobile i lijepo novo ruho, što pomaže tome da njene priče nastave živjeti i među novim generacijama. 

Hrvatski su prijevodi stranih naslova također uvijek aktualni, pa smo tako prošle godine svjedočili novom izdanju Harry Potter serijala, fenomenu svjetske književnosti čiji će Hogwarts u svijetu, kao i Šuma Striborova kod nas, vjerojatno u nekom obliku živjeti zauvijek. Slično je i s genijalnom Astrid Lindgren, premda njeni romani za djecu nisu dobili moderne blockbuster adaptacije i marketinške kampanje koje im pomažu opstati u moru naslova. 

Autentično i bez podcjenjivanja

U zadnje je vrijeme vrlo popularan i Rick Riordan i njegov Percy Jackson, a veliki je doseg doživio i britanski pisac Kieran Larwood koji je ove godine posjetio Hrvatsku kao gost festivala fantastike Isle of Wonders na Cresu. Prva u seriji “Pet kraljevstva”, u prijevodu Mate Marasa, „Legenda o Podkinu Jednouhom” dostupna je gotovo svugdje u Hrvatskoj, uključujući i supermarkete. Roman je s razlogom postao veliki hit među djecom (i onom malo većom djecom), te je i više puta nagrađivan. Larwood u predstavljanjima i intervjuima često govori kako je priča o Podkinu smještena svijet inspiriran Tolkienom, samo što u njemu vladaju zečevi. 

Riječ je zapravo o toploj, uzbudljivoj i vješto napisanoj priči koja dozira akciju, humor, magiju i važne teme koje se kroz nju provlače. Ovo je odličan primjer originalnog kvalitetnog štiva kroz koje mladi čitatelji mogu uroniti u neki posve novi svijet, zavoljeti ga, i pritom učiti o prijateljstvu, smrti, strahu, hrabrosti, prirodi, požrtvovnosti, obitelji... A sve kroz stranice koje samo mame da se okrenu dalje. Roman je upotpunjen i divnim ilustracijama Davida Wyatta koji je prethodno ilustrirao romane Terryja Pratchetta, Philipa Pullmana i Tolkiena. 

Zbog svoje autentičnosti, nemaskiranja određenih (ljudskih) situacija te jezika i humora koji su prilagođeni djeci ali se ona njime nimalo ne podcjenjuju, u ovakvom romanu lako mogu uživati i odrasli. I upravo takve priče - koje ne poznaju dobna ograničenja, unatoč ciljanoj publici – postaju velike i važne. A djeci ovakve priče, kao i romani fantastike općenito, pružaju utočište, zabavu i priliku za razvijanjem bezgranične mašte koja im u životu može poslužiti samo kao moć i snaga.