"Neobičan događaj sa psom u noći" Marka Haddona: velika pitanja i otvorene oči

Našli smo se jedne siječanjske večeri kako bismo prodiskutirali pustolovine mladog Christophera, za kojeg smo često zaboravili koliko zapravo ima godina i divili se njegovoj hrabrosti. No, krenimo ispočetka.

Christopher je petnaestogodišnji dječak s Aspergerovim sindromom, što ga odvaja od prosjeka na koji smo navikli. To također znači da on živi s autizmom i ima problema u svakodnevnoj komunikaciji, a, između ostalog, probleme mu zadaje čitanje između redaka kada mu se pristupi s nekom metaforom. Vjerojatno mu se ne bi svidjelo moje pisanje, pa mu ne preporučujem čitanje. Utjehu od socijalnih stresova pronalazi u matematici. Osim matematike voli i slavnog detektiva Sherlocka Holmesa, što će mu se pokazati korisnim kada u susjednom dvorištu ugleda susjedinog psa Wellingtona probodenog vilama. Odlučuje postati detektivom i otkriti tko je ubio Wellingtona. Na našu sreću, također odlučuje o tome pisati knjigu, a na tom putu pronađe ključeve za mnogo zaključanih vrata (Christophere, okreni glavu ako čitaš).

Christopher živi s ocem i oni imaju dobro usklađen životni ritam i način komunikacije. Otac prihvaća Christopherovo stanje i čini ustupke kako bi mu bilo što ugodnije. Christopher živi na svoj karakterističan način, ne dopuštajući da mu se dodiruju različite vrste hrane, odbijajući zavoljeti stvari žute i smeđe boje, bojeći hranu takve boje u crveno i rješavajući matematičke zadatke. Sudbinu dana određuje prateći koliko crvenih ili žutih auta zaredom ugleda na putu do škole (crveno označava dobar, a žuto loš dan). Iako je uporan u svom pogledu na svijet, primijetili smo da, kada se nađe u bezizlaznim situacijama, Christopher je spreman pristati na kompromis. Nakon što otkrije tko je ubojica, koji mu je bliži nego što je zamišljao, protivno svim svojim pravilima otisne se na stresno putovanje. Razlog je pitanje života ili smrti; barem on to tako misli.

S obzirom na Christopherovo stanje, propitali smo postupke njegovih roditelja i složili se da se ne moramo složiti. Iako razumijemo da postoje karakterne razlike između oca i majke, ipak smo pronašli argumente koji opravdavaju ili ne opravdavaju postupke koji su ostavili veliki utjecaj na Christopherov život.

Christopher se drži uglavnom za sebe, uz iznimku oca i učiteljice u školi. Ipak, kada mu je to potrebno, može pronaći prostor i za ostale ljude, ali inzistira na razmjeni samo onih informacija koje smatra relevantnima u istrazi. Može provesti sate zatvoren u svom svijetu i tako se zaštititi od vanjskih utjecaja, jer im ne dozvoljava da uđu u njegovu svijest. Njegova tvrdoglavost iznimno je zanimljiva za promatranje, pogotovo jer nismo druga strana koja se mora izravno suočiti s tom tvrdoglavošću.

Jednostavan jezik malo je remetila matematika spomenuta u knjizi, koju je većina nas (ali ne i svi) zanemarila, ali matematika svakako ima bitnu ulogu u ovoj knjizi, jer nam spašava lika u teškim situacijama, daje mu smisao kada za njega smisla nema i predstavlja mu cilj u bližoj budućnosti. Dobrobit lika nama je iznimno važna, budući da smo se zbog njega na neki način i okupili. Usprkos svim nedaćama s kojima se morao suočiti i bez obzira na to koliko je kompromisa morao prihvatiti, tajni otkriti i prostih brojeva nabrojiti (unaprijed se ispričavam svim matematičarima koji sada možda zatvaraju svoje oči pred mojim neznanjem o tome što se radi s prostim brojevima), Christopher je zajedno s nama dobio zadovoljavajući kraj.

Knjigu smo ocijenili visokom ocjenom, postavila nam je velika pitanja i otvorila oči za one drugačije od nas. Vjerujem da smo svi u knjizi pronašli nešto što ćemo čuvati, neki zapisujući citate, neki ne štedeći na ocjeni, a neki jednostavno pamteći Christophera kao osebujnog lika koji zavrjeđuje mjesto među omiljenim likovima u književnosti, koji ruši granice (makar samo svoje) i mali je junak bez posebnih moći i crvenog plašta.

Iva Kolar