Knjige petkom: "Ljubav u doba mržnje", "Prilika života", "Grad od pare", "Špijunka iz knjižnice"...

Svi zajedno stvaraju mozaik ljudske odgovornosti, hrabrosti i trajnog utjecaja osobnih odluka. Čitajući, s njima možemo pokušati pronaći način da se odupremo zaboravu i sačuvamo ono što je važno.

Tišina obiteljskih odnosa

Ovotjedne preporuke započinjemo romanom koji pokazuje da najdublje obiteljske drame ne počivaju uvijek na sukobima, nego u rečenicama koje nikada nisu izgovorene. Ovo je roman o tišini, o sjećanjima koja bole jer su napola zaboravljena ili prešućena.

Zovem se Lucy Barton Elizabeth Strout (prevoditeljica Patricija Vodopija) pronicljiv je roman o ljubavi i obiteljskim odnosima, posebno odnosu majke i kćeri. Nježan i oskudna jezika, čita se poput dnevnika.

Stroutova priču smješta u bolničku sobu. Dok se Lucy oporavlja od nečega što je trebala biti rutinska operacija, razmišlja o svom životu, prošlosti, sadašnjosti, odnosima, svemu pomalo… Već na početku čak je i nepažljivu čitatelju jasno da je riječ o ženi kompleksnog odnosa s majkom i ostatkom nekadašnje nuklearne obitelji – njezini roditelji i braća jedva poznaju njezina supruga, djeca su im potpuni stranci.

Nenadano nakon godina hladnih odnosa, majka je posjećuje u bolnici i uz nju ostaje nekoliko dana. U kratkom odsječku majčina posjeta kroz hladnoću se nazire mlakost odnosa, ali i odbacuje pomisao o potpunom izostanku majčine naklonosti najmlađoj kćerki. Majčina prisutnost ju tješi, ali njihovi su razgovori površni, uglavnom o ljudima iz prošlosti koje su obje poznavale.

Strout ne udovoljava čitateljevim očekivanjima sretnog svršetka i pretvaranja bolničke sobe u pomirbenu arenu. Mama odlazi, Lucy ostaje sama sa svojim mislima, a čitatelju brojna pitanja o njenoj prošlosti ostaju neodgovorena. Znamo da je odrasla u potpunom siromaštvu, emocionalno zanemarena i da je odlazak na fakultet za nju značio svojevrsni bijeg od prošlosti i novi početak. Ali Elizabeth ne može potpuno pobjeći od utjecaja svoje obitelji pa i u zreloj dobi kao ostvarena žena, traži majčinu nježnost te bilo kakvu naznaku privrženosti.

Poglavlja su kratka, u brzoj izmjeni, pisana kao sa željom da se kaže što više prije nego što ponestane prostora (što može simbolizirati i kratkoću i nestalnost odnosa s majkom). Vremenska im je linija različita, ali je priču lako pratiti. Sve nekako glatko teče iz prošlosti u sadašnjost, a onda i u budućnost. Potreba za ljubavi, usamljenost su riječi koje bi najbolje mogle opisati ovaj dirljiv roman. 

Krhkost života i pitanje prioriteta

Fredrik Backman, autor rado čitanih romana Čovjek zvan Ove i Tjeskobni ljudi, napisao je i sljedeće, brojem stranica neveliko, ali djelo snažne poruke.

Prilika života (prevoditelj Nikola Perišić) pripovijeda priču koja izgleda jednostavno, ali nosi velika pitanja o životu, smrti, odgovornosti i odnosima među ljudima. Radnja se događa oko Božića i prati uspješnog, ali otuđenog muškarca koji se nalazi u bolnici dok promatra hrabru petogodišnju djevojčicu koja se bori s teškom bolesti. Glavni lik, pričajući svom sinu, preispituje vlastite izbore — uspjeh u karijeri, zanemarene obiteljske odnose i smisao vlastitog života. Suočava se s vlastitom smrću, ali promatra i možda posljednje dane djevojčice, njen krhki život pun hrabrosti.

Iako je riječ o kratkoj noveli, Backman u nju uspijeva “zapakirati” snažne emocije i refleksije o tome što znači živjeti i što ostavljamo iza sebe. Priča čitatelja potiče da razmisli o vlastitim prioritetima. Za što bismo bili spremni umrijeti i za koga bismo dali život?
 

Ljubav i intimnost pred katastrofom

Sljedeću knjigu preporučujemo onima koje zanima kako su ljubavi, ambicije i svakodnevni životi europskih umjetnika i intelektualaca izgledali netom prije Drugog svjetskog rata.

U knjizi Ljubav u doba mržnje prevoditelj Goran Schmidt) vodi nas u Europu između 1929. i 1939. godine – u razdoblje koje se često opisuje kroz političke lomove i nadolazeću katastrofu, ali ovdje se promatra iz drugačijeg, intimnijeg kuta. Illies piše kulturnu povijest kroz ljubavi, strasti, afere i složene odnose umjetnika, pisaca i intelektualaca, pokazujući kako privatni životi ne prestaju ni onda kada se javni svijet urušava.

Ovo nije klasična povijesna knjiga ni linearna kronika, već spaja kulturnu povijest i intimne priče — prati ljubavi, žudnje, strasti, afere i komplicirane odnose pisaca, slikara, intelektualaca i drugih znamenitih ličnosti svojega vremena dok europsko društvo postaje sve tjeskobnije i općenitije politički polarizirano.  Tekst se sastoji od kratkih, gotovo filmskih scena koje povezuju Berlin, Pariz, Zürich, i druge europske kulturne centre, kao i popularna ljetovališta tog vremena. U njima se pojavljuju poznata imena – od Thomasa i Klausa Manna do Marlene Dietrich, Jean-Paula Sartrea i Simone de Beauvoir,ali ne kao monumentalne povijesne figure, nego kao ljudi koji vole, sumnjaju, riskiraju i često griješe. 

Čak i dok se sjena represije nadvija nad Europom, mnogi likovi otkrivaju i žive intenzivne ljubavi i seksualnost koja im daje osjećaj slobode. Posebno se bavi tragedijama homoseksualaca i drugih marginaliziranih osoba koje se suočavaju s vlastitim željama i vanjskim pritiscima, balansirajući između osobne slobode i opasnosti fašizma. Knjiga je živopisna, gotovo poput zbirke tračeva, ali one imaju povijesnu i analitičku dubinu — Illies ih koristi da bi otkrio duh vremena i konflikt između individualne intime i šire političke stvarnosti.

Illies osobitu pažnju posvećuje činjenici da su upravo u godinama rastuće netrpeljivosti i političkog ekstremizma privatni životi postajali intenzivniji, ponekad i očajnički slobodniji. Ljubav, erotika i prijateljstva u knjizi se pojavljuju kao prostor otpora, ali i kao mjesto opasnosti, osobito za one čiji su identiteti ubrzo postali nepoželjni.

Stil je pitak, živ i duhovit, mjestimice nalik kulturnom traču, ali s jasnom sviješću da upravo takvi „mali“ detalji najbolje otkrivaju duh vremena. Ljubav u doba mržnje tako pokazuje da povijest nije sastavljena samo od ideologija i datuma, nego i od pogleda preko kafićkog stola, pisama koja kasne i ljubavi koje se događaju u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu.

Ukratko, Ljubav u doba mržnje je kulturno-povijesni portret jedne burne dekade kroz prizmu emocionalnih i intimnih života ljudi koji su oblikovali modernu kulturu.
 

Hrabrost običnih žena u ratu

Američka autorica Madeline Martin usmjerava pažnju na konkretne, hrabre akcije običnih žena u Drugom svjetskom ratu.

Špijunka iz knjižnice povijesni je roman koji prati dvije hrabre žene u različitim dijelovima Europe koje se bore protiv nacističke prijetnje svaka na svoj način.

Američka knjižničarka Ava, do tada uspješno zaposlena u Kongresnoj knjižnici, neočekivano prihvaća tajnu misiju u neutralnom Lisabonu: pod okriljem posla knjižničarke radi kao špijunka koja sakuplja vijesti i informacije iz francuskih i njemačkih publikacija za savezničke snage. Istovremeno, u okupiranom Lyonu, Elaine radi s članovima francuskog pokreta otpora u tiskari koja proizvodi i distribuira ilegalne novine i materijale, znajući da joj svaki dan može biti posljednji.

Njihove se priče s vremenom prepliću kroz kodirane poruke i zajednički rad na spašavanju ugroženih civila, što im daje dodatnu složenost i emocionalnu težinu.

Autorica je vješto oživjela Lisabon i Lyon tijekom rata, osjećaj napetosti i vrlo jasno prikazala opasnosti svakodnevnog života u raljama rata. Preporuka čitateljima koji vole povijesne romane inspirirane stvarnim događajima i životima ljudi.
 

Odsutnost koja oblikuje živote

Nakon ratnih okvira, Lydia Sandgren vodi nas u suvremenu Švedsku i postavlja pitanje kako odsutnost jedne osobe oblikuje živote onih koji ostaju.

Roman Sabrana djela (prevoditeljica Željka Černok) slojevita je i ambiciozna priča o prijateljstvu, obitelji i umjetnosti, ali i o dugim sjenama koje prošlost baca na sadašnjost. Iznenađujuće je otkriti da je ovo prvi roman autorice rođene 1987. godine, jer čita se kao djelo iskusnog autora koji ima već neki poveći opus iza sebe i koji je aktivno proživio osamdesete godine jer su njihov duh i atmosfera autentični i gotovo opipljivi. U središtu romana nalazi se Martin, sredovječni nakladnik koji se i petnaest godina nakon odlaska supruge Cecilije još uvijek nosi s osjećajem napuštenosti i nerazriješenog gubitka. 

Cecilija je nestala iz života svoje obitelji bez objašnjenja, ostavivši iza sebe tišinu koja i dalje oblikuje živote onih koji su ostali. Važnu ulogu u romanu ima i Martinovo dugogodišnje prijateljstvo s Gustavom, danas slavnim slikarom, čija se velika retrospektiva približava. Gustavove slike, nastale još u mladosti, vraćaju fokus na osamdesete godine – razdoblje zajedničkih početaka, umjetničkih ambicija i snažnih emocija, ali i na Ceciliju, koja je tada bila središnja figura njihova svijeta. Osamdesete u romanu nisu samo nostalgična kulisa, nego ključ za razumijevanje odnosa, ovisnosti i ideala koji su oblikovali živote glavnih likova.

Sabrana djela istodobno su obiteljska drama, roman o odrastanju i suočavanju sa srednjim godinama, ali i priča o ljubavi i gubitku troje nerazdvojnih prijatelja. Od mladenačkog entuzijazma do zrelije, pomalo cinične perspektive, roman postavlja pitanje koliko nam drugi ljudi trebaju da bismo bili cjeloviti – i što ta povezanost znači za slobodu, osobnu i kreativnu.

Iako Ceciliju upoznajemo uglavnom kroz poglede i sjećanja drugih, njezina je prisutnost snažna i gotovo stalna. Upravo u toj odsutnosti Sandgren pronalazi jednu od najzanimljivijih točaka romana: pitanje koliko zapravo možemo poznavati druge, čak i one koji su nam bili najbliži. Sabrana djela su knjiga su koja će vam dugo ostati u mislima – inteligentna, emotivna i iznenađujuće pitka, unatoč svojoj opsežnosti, preporuka posebno za ljubitelje Franzena i Knausgaarda, jer kritičari je često uspoređuju baš s ta dva autora.

Povratak u fantastičnu Barcelonu

Za kraj vas vodimo u fantastičnu Barcelonu, grad tajni, sjećanja i priča.

Grad od pare Carlosa Ruiza Zafóna (prevoditeljica Ela Varošanec Krsnik) posljednja je autorova knjiga, pisana u prepoznatljivom gotičkom stilu. 

Ovim djelom autor nas kroz jedanaest priča vraća u svijet teatrologije Groblja zaboravljenih knjiga koja je započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom neba te završena Labirintom duhova.

Carlos Ruiz Zafon u svojim je romanima stvorio jedinstven svijet, a ovim nas pričama
ponovo odvodi u Barcelonu i upoznaje s poznatim “prokletim” piscima, zatočenim i hrabrim djevama te misterioznim ljubiteljima knjiga. Također nam otkriva tajne koje rasvjetljavaju priču koja se provlači teatrologijom poput podrijetla groblja zaboravljenih knjiga te nekih od glavnih likova. Usprkos tome, ovu zbirku priča možete čitati i samostalno, bez da znate išta o spomenutoj teatrologiji, i svejedno ćete uživati u ljepoti pisanja i književnog izraza ovog poznatog autora.

Ipak, definitivno vam preporučujemo da pročitate cijelu teatrologiju, a potom i Grad od pare koja je poput “točke na i”. Sigurni smo da nećete požaliti.