Knjige petkom: Tamo gdje duga dobiva boju, Tragovi na duši, Dvije gole djevojke...

Prije tri godine Martina Divić objavila je zbirku tekstova s putovanja po Senegalu, Mauritaniji i Maroku, pod naslovom Ne postoji sutra u Atru, a njena nova putopisna knjiga, Tamo gdje duga dobiva boju, priče su s putovanja po Srednjoj Americi.

U njima spisateljica donosi i puno sebe, svoje obitelji, djetinjstva i emocija koje na putovanjima nadograđuje novim iskustvima i doživljajima svijeta. Kao i u prvoj knjizi, priče o putovanju po Gvatemali, Nikaragui, Kostariki i Kolumbiji pune su empatije i promišljanja o sebi i drugima, o prirodi i svijetu danas. Nema tu puno zapisa o prirodnim ili kulturnim znamenitostima, ali ima puno promišljanja o osobama koje susreće, o situacijama koje se ne odvijaju po planu te univerzalnim problemima poput siromaštva, duboko ukorijenjenog patrijarhata, kriminala te kršenja ljudskih, a posebno ženskih prava.

Martinina baka nikad u životu nije bila u Dubrovniku, iako je od njega udaljena tek stotinjak kilometara. Njena unuka putuje po zemljama Trećeg svijeta i svjedoči ljubav koju nosi iz doma, tugu svijeta i strah od onoga što slijedi. Ali hrabro nastavlja i pronalazi snagu za avanturu razumijevanja i prihvaćanja svijeta za koji kaže da je istovremeno i divno i okrutno mjesto.

Ako volite putopisnu prozu, ne propustite užitak putovanja s Martinom Divić!

Philip Roth, veliki američki pisac, napisao je Američku trilogiju koja se sastoji od Američke pastorale (1997.g.), I married a Communist (1998.g.) i Tragova na duši (The Human Stain), još davne 2000. godine, pišući o povijesnim previranjima, politici i naznakama woke kulture u drugoj polovici 20. stoljeća. Tragovi na duši (The Human Stain), roman koji je ekranizirao Robert Benton sa sjajnim Anthony Hopkinsom i Nicole Kidman u glavnim ulogama, otvara teme identiteta, rase i političke korektnosti te negativnih aspekta kulture otkazivanja, različitih revizija povijesti i ograničavanja slobode govora, odnosno tumačenja Prvog amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država, koji štiti pravo na slobodno izražavanje mišljenja bez cenzure vlasti. Knjigu je prevela Ivana Ostojčić.

Roth propituje koju snagu, danas, ima javno mnijenje i koliko politička korektnost može biti element tiranije.

Radnja je znakovito smještena u ljeto 1998. godine, kada Ameriku potresa seksualni skandal u kojem sudjeluje tadašnji predsjednik Bill Clinton. Narator, piščev alter ego Nathan Zuckerman, kaže da se u Kongresu moraliziralo kako da uklone erekciju iz izvršne vlasti i da, ako niste proživjeli 1998. godinu, ne znate što je svetogrđe. Pomalo ironično, pisac nas uvodi u priču o Colmanu Silku, umirovljenom profesoru latinskog i grčkog i bivšem dekanu fiktivnog sveučilišta Athena u zapadnom Massachusettsu, koji je optužen za rasistički ispad jer je, nakon što se studenti nisu pojavljivali na njegovim predavanjima, pitao poznaje li ih netko, postoje li oni ili ih je progutala kmica (…or are they spooks). Ispostavilo se da su ti studenti afroamerikanci i njegov izraz spooks (u prijevodu kmica), izvan konteksta, ima pejorativno značenje. Silk, nakon što ne uspije uvjeriti etičko povjerenstvo da je ipak govorio o nematerijalizaciji tih studenata i da nije znao da su afroamerikanci, daje ostavku.

Nakon skandala, potresena nedavnim zbivanjima i javnom sramoćenju njezinog supruga, njegova supruga umire i on se želi osvetiti zbog privatne i akademske štete, koja mu je nanesena. Međutim, započinje vezu s Faunijom Farley, mladom, nepismenom ženom, koja radi kao čistačica te ponovno doživljava osudu javnosti zbog iskorištavanja svog položaja, autoriteta i velike razlike u godinama. U priču se uplete i Funijev bivši suprug, ratni veteran i mentalno nestabilna osoba.

Roth, uz mnoštvo referenci iz aktualne američke povijesti pa sve do antike, brani čovjekovo pravo da bude čovjek- smrtan, griješan, nesavršen. „Zar čovjek mora biti u strahu od svake izgovorene riječi?“ Ova priča inspirarana je slučajem autorova prijatelja, Melvina Tumina, koji je 30 g. radio kao profesor sociologije na Sveučilištu Princetonu gdje je i sam Roth predavao kreativno pisanje. Autor nam kaže „Pisati osobno znači istodobno i otkriti i sakriti…“

Strip Dvije gole djevojke objavila je Fibra u rujnu 2025. godine i ulazi u niz antifašističkih stripova koji su objavljeni u zadnje vrijeme, a kojih je, čini se, sve više, što govori o važnosti teme za današnji trenutak.

Luz je scenarist i crtač ovoga stripa, rekli bismo totalni autor, inače novinar francuskog Charlie Hebdoa, koji je preživio napad na njihovu redakciju 2015. godine čistom slučajnošću, jer se toga dana probudio prekasno. Tekst je prevela Nataša Medved.

Kvaliteta ovoga stripa ogleda se ponajprije u neobičnoj perspektivi, koju je autor odabrao da bi sipričao zanimljivu priču, koja se odvija u razdoblju od 1919. do 2011. godine. Naime, perspektivu priči daje slika njemačkoga ekspresionističkog slikara Otta Müllera, naslikana 1919. godine. Strip prati sudbinu slike od nastanka do danas, kada je možemo naći u stalnoj postavi Muzeja Ludwig u Kölnu. Radi se o izuzetno zanimljivoj povijesnoj priči.

Sve počinje slikanjem slike u šumi na rubu Berlina, a zatim se slika prodaje prvom vlasniku pa drugom i tako pratimo sudbinu slike. Novi vlasnici su uvijek pripadnici povijesnog razdoblja koje danas poznajemo kao nacizam. Izvrsno su razrađeni momenti poput izložbe „Izopačena umjetnost“, koja se dogodila 1937. godine u Münchenu, a okupila je djela njemačkih muzeja koja se nisu dopala režimu. Izložba je sadržavala 730 djela poznatih umjetnika i privukla je dva milijuna posjetitelja, triput više od izložbe, koja se dešavala prekoputa, pod nazivom „Velika izložba njemačke umjetnosti“, na kojoj je bila izložena režimska umjetnost.

Specifično je da uvijek vidimo samo onaj kadar koji „vidi“ slika, dakle uvijek gledamo iz okvira slike te vidimo odsječene kadrove. To je razlog da se strip ponekad čini konfuznim i lako se pogubiti u njemu, ali upravo je iz tog razloga autor ovaj strip odlično opremio pa su na kraju stripa sljedeći dodaci: Luzova interpretacija slike (koju iščekujemo vidjeti od trenutka kas shvatimo da gledamo kroz nju), genijalan pogovor, koji je napisala Rita Kersting, zamjenica ravnatelja Muzeja Ludwig, kronologija vremena o kojem strip govori te bibliografija radova, koje je autor proučavao u svom opsežnom istraživanju za vrijeme pisanja stripa.

Zbirka od devetnaest kratkih priča naziva Ključ uspjeha Ivane Butigan donosi nam protagoniste koji se na prvi pogled nalaze u neobičnim situacijama, međutim njihove priče brzo poprimaju neočekivane obrate. Autorica preispituje motive ljudskih postupaka, poteze koje ljudi povlače na svoju štetu i to prikazuje na vrlo maštovit način.

Zgusnute crtice iz života, često opisane uz pomoć crnoga humora, mogu poslužiti kao mali slatki biseri za opuštanje, ali čitatelja mogu i potaknuti na razmišljenje, pa i djelovanje.

U knjizi Četiri sporazuma sa samim sobom Miguela Ruiza (prijevod Radha Rojc Belčec) otkriva se izvor uvjerenja, koja nas ograničavaju i uzrokuju nepotrebnu patnju. Autor otkriva najvažnije sporazume sa samim sobom, koje čovjek mora napraviti na putu do osobne slobode prema šamanskoj toltečkoj tradiciji. Ti sporazumi su: 1) Neka tvoja riječ bude besprijekorna; 2) Ništa nemoj shvaćati osobno; 3) Ne pretpostavljaj; 4) Uvijek daj sve od sebe. Knjiga je pisana jednostavnim jezikom i nije uobičajena “selfhelp” literatura popularne psihologije, jer nas upoznaje sa toltečkom tradicijom šamanizma i brisanja osobne prošlosti, koja je proučavana u drugim šamanskim kulturama kao što je sibirski šamanizam. Iskustveni vodič prema osobnoj slobodi, koji je napisao učitelj toltečke škole tajni, slijedeći mudrost i znanja svojih predaka.

Tolteci potječu iz južnog Meksika, a poznati su kao ljudi koji posjeduju znanje i mudrost, koja se prenosila u tajnosti da bi se sačuvala od zlouporabe zbog osobne dobrobiti. Postoji i nastavak knjige naslova Peti sporazum sa samim sobom : praktični vodič za ostvarivanje onoga što uistinu jesmo, napisan kao nadopuna prethodne uspješnice i autor ju je ovoga puta odlučio napisati zajedno sa svojim sinom.

Ova knjiga je nastavak na tradiciju Carlosa Castanede, kontroverznog antropologa i šamana, koji je bio izuzetno popularan krajem prošlog stoljeća, počevši sa hipijevskom generacijom i nastavivši se do današnjih dana.

Nijemi pratitelji gotički je roman britanske spisateljice Laure Purcell, u prijevodu Predraga Mavara.

Samo nekoliko mjeseci nakon vjenčanja, mlada Elsie Bainbridge ostaje bez svog supruga te odlazi na ruralno imanje njegove obitelji pokušavajući stvoriti novi život sebi i svom nerođenom djetetu. Na tavanu pronalazi neobične drvene figure, oslikane poput stvarnih ljudi. Te se figure, očekivano, neće uvijek nalaziti na istom mjestu na kojem ih Elsie ostavi. Tko ih ili što pomiče, misterij je kojeg Elsie pronalazi u starom dnevniku prijašnje vlasnice.

Radnja naizmjenično skače između tri vremenska razdoblja, no vrlo ju je lako pratiti. Pisan vrlo jednostavno, roman jako dobro gradi napetu atmosferu i raspliće misterij ukletih figura i Elsiene sudbine. Iako ima ponekih nelogičnosti te ponekih neodgovorenih pitanja (što nije nužno ni loše), on se oslanja prvenstveno na tradicionalnu atmosferu gotičkih romana te gradi napetost i jezu.

Elemenata poput uklete kuće, jezivih figura, zaključanih vrata, neobičnih zvukova noću, iznenadnih smrti i tajni iz prošlosti ne nedostaje.

Iako okarakteriziran kao gotička horor priča, horor je u ovom slučaju umjeren te je svakako preporuka i mladima koji su ljubitelji takvih romana i koji će sigurno cijeniti atmosferu i neobičnost same priče.

Clive Staples Lewis – osim što je britanski autor poznat ponajviše po Kronikama iz Narnije, bio je i anglikanski teolog, a po mnogočemu se vidi utjecaj Biblije u njegovim djelima. Knjigu je prevela Sanja Lovrenčić. Čarobnjakov nećak je prvi dio Kronika iz Narnije.

Dječak Digory i susjeda, djevojčica Polly, otkrivaju prstene koje skriva dječakov ujak (koji za sebe misli da je čarobnjak, otud i naslov). Žutim prstenom odlaze u drugi svijet, zelenim se vraćaju.

Dolaze do svijeta u kojem svi spavaju, samo ne smiju stisnuti jedno zvonce. Naravno, Digory ga stišće (aluzija na Adama i Evu) i budi se prelijepa žena, koja nesretnim slučajem odlazi s njima u stvarni svijet. U našem svijetu pokušava vladati, ali je Digory i Polly ubrzo povuku natrag u svijet mašte (dodirujući žuti prsten). Igrom slučaja, u svijet mašte s njima odlaze Digoryjev ujak i jedan kočijaš.

I tu sad nastaje Narnija. Polako se budi svijet (aluzija na Bibliju), Lav je glavni, odabire među životinjama po jedan par od svake vrste (aluzija na Noinu arku). Oni će biti u stanju govoriti. A Vješticu su protjerali daleko od Narnije (štiti ih jedan vrt pun jabuka). Digory dobije zadatak od Lava (jer se mora iskupiti što je probudio Vješticu) da iz tog vrta donese i posadi jednu jabuku usred Narnije. On to učini. Lav imenuje Kočijaša i njegovu ženu kraljem i kraljicom Narnije.

Digory uzima jabuku s novog stabla iz Narnije kako bi mu bolesna mama ozdravila. To se i događa, a on baci sjeme jabuke u vrt, izrastu nova stabla, od kojih kasnije naprave Ormar. Ali to nije običan ormar, nego Ormar iz sljedećeg nastavka Kronika …

Putovanje u svijet mašte je opuštajuće za čitatelja. Stvaranje svijeta je lijepo opisano, vidimo te slike…pravo opuštajuće simpatično štivce za djecu i sve koji se tako osjećaju ili imaju želju probuditi dijete u sebi.

Na koje se od ovih putovanja želite otisnuti, odlučite sami.