Književno-glazbena čitanka #1: kako su knjige utjecale na kultne pjesme

Sjedim ja tako u toj svojoj karanteni i razmišljam, a o čemu drugom nego o knjigama. Ja skoro uvijek, na ovaj ili onaj način razmišljam o knjigama ili nečemu što je barem na neki način povezano s knjigama. Sreća moja da radim u knjižnici!

Ono o čemu konkretno danas razmišljam jest da bih htjela nešto napisati… A naravno, o čemu ću pisati nego o knjigama. Ali u vrijeme kad je knjižnica zatvorena, čini mi se malo bezobrazno pisati o svim tim super knjigama koja svakako morate pročitati, ali eh… što ću vam ja. Knjižnica ne radi, a vama nek samo cure sline nad tom gomilom željene literature. Jednostavno mi se čini da nije fer.

Pa sam tako odlučila malo okrenuti priču, i pozabaviti se jednom jako zanimljivom temom, a to su knjige koje su poslužile kao inspiracija poznatim (i manje poznatim) glazbenicima.

Odlučila sam krenuti s onim nekim općim mjestima, koja vi znamo ali ih se naprosto mora spomenuti i u tom kontekstu, pa sam se, prirodno, prvo sjetila Kate Bush i “Wuthering Heights”, pjesme koja joj je 1978. lansirala karijeru u vrtoglave visine u nježnoj dobi od samo 18 godina, a koja je inspirirana istoimenim klasikom engleske književnosti "Orkanski visovi" ( Emiliy Bronte). Zapravo, istina je da je Kate napisala pjesmu nakon što je pogledala film na televiziji, a tek je kasnije pročitala knjigu, ali nećemo sad cjepidlačiti.

Usput budi rečeno, istražujući bespuća interneta u potrazi za informacijama, otkrila sam da je ista knjiga poslužila kao inspiracija i za pjesmu “It’s all coming back to me now” koju pjeva Celine Dion. Ne znam što da mislim o toj informaciji, niti što biste vi trebali misliti o njoj, ali tu je, pa što bude.

No dobro, vratimo se na Kate Bush, koju je osim "Orkanskih visova", inspirirao i "Uliks" Jamesa Joycea pa je tako 1989. godine napisala pjesmu “The Sensual World”, koja govori o izlasku Molly Bloom sa stranica knjige u stvarni svijet. Kate je htjela upotrijebiti originalni tekst iz knjige ali nije uspjela dobiti prava korištenja te je morala napisati vlastiti tekst. Kada je 2011. odlučila snimiti novu verziju pjesme za album "Director's Cut" ponovno je tražila dopuštenje za korištenje originalnog teksta iz knjige i ovaj put ga i dobila. Tako je nastala "Flower of the Mountain".

Ako vam se ne da čitati "Uliksa" i radije bi samo poslušali glazbu inspiriranu njime, onda uz Kate svakako poslušajte i “ReJoyce” za jednu malo stariju i psihodeličniju verziju tog djela u izvedbi starih hipija Jefferson Airplane iz 1967. A kad smo već kod njih, moramo spomenuti i njihov apsolutno najveći hit “White Rabbit” inspiriran “Alicom u zemlji čuda” Lewisa Carolla. S obzirom na zanimljiva vremena u kojima su stvarali, uopće nije čudno da su se zemlji čuda osjećali kao kod kuće. A pjesma iz “Alica s druge strane ogledala” poslužila je kao inspiracija Johnu Lennonu da napiše “I am the Walrus”. Kaže legenda da je, na svoje razočaranje, malo prekasno shvatio da je morž u cijeloj toj priči (ili pjesmi) zapravo negativac.

Negdje otprilike u isto to vrijeme, Mick Jagger je, inspiriran Bulgakovom fenomenalnom knjigom “Majstor i Margarita” napisao pjesmu “Sympathy for the Devil”. Zanimljivo je kako je to jedna od rijetkih pjesama Rolling Stonesa koju nije supotpisao i Keith Richards. Patti Smith je 1975. napisala pjesmu “Banga” čiji naslov referira na Pilatovog psa koji se spominje u istoj knjizi. Štoviše, Patti je bila toliko očarana "Majstorom i Margaritom" da je samo zbog nje odlučila posjetiti Moskvu. Više od 20 godina kasnije, Pearl Jam je izbacio pjesmu “Pilate” koja govori o sukobu Poncija Pilata i Yeshue Ha-Norzija koji je opisan u "Majstoru i Margariti" i također se referira na Pilatovog psa koji je sjedio kraj njega dok je Yeshua umirao na križu.

Ali ni tu nije kraj utjecaju ove kultne knjige na glazbu, jer 2004. škotski bend Franz Ferdinand snimio je pjesmu “Love and Destroy” koja je inspirirana scenom u kojoj Margarita na metli leti iznad Moskve na putu na vještičje sijelo.

Kad pričamo o "Majstoru i Margariti", jedna od prvih asocijacija je vrag, sotona, đavo, lucifer ili kako god ga želite zvati. A kad smo već kod njega, možemo se sjetiti i još jednog velikog književnog djela u kojem on igra prominentnu ulogu - Goetheovog "Fausta" i Museove pjesme "The Small Print" koja iz perspektive samog Princa tame govori o prodaji duše istome.

Kada sam počela pisati ovaj tekst, namjeravala sam se malo pozabaviti temom glazbe inspirirane knjigama, zapakirati to u jedan člančić i doviđenja. Ali ne. Bespuća interneta mi to nisu mogla dopustiti, i sad kad sam upala u zečju rupu koja me vodi podzemnim tunelima u svim mogućim smjerovima, shvatila sam da se ne mogu držati samo jednog, zacrtanog smjera i odbaciti ostale, bio bi to pravi Sofijin izbor. Materijala na zadanu temu jednostavno ima previše i zato čujte i počujte: ovo će biti serijal!

S tim vas proglasom pozdravljam do sljedećeg dijela književno-glazbene čitanke koja me već svrbi u prstima dok me internet vuče sve dublje. Nadam se da ću se izvući na vrijeme.