Književno-glazbena čitanka #2: George Orwell i Philip K. Dick

Mjere pomalo popuštaju, knjižnica napokon radi, možete po knjige ali situacija je još uvijek daleko od normalne. A ja opet sjedim i razmišljam o knjigama i glazbi i tome kako je često velik njihov međusoban utjecaj.

Pa idemo dalje s poznatim pjesmama koje su inspirirane još poznatijim knjigama. Materijala je puno, a vrijeme je novac. Tako barem kažu.

Još jedno opće mjesto od kojeg možemo početi današnje putovanje jest George Orwell i njegova "1984.”, jedan od najpoznatijih (ako ne i najpoznatiji) distopijskih romana. Futuristička vizija Velikog brata koji nas gleda svakim je danom sve aktualnija a njen je utjecaj na popularnu kulturu nemjerljiv.

Najpoznatiji štovatelj Orwellovog lika i djela svakako je veliki David Bowie koji je odrastao u blizini Orwellove rodne kuće i od djetinjstva bio opsjednut njegovom distopijskom vizijom budućnosti. Žarko je želio snimiti mjuzikl, ali na njegovu veliku žalost, Orwellova udovica mu nije željela ustupiti autorska prava. Stoga je 1974. samo snimio konceptualni album “Diamond Dogs” na kojem se nalaze pjesme prvotno zamišljene za nesuđeni mjuzikl, a koji je opisao kao “šljokičastu apokalipsu”. Na tom se albumu nalaze tri pjesme koje se izravno referiraju na “1984.” a to su istoimena “1984”, “Big Brother” i “We are the Dead”.

Deset godina kasnije, kada je nastupila ta slavna 1984. godina, snimljen je i istoimeni film s Johnom Hurtom i Richardom Burtonom, a Eurythmics su za njega snimili soundtrack album “1984 (For the Love of Big Brother)” na kojem se nalaze pjesme koje se izravno referiraju na knjigu, kao što su “Sexcrime”, “For the Love of Big Brother”, “Winston’s Diary” i “Ministry of Love”.

Još je jedan cijeli album iz 2009. inspiriran Orwellovom distopijom, a to je “Resistance” u prošlom članku spomenutog benda “Muse” na kojem se nalaze pjesme “United States of Eurasia” i “Resistance” koja je nadahnuta ljubavnom pričom Winstona i Julije.

Rage Against the Machine su 1999. izdali album “The Battle of Los Angeles” na kojem se nalazi pjesma “Testify", a otkuda vuče inspiraciju jasno je kad čujemo stihove "Who Controls the Past Now, Controls the Future, Who controls the Present Now, Controls the Past...", slogan koji koristi Partija u knjizi "1984.". Pjesme "Voice of the Voiceless" i "Sleep Now in the Fire" s istog albuma također izravno referiraju na Orwella i “1984.”

Cijeli Radioheadov album “Hail to the Thief” iz 2003. godine ima političke konotacije, ali pjesma “2+2=5” se izravno referira na sposobnost Partije iz “1984.” da kontrolira informacije i negira čak i objektivnu stvarnost. Pred kraj knjige, Winstona Smitha okrutno muče u Ministarstvu ljubavi sve dok ga ne slome. Tada on slomljen leži na podu i ponavlja “2+2=5”, više ne propitkujući apsurdnost te tvrdnje.

Točno 20 godina nakon same 1984., nastale su još dvije pjesme američkih bendova koje se izravno referiraju na Orwellov klasik. Prva je “Boot Stamping on a Human Face Forever” punk rock benda Bad Religion, a sam naslov pjesme priziva scenu iz knjige u kojoj O’Brien ispituje Winstona u Ministarstvu Ljubavi i opisuje mu budućnost kao čizmu koja gazi ljudsko lice - zauvijek.

Druga je “Talk Shows on Mute” benda Incubus koja se osim na “1984.” referira i na Dickov kratki roman “Sanjaju li androidi električne ovce?” poznatiji kao predložak za najbolji SF film svih vremena (ako se ne slažete, ne znam što bih vam rekla…) “Blade Runner”.

Kad smo već kod toga, na albumu “Astro-Creep: 2000“ benda White Zombie nalazi se pjesma ”More Human Than Human” koja se referira na slogan Tyrell korporacije, proizvođača androida iliti replikanata iz istog romana (i filma). Usput , jeste li znali da je tamo negdje kasnih 80-ih White Zombie svirao u Guveru? Uh, kako mi je žao što sam onda još bila puno premlada da nazočim tom spektaklu...

E sad, ako ste mislili da smo završili s Orwellom, prevarili ste se. Jer ima on osim "1984." još jednu kultnu knjigu, a to je "Životinjska farma", metaforička kritika totalitarnih društava koja je također imala velik utjecaj na pop kulturu. Tako su slavni Pink Floydi 1977. izdali konceptualni album "Animals" sa samo pet pjesama, koji se labavo oslanja na "Životinjsku farmu". Tekstovi pjesama opisuju društvene klase kao različite vrste životinja, baš kao i Orwellov roman, ali za razliku od njega, koji je bio prvenstveno kritika staljinizma, album je kritika kapitalizma u kojem na kraju na vlast dolazi bezglavo stado ovaca.

Toliko od mene za ovaj put, ima još puno glazbenika koji su bili inspirirani spomenutim književnim djelima, ali negdje se mora povući crta. Stay tuned za veličanstveni nastavak koji slijedi uskoro! U međuvremenu čitajte knjige i slušajte muziku, bit će vam ljepše u životu!