Drugo rođenje: Anđa Marić o rušenju tijela, pronađenoj revoluciji i osobnosti kao životnom djelu

Projekt OK knjižnica, OK zajednica kroz svoja predavanja okretao se kolektivima te širim razmatranjima niza problematika. Ulazili smo u kuhinje, virtualne svjetove, ušećerene povijesti, ali i financijsku povijest. Ipak, ponekad je potrebno suziti perspektivu, svesti stvar na individualno iskustvo kako bismo nanovo otpočeli priču o kolektivu. Upravo to je bio rezultat gostovanja Anđe Marić u Ogranku Trsat gdje je, pod moderatorskom paskom izdavača Nevena Kepeskija, progovorila o svojem iskustvu, ali i predstavila knjigu Moja revolucija u 365 dana (MB Books, 2022) gdje je propisala o danima iza, ali i ispred sebe.

Govoreći o sebi, gošća priča kako još uvijek ima osjećaj da ima 14 godina: “Nikako da odrastem, dijete u meni nikada se neće uozbiljiti i još uvijek se igram: volim glazbu, slova, pisanje, čitanje, stvaranje bilo kakve vrste umjetnosti.” Njen sugovornik sve to pojačava faktografijom jer Anđa Marić bila je manekenka (miss osobnosti i druga pratilja!) te glazbenica javnosti najpoznatija kao pjevačica grupe Flare, a odnedavno i dječja spisateljica. Jedno je drugo nadopunjavalo (“Znaš koliko koštaju žice za bas?“), iako se ponekad htjelo i izbjeći.

Kada je sa 17 godina nastojala izdati album, govorili su joj kako je “ona manekenka, udat će se za nogometaša, propast će nam investicija!” Na što je to kazala Tihana Harapin, njena modna agentica?

“U ovoj zemlji svi prate samo missice i nogometaše. Odi na izbor, budi pametna! Onda će svi htjeti tvoj album!”

Znamo što se kasnije dogodilo, kako s manekenskom karijerom (miss osobnosti i druga pratilja!), tako i s glazbenom. Zašto je sve to bilo važno, i ponoviti, ali i nanovo raspisati? Jer sve to biva zasjenjeno onime što dolazi, njenom bolesti. Borba s njom započinje 2012. godine u Ljubljani gdje je prethodne dvije godine vodila borbu za skrbništvo. Kako tijekom tog perioda stres nije pokazao ni najmanju namjeru da padne, stvari su se nužno morale početi kotrljati u najgorem od mogućih smjerova:

“Kada ste u konstantnom stresu osjećaj je kao da stišćete papučicu gasa i kočnica do kraja; mašina mora umrijeti. Kada je visok stres, nizak je imunitet. Probajte ovako zamisliti: kada je potres, nije vrijeme za obnavljanje kupaonice. Meni je bio potres šest godina.”

Tako se stres pokazao samo kao “inicijator svih boleština.” Prvi simptom osjetila je u ožujku 2012. godine kada joj se ja klupici počelo vrtjeti (“Znate osjećaj da vam se stalno povraća jer vam se sve vrti?“). S obzirom na to kako je ubrzo shvatila kako njeni simptomi druge mogu jako lako navući na krive zaključke, a time i ugroziti njenu sudsku borbu, Anđa je počela govoriti kako ima multiplu sklerozu, otvarajući se od prvih dana. Iako su joj isprva nalazi bili odlični, odlazak u Zagreb pokazao je kritičnost cijele situacije: deset dana u bolničkom krevetu, okružena doktorima koji su promišljali i prokazivali stanje njena mozga čije su slike pokazale da je bila “kompletno upaljena.”

Ipak, nije krenula s liječenjem tada s obzirom na to kako htjela uzeti imuno blokatore (“To su lijekovi koji kažu “budete bolje hodali, ali možda propadne jetra…”). Do promjene dolazi 2018. godine kada si je tijekom jedne meditacije jednostavno kazala: “Moguće se izliječiti, mogu ja to, i tada mi dođe: Anđa, prestani ignorirati modernu medicinu, 21. stoljeće je!” I tako se odvilo drugo rođenje Anđe Marić koja je spoznala kako se pojavila jedna druga zrelost, shvativši kako se unutar nje nalazi “jedan svijet koji je puno stvarniji od ovog kojeg gledam vani te sam tamo našla mir i smisao.” Iz toga proizlazi i sljedeća misao:

“Tvoja osobnost je tvoje životno djelo koje moraš izbrusiti i ulaštiti te na kraju reći: vidi ovo, vidi kakva verzija same sebe sam postala!“

Tijekom zadnjih godina, u potrazi za ljudima koji su pobijedili nemoguće, a onda i iskustvima koji otvaraju mogućnost nadvisivanja nemogućnosti, Anđa Marić proputovala je svijetom: Brazil, Meksiko, Španjolska… Tijekom tih putovanja pratila ju je jedna afirmativna misao: ako zračiš pozitivno, onda privlačiš pozitivno! Tako je gošća odlučila “biti najveselija osoba kraj koje netko može sjesti u avionu” na zadnjim putovanjima, i to joj se vratilo: od toga što je jedan momak nosio tijekom putovanja Meksikom, do toga da su je prijatelji u Španjolski vozilu šoping kolicima obloženima jastucima. Ta iskustva samo su pokazala koliko je uspjela napredovati od prvih godina borbe s bolešću kada u najgorim trenucima nije mogla pomaknuti noge. Sada? Sada joj se već povratio osjećaj za ritam, a vratila se i u pjevačke vode gdje je s bratom Jerkom snimila dva singla, ali i dogovorila albume s Croatia Records.

I da! Započela je i YouTube kanal, a onda i napisala knjigu Moja revolucija u 365 dana. Prvotna motivacija iza kanala bila je jednostavno: htjela se zavjetovati da će se pojaviti u svojem životu svakoga dana u sljedećih godinu dana; “ako bude javno, morat ću biti dosljedna.” Prema onome što ste već imali prilike pročitati (ili poslušati), cijela priča pretvorila se u osobnu revoluciju:

“Prestala sam biti sama na svijetu te sam postala svjetionik. On je isto sam, ali njegova samoća je drugi kontekst: on je tu za druge.”

Tako ona svoj naslov primarno čita kao osobnu samopomoć, ali kroz svoju svakodnevicu uviđa kako je ona samo još jedna cigla u njenom radu sa zajednicom:

“Nemam normalan život, nikad ga nisam imala. Postala sam poster girl za multiplu sklerozu. Prije sam se jako borila protiv toga, ali sada? Zašto ne? Ja odgovaram svakoj osoba, i jako puno žena i muškaraca mi piše. To je strava: zar nije super da ima jedna vesela osoba koja će mi reći “daj, pogle mene, vidi gdje sam bila i gdje sam sada”? Tako izgleda moj dan: jako puno komuniciram s tim ljudima, snimam i dalje videe, radim pjesme s Jerkom, imam školicu za osobni razvoj, komuniciram s polaznicima, putujem, imam i novi projekt.”

Jedna revolucija odrađena, vrijeme je za druge.