Grčka mitologija u suvremenom ruhu: od Christe Wolf do Stephena Fryja

Svi smo, više ili manje, čitali Homera za lektiru ili, kao klinci, dječje ilustrirane Disneyeve knjige o grčkoj mitologiji. Svi znamo glavne aktere, barem po imenima, reference na njih gotovo su dio svakodnevnog života, pa će tako netko reći, na primjer, da je nešto Sizifov posao iako možda nije posve siguran što to zapravo znači. A o astronomiji da i ne govorimo.

Ako niste baš raspoloženi za čitanje Homera ili Ovidija, a bed vam je što ne znate zašto je Odiseju trebalo deset godina da stigne kući, imam odlične vijesti za vas. Naime, posljednjih su godina iznimno popularna postala prepričavanja grčkih mitova suvremenim jezikom, na neki novi način i često iz ženskog kuta, pa tako sada imate mogućnost uroniti u njih bez borbe s heksametrima i arhaičnim jezikom.

U slučaju da želite neki opći pregled, najtoplije preporučujem knjige genijalnog Stephena Fryja. On je, kao veliki obožavatelj i poznavaoc grčkih mitova, a usput i izvrstan komičar, savršena osoba iz čijeg ih pera možete pročitati. Nemojte očekivati urnebesno smiješno štivo, jer ono to nije, već se kroz njega provlači suptilan humor od kojega će vam svako toliko zatitrati smješak ili možda sitni hihotić. Jako poučne, zanimljive i zabavne knjige. Još kad se u obzir uzme činjenica da je izdavač za hrvatski prijevod Mitopeja s prekrasnim izdanjima koja samim svojim izgledom i teksturom pozivaju da ih uzmete u ruke, ako vas imalo zanimaju grčki mitovi, svakako nemojte propustiti pročitati ih, ako već ne i uvrstiti u vlastitu kućnu biblioteku.

Prvi dio, Mitovi, počinje postankom svijeta i svim božanstvima i polubožanstvima koji su nastavali svijet u njegovim počecima, počevši od Kaosa, Ereba i Nikte, preko Urana, Geje, Krona i Reje do velikog dodekateona sa Zeusom na čelu. Kada se napokon ustoličio na čelu svega stvorenog, Zeusu je postalo malo dosadno pa je nagovorio svog dobrog prijatelja titana Prometeja da mu napravi ljude od gline, pokorne igračke koje će ga štovati. U nastavku možete pročitati mitove o brojnim besmrtnicima i smrtnicima u čije su se živote iz ovog ili onog razloga upleli bogovi, a rezultati su vrlo rijetko povoljni za onu nebožansku stranu.

U drugom dijelu pod naslovom Junaci objedinjeni su mitovi o, pogađate, junacima, koji su uglavnom bili polubogovi, to jest jedan im je roditelj stolovao na Olimpu. Tako ćete saznati na jednako zanimljiv način ispričane priče o Perzeju, Heraklu, Belerofontu, Orfeju, Jazonu, Atalanti, Edipu i Tezeju. Ovdje je nemoguće ne primjetiti da je na popisu jedna jedina žena, za što možda nije toliko kriv Stephen Fry koji je samo prenio mitove onakve kakvi oni jesu, više ili manje. Junaci su u to doba uglavnom bili muškarci, muževni, blistavi, mišićavi i neustrašivi.

Mogućnost da nisu bili toliko savršeni pružaju nam neke autorice koje ću kasnije spomenuti.

Također, na našim policama možete pronaći knjigu Grčki mitovi koje je sakupila i prepričala Charlotte Higgins, a u hrvatskom prijevodu je izašla prošle godine. Svako je poglavlje posvećeno jednoj ženi iz grčke mitologije koja prede (doslovno, na tkalačkom stanu) svoju priču ili priču o nekoj drugoj ženi koju je čula, a priče se nižu gotovo kronološkim redom, od samog početka i mita o stvaranju, preko bogova i junaka do Trojanskog rata i sve ga što se odigralo nakon njega.

Iako bi vas naslov knjige Roberta Calassa Svadba Kadma i Harmonije mogao navesti na pomisao da se bavi mitom o Kadmu i Harmoniji, to ipak nije tako. Knjiga se zapravo bavi sveukupnom grčkom mitologijom. Ako očekujete sustavni pregled mitova također ste na krivom tragu. Ovo je jedna pomalo teška, komplicirana, na trenutke gotovo dosadna ali ipak briljantna knjiga, svojevrstan filozofski pogled na grčku mitologiju i načine na koji je ona oblikovala suvremenu misao. Ako ste posve neupućeni u temu, ovo definitivno nije knjiga s kojom biste trebali započeti jer bi vas mogla obeshrabriti. Ali ako vam većina likova koji nastanjuju grčke mitove nisu nepoznati, očekuje vas zanimljiva, bogata i pametna interpretacija.

Sada kada ste obavili taj posao upoznavanja s grčkom mitologijom u globalu, vrijeme je da se upustite u proučavanje nekih pojedinačnih aktera i događaja.

Christa Wolf je još tamo 1983. godine, puno prije nego je zavladao odnedavni trend pisanja romana koji prepričavaju grčke mitove iz ženske perspektive, napisala knjigu o Kasandri, a 1998. o Medeji. U hrvatskom su prijevodu oba romana objavljena u jednoj knjizi Medeja ; Kasandra. Njezina Medeja nije ubojica svoje djece, ona je samo snažna žena i strankinja, te iz tih razloga postaje žrtva patrijarhata i političkih spletki i žrtveno janje. Zapravo je tek Euripid Medeju pretvorio u čedomorku dok raniji izvori navode kako je pokušala zaštititi svoje sinove, a ubili su ih Korinćani. Svijetu je trebala divlja, zla, opasna Medeja, pa ju je takvom i učinio, njena je istina iskrivljena i zaboravljena.

Poznati nam mit o Kasandri kaže da joj je Apolon darovao proročki dar, ali kad ona nakon toga nije pristala biti obljubljena, on tom daru doda malu začkoljicu - njenim proročanstvima nitko neće vjerovati.

Kakvo je to prokletstvo, vidjeti propast Troje, smrt, razaranje i krvoproliće, upozoravati sve oko sebe na opasnost i kako je izbjeći a zauzvrat biti ignorirana i smatrana luđakinjom. A onda, kada neminovna propast napokon dođe, promatrati kako se sve odvija točno onako kako je i znala da hoće i biti odvedena u Mikenu kao Agamemnonova robinja i konkubina. Christa Wolf nam donosi ovu tragičnu priču kroz Kasandrin unutarnji monolog koji počinje za njenog putovanja brodom u Mikenu znajući da će tamo biti ubijena od strane Agamemnonove žene Klitemnestre. Suočena sa smrću, ona se prisjeća svoga života, žali zbog svoje naivnosti i ponosa i iako je svjesna da je bila bespomoćna pred političkim silama ipak osjeća krivnju zbog pada Troje i smrti svoje sestre Poliksene. Kroz njenu struju svijesti razotkrivaju se njeni složeni odnosi s Poliksenom i Enejom kojem se na kraju i obraća u očaju i želji da barem pred njim opravda svoje motive i postupke.

Uz Christu Wolf, priču o Medeji su izvrsno obradile francuske autorice Blandine Le Callet i Nancy Peña u istoimenom stripu koji me je posve očarao. Sama Medeja nam ovdje, pred sam kraj života pripovijeda svoju stranu priče o zloj, krvoločnoj čarobnici kakvom je pamti povijest. U toj priči nema bogova, junaka ni čudovišta, samo obični ljudi oko čijih života se pletu legende. Ona je snažna žena koja cijeloga života čezne za slobodom, ali o njenoj sudbini, predvidljivo, odlučuju muškarci. Njena neobuzdana priroda joj ne dopušta da se pokori te ona s vremenom postaje sve očajnija i ozloglašenija pa stjerana u kut postaje i ubojica vlastitih sinova. U ovoj verziji priče Medeja je zaista učinila sve ono što joj se pripisuje, no sve ono što ju je dovelo do toga nam otvara mogućnost za, ako ne opravdanje, onda barem određenu razinu razumijevanja i empatije.

Književni prvijenac autorice Jennifer Saint pod naslovom Arijadna osim priče o naslovnom liku - kretskoj princezi Arijadni, donosi i u tekstu jednako zastupljenu i važnu priču o njenoj mlađoj sestri Fedri. Poznati mit o Minotauru i Tezeju ovdje je manje fokusiran na Tezejevo junaštvo, a više na to kako je bezdušno iskoristio Arijadninu pomoć pri ubijanju Minotaura, proveo strastvenu noć s njom obećavajući joj vječnu ljubav i brak te je napustio na nenaseljenom otoku, da bi potom oženio njezinu mlađu sestru Fedru. Gledajući ga kroz Arijadnine i Fedrine oči vidimo ga kao ispraznog egomanijaka željnog moći kojem drugi ljudi služe samo kao oruđe za ostvarenje vlastitih ciljeva. Ni Arijadnin brak s blistavim dječačkim bogom Dionizom nije baš savršena idila kako se naizgled čini. Zapravo, sad kad malo bolje razmislim u cijelom romanu pojavljuju se samo dva muškarca koji su zaista časni, plemeniti i iskreni, što im nimalo ne pomaže u životu.

Unatoč tom kroničnom nedostatku pristojnih pripadnika muškog roda, svakako preporučujem ovu knjigu zbog koje sam na popis svojih budućih putovanja uvrstila i Dionizov otok Naksos.

Svakako još moram spomenuti i jedan neobičan strip pod naslovom Lutajuće božanstvo čiji je glavni lik satir Eustis koji je u suvremeno doba lutalica, pijanac i prorok u potrazi za starim božanstvima u čijem se društvu kretao nekada davno, davno. Dioniz i Pan bili su njegovi prijatelji i zaštitnici, a u potrazi za njima pridružit će mu se i znatiželjni postariji profesor i neobična sablast. Bajkovita i fantazmagorična priča koja će vas nakratko odvesti u jedan drugi svijet koji se krije samo na korak od našega.

S obzirom da literature na zadanu temu ima poprilično, a ne želim vas baš potpuno udaviti, nastavak pročitajte u idućoj epizodi u kojoj ću se malo više pozabaviti djelima koja reinterpretiraju događaje i likove iz Homerovih Ilijade i Odiseje.