Groznica društvene večeri

Ćo, hiti jedan henzap!

Bila je to jedna od omiljenih rečenica u diskoteci Dva boda početkom osamdesetih kad se citiralo anonimnog Grobničana koji je od DJ-a zahtijevao da pusti hit "Hands Up!" francuskog dueta Ottawan koji će dvadesetak godina kasnije nastupiti i na Hrvatskoj televiziji, u "Sedmoj noći".

Bezbrižne noći u Dva boda, u riječkoj Dvorani mladosti punile su ovakve anegdote i najsvježija glazba koja je stizala iz Trsta, iz Discotece 33, Ricordija, Music Shopa, Blitz Musica i drugih dućana. Ono što se tijekom tjedna moglo čuti na Radio Padovi ili Radio Sabiji, u subotu je sigurno sletjelo na gramofone DJ-eva koji su obilježili diskoteku.

Najpoznatiji je zacijelo danas pokojni Zdravko Paro, DJ koji je oborio svjetski rekord u neprekidnom puštanju ploča, neprestano pilotirajući za pultom punih 48 sati. Je li rekord priznat ili ne, neka bude tema za povjesničare, no da je Zdravko Parko bio neprijeporna legenda, potvrdio mi je najveći DJ s ovih prostora, također preminuli Ivan Balent Tratinčica koji mu se neskriveno divio.

Dva boda bila su uglavnom okrenuta srednjoškolcima, a razlog je bio banalan – većina nije imala roditeljsku dozvolu ili prijevozno sredstvo da se dobaci do Opatije i zapleše u nekoj od premium diskoteka – Milde Sorte, Lady Madonna, 72, Evi (kasnije Frapu) i ostalima.

Premda je u Rijeci bilo još disco klubova, Dva boda bila su poprište groznice subotnje večeri i svaki cijenjeniji šminker, onaj koji je jeo kremu u čaši u parfumeriji Konta i pio marelicu sa šlagom na terasi kavane u Robnoj kući Ri svakako je morao svake subote stanovati u Dva boda i plesati na zvukove Spagne, Delegationa, Patricka Hernandeza, Lipps Inc., Dee D. Jackson, Donne Summer i ostalih.

U proljetno doba, Dva boda postala su mjesto rezervirano za društvene večeri. Bila je to promoćurna izmišljotina nekoga tko je želio da obilježavanje mature ne protekne uz valcere s roditeljima u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner u Opatiji, nego da sve bude nezaboravan party za starije maloljetnike. Zanimljivo, stalna klijentela Dva boda radije je birala odlazak na prave maturalne večere, a u Dva boda na društvene su večeri počeli stizati alternativci iz Palacha poneseni novom vrstom plesne glazbe, odnosno electro popom.

I tako se, kao u knjizi Tonyja Parsonsa "Priče naše mladosti", u Dva boda izmiješao funk i punk, rock i disco te šminkeri, frikovi i pankeri. Dva boda postala su depadansa Palacha, s namjerom da program ne bude samo vikendom nego i tijekom cijelog tjedna. Organizirali smo ondje promocije, performanse, književne večeri, manje koncerte i klubu udahnuli novi život. Dva boda bila su i backup događaja u Dvorani mladosti, velikog programa Video Disco ili raznih koncerata. Iza koncerata odlazilo se u Dva boda na možda i atraktivniju zabavu.

U Dvorani mladosti trebala je nastupiti i vrela disco atrakcija La Belle Epoque koja je slavu stekla obradom klasika Los Bravosa "Black is Black". Zbog malog broja prodanih karata koncert je otkazan. Apetiti su bili preveliki, ali da su se ugurali u Dva boda, vjerojatno bi zauvijek pamtili taj nastup, kao što mi pamtimo te odsjaje disco kugle, slatkasti okus rum-kole, značajne poglede, široke osmijehe i DJ vještine svjetskog kalibra.