Snježana Prijić-Samaržija: Razum ne upotrebljavamo na pravi način
Inspirirana knjigom „O glupanima, idiotima i glupim idiotima“ Larsa Fr. H. Svendsena, Snježana Prijić-Samaržija održala je predavanje „Od ‚sapere aude‘ do idiokracije“.
Inspirirana knjigom „O glupanima, idiotima i glupim idiotima“ Larsa Fr. H. Svendsena, Snježana Prijić-Samaržija održala je predavanje „Od ‚sapere aude‘ do idiokracije“ u sklopu posljednjeg susreta programa „Radno čitanje vol. 2“. Prije nje predavanje je održao i Nenad Ivić, o čemu više možete pročitati ovdje.
Predstavljajući samu knjigu, Prijić-Samaržija započinje Svendsenovim citatom : „Ja sam glup. I vi ste glupi. K tome sam i idiot. Kao i vi.“ Cilj je te provokativne rečenice pozvati čitatelja u filozofsko istraživanje svega što čini glupana, idiota, a onda i glupog idiota. Lars Svendsen u to istraživanje ulazi s prijeko potrebnim autoritetom: radi na Sveučilištu u Bergenu i doktorirao je o Kantu, čiji pogledi prožimaju knjigu.
Snježana Prijić - Samaržija, redovita je profesorica na Odsjeku za filozofiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Područje istraživačkog interesa je socijalna filozofija, politička epistemologija i primijenjena etika. Bila je među osnivačima Odsjeka za Filozofiju na Filozofskom fakultetu i njegova prva pročelnica, prva je ravnateljica Zaklade Sveučilišta u Rijeci, a jedna je osnivača i direktora Centra za napredne studije Jugoistočne Europe. Bila je rektorica Sveučilišta u Rijeci u dva mandata, a prije toga osam je godina bila prorektorica za studente i studije. Kroz šesnaest godina aktivnog sudjelovanja u upravljanju Sveučilištem, bila je i još uvijek jest članica niza europskih upravljačkih tijela i projekata, te ekspertica u brojnim nacionalnim i međunarodnim tijelima vezanim uz visoko obrazovanje i znanost. Prijić - Samaržija posebno se bavi temom demokratske misije sveučilišta i građanskom misijom obrazovanja i znanosti, te strategijama transnacionalne i međusektorske sektorske suradnje sveučilišta u kontekstu izazova budućnosti.
U svojim knjigama usredotočen je na filozofiju svakodnevnog života te je dosad pisao o dosadi, nadi, slobodi, modi, Trumpu…

U svojoj novoj knjizi norveški filozof polazi od toga da u svijetu postoje tri vrste gluposti:
GLUPANI
- Oni ne razmišljaju i ne sumnjaju, nego su poslušni i slijede zadani smjer.
IDIOTI
- Oni razmišljaju, ali pogrešno: sumnjaju i kritični su, štoviše, žele unaprijediti svijet, no sve to rade pogrešno.
GLUPI IDIOTI
- Oni ne razmišljaju o svojem znanju, nego su arogantni i bahati te smatraju da znaju daleko više nego što uistinu znaju.
Pa ipak, Svendsen nije prvi koji se dosjetio pisati o gluposti. Prijić-Samaržija uspostavila je poveznice u svim smjerovima – znanost, umjetnost, filozofija – kako bi ukazala na to da je pitanje gluposti zaokupljalo mnoge umove tijekom stoljeća. Od Erazma Roterdamskog i Immanuela Kanta pa sve do Hannah Arendt i Umberta Eca, glupost je oduvijek, u jednom ili drugom obliku, zanimala intelektualce. Pritom ni oni sami nisu izuzeti od gluposti:
„Aristotel je smatrao da žene imaju manje zuba od muškaraca, Schopenhauer je vjerovao u telepatiju i duhove, Heidegger je bio čovjek koji je vjerovao da njemački narod može biti čuvarom zapadne duhovnosti i bitka, Newton u kamen mudraca, Halley da u zemlji postoji praznina koju nastanjaju civilizacije, a mnogi su nobelovci vjerovali u ludosti ili govorili gluposti.“

Uz Svendsena i mnogi drugi humanisti ulažu energiju u promišljanje gluposti i razumijevanje njezine uloge u konstrukciji, dekonstrukciji, a onda i u rekonstrukciji našega društva. Za ovo predavanje, a posebno za Snježanu Prijić-Samaržiju, važno je naslovno kantovsko geslo „sapere aude“ – usudi se znati! Pažnju skreće i na Kantov esej „Što je prosvjetiteljstvo?“, u kojem neznanje ili glupost definira kao samoskrivljenu nezrelost:
„Postoje ljudi koji su nezreli jer su mladi te ljudi koji se još nisu stigli obrazovati. To je prirodna nezrelost i ne bismo trebali one koji nemaju dovoljno činjenica ili ih zbog svoje nezrelosti nisu sposobni apsorbirati kriviti za glupost. Ali postoji samoskrivljena nezrelost koja je, prema Kantu, nepostojanje volje da se ispravno služimo razumom. Volim tu ideju jer vrlo dobro opisuje sadašnje stanje kao stanje krize prosvjetiteljstva time što nam govori da svoj razum ne upotrebljavamo na pravi način, nego da je volja zadominirala nad razumom.“
Za društvo to može imati velike i opasne posljedice s obzirom na to da „nasilje u osnovi počiva na neznanju“. Ali neznanje nije tako lako uhvatljivo i tu nam pomaže epistemologija neznanja, koja nam pruža ruku u istraživanju svega što čini neznanje jer time pridonosimo i boljem razumijevanju onoga što čini znanje. Izrazito je važno razlikovati deskriptivno od normativnog neznanja. Prvo je činjenično neznanje i lako ga je ispraviti tako da pronađemo informacije koje nam nedostaju. Drugo, normativno, problematičnije je naravi:

„Kad govorimo o neznanju kao nečemu što može biti opasno po ljude, govorimo o normativnom neznanju: nevoljkosti i odbijanju stjecanja znanja. To je ideja da već dovoljno znamo i da nikakvo znanje, nikakve nove činjenice, nikakav razgovor s ljudima ni otvorenost nisu potrebni. Ako želite, u Svendsenovu smislu, deskriptivno neznanje je glupost, a normativno neznanje je idiotluk.“
I dok je prvo neznanje lako izliječiti, drugo predstavlja problem koji može biti znatno opasniji. Takva vrsta neznanja ima više različitih uporišta u kognitivnim istraživanjima, na koja se onda naslanjaju i filozofi kako bi pokazali da „možete imati ljude visoke inteligencije koji mogu loše rasuđivati“. Drugim riječima, „savršeno vladanje logikom ne može izliječiti antivaksera“.
Razlog tomu treba tražiti u tome što neznanje ne ovisi jedino o informacijama, već i o identitetu. Kako objašnjava predavačica, „ljudi će na neki način formirati svoja vjerovanja u skladu s obranom svojeg identiteta, da sebe zaštite, a ne da traže istinu.“ U tome svima nama pomažu kognitivne pristranosti koje su „konstitutivni dio našeg razmišljanja“. Od toga da tražimo izvore koji potvrđuju naša razmišljanja ili motiviranog rezoniranja, pa sve do Dunning-Kruger efekta, koji nam govori da što manje znamo, mislimo da više znamo, pristranosti na mnogobrojne načine usmjeravaju našu misao.

Ipak, one nas ne čine glupima. Glupost ulazi u jednadžbu u trenutku kada se zapitamo kako se odnosimo prema pristranostima te možemo li osvijestiti da one „štite naš identitet“. Drugim riječima, „uvijek ćemo radije izabrati reassuring lie nego neugodnu istinu“ kako bismo potvrdili svoju pripadnost i sami sebe.
Kako predavanje odmiče, valjano je zapitati se je li sve na pojedincu. Prijić-Samaržija ističe da „deficit pojedinca“ igra ulogu, ali da je pravo pitanje stvara li neznanje sama kultura i društvo u kojem se budimo svakoga dana. Bilo koje teorije zavjere kojih se možete sjetiti ne nastaju „iz iracionalnosti pojedinca ili zato što ljudi ne znaju dovoljno, nego su one racionalan odgovor na epistemički zagađeno okruženje i nepouzdane izvore kojima vjerujemo“.
Stoga, ako želimo izliječiti glupost i idiotluk, ključno je krenuti od komunikacijskih kanala i platformi na kojima se konstantno „manufaktira sumnja i kaos“, a iza kojih obično stoji „politička manipulacija i dezinformacija“. Prijić-Samaržija to naziva cenzurom kaosa, ukazujući da ljudi danas više nisu u stanju razlikovati istinu od laži nakon desetljeća proizvođenja sumnje u ključne teme za našu budućnost:
„Za generiranje loših vjerovanja uvijek postoji politički ili ekonomski interes. Postoje ljudi kojima znanstveni konsenzus i objektivna istina nisu u interesu. Drugi element je digitalna komunikacija koja amplificira i puno brže taj interes distribuira u društvu.“

Eklatantan primjer je Steve Bannon i njegov citat „flood the zone with shit“. S takvim pristupom i dostupnom digitalnom infrastrukturom nije teško početi iskorištavati sve kognitivne pristranosti u suradnji s algoritmima i komorama:
„Kada jednom počnemo pretraživati na internetu, algoritmi nam poslužuju i selekcioniraju nove izbore. Mi na neki način ulazimo u petlju onoga što nam potvrđuje naša mišljenja i polako ulazimo u naše informacijske balone. Sve informacije koje možemo dobiti uvijek su na neki način vezane uz to da potvrđuju naša prethodna uvjerenja.“
Osim toga, današnje društvene mreže pridonijele su tome da se dogodi svojevrsni „poremećaj autoriteta“, s obzirom na to da su svi dobili jednako pravo kada je riječ o razmjeni mišljenja. I kako se onda postaviti u tom svijetu, a da ne završimo uvijek na brzopoteznoj rečenici koja nas naziva glupanima i idiotima? Rekli smo već da je Kantovo geslo ključno za nas, tako da su se njegove tri misli pokazale kao idealan zaključak:
- Usudi se misliti svojom glavom!
- Misli s pozicije drugoga!
- Misli dosljedno!
Sve smo rekli, zar ne?
Gradska knjižnica Rijeka kao program razvoja publike u kulturi 2026. godine uz podršku MInistarstva kulture i medija RH oblikuje program naziva “Radno čitanje vol. 2., program poticanja čitanja za obrtnike, samozaposlene i mlade profesionalce” fokusom usmjeren na razvoj čitateljske publike na temelju dijela naslova liste A i B Ministarstva kulture i medija RH, a u populaciji koja je prepoznata kao podzastupljena u suvremenom svakodnevnom čitateljskom životu, a to su obrtnici/ce, općenito samozaposlena populacija te posebno mladi profesionalci. Partner u programu je Obrtnička komora Primorsko-goranske županije. Autorica vizualnog rješenja programa je Elena Kiss.
Iz Magazina

Nenad Ivić: Tražeći samog sebe, čovjek će uvijek tražiti neku novu gluposti, neki novi idiotizam

Snježana Prijić-Samaržija: Razum ne upotrebljavamo na pravi način

Knjige petkom: Tata, Knjigoljubac, Polagana smrt Luciane B...
Najave događanja

Radionica “Cirkus & frizbi”: školica genijalnih trikova

Radionica “Mikserić”: radionica izrade glazbe i DJ-inga

Od riječi do svjetova: Festschrift u čast profesoru Borisu Pritchardu

Predstavljanje knjige "A ruke postaju krila" autorice Ingrid Divković

Radionica "Punch needle: od vunene niti do male tapiserije"
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.










