Vendi Vernić: Otkačenost je jedna potpuna sloboda

Otkačenost. Čudna riječ. Ne čujemo je više toliko često. Nisam siguran ni da ju sami koristimo. Netko bi rekao – otkačena je za klin... Šalu na stranu, ta osobina prelila se u druge riječi, fraze i znakove. Ali u samu otkačenost  savršeno se slijeva sva ona umjetnička originalnost, ekscentričnost i ludost koju nastojimo objasniti sami sebi kada se sučelice susretnemo s njome. 

Više o njoj nam je otkrila ilustratorica, dizajnerica i vizualna umjetnica Vendi Vernić na pretposljednjem susretu u sklopu ciklusa „Radno čitanje“. Na susretu „Nešto je otkačenost“, Vendi Vernić je s moderatoricom Frankom Blažić razgovarala o svojem radu, kreativnim procesima koji je pogone i nizu drugih ilustratorskih i dizajnerskih tema.

Program se provodi uz financijsku potrebu programa razvoja publike Ministarstva kulture i medija Republike Hrvate te partnersku potporu Obrtničke komore Primorsko-goranske županije.

Prije prakse, trebalo je riješiti teoriju. Stoga, što je otkačenost? Za Vendi je riječ o „jednoj potpunoj slobodi“, pri čemu je ključno da su otkačene osobe ustvari „otkačene od tuđih očekivanja“, što je cilj kojeg planira jednom i doseći. A jedan od ciljeva koje je nedavno dosegla je i izdavanje nove umjetničke knjige, „Saturn na zimskom plivalištu Budućnost“, nadrealne knjižice stvorene za sve generacije koje se ne mogu dovoljno načuditi Saturnu među plivačima. 

Iako je knjiga svježa, sama ideja je svoje korijenje počela puštati još 2017. kada je motiv Saturna i njegovih prstena zaintrigirao Vendi da se poigra. Tako su prsteni postali pojasi za plivanje koji su dobrodošli jer je ipak Saturn plinoviti plan te „kada bi bio stavljen u dovoljno veliko vodeno tijelo, ostao bi plutati.“ I dok će se fizičari potencijalno pobuniti na ovu konstataciju, ideja je poslužila Vendi da iscrta prve varijacije i skice na temu. Iako će sama Vendi istaknuti kako je riječ o „raspršenoj priči koja se postepeno radila“, poslije korone se priča počela ubrzavati, dobivati izložbe u Varaždinu i Vrbovcu, a onda i ukoričenje. „Najveći problem bio je sebe ograničiti“, ističe Vendi, kojoj se tijekom godina nakupilo materijala na temu. U tome je veliku pomoć imala i u urednici Sanji Lovrenčić za koju se iznenadila da je „voljna izdati tako neobičnu knjigu“. Naravno, „svatko od nas mora imati jednog malog urednika u sebi“, ističe Vendi, koja je uložila pozamašnu količinu vremena da procijeni što ide, a što ne u finalno izdanje. 

Njezin Saturn nije ostao samo u Hrvatskoj, već su ilustracije i knjige zadobile međunarodnu pažnju po prolasku prijava u, primjerice, Italiji, Južnoj Koreji... Ipak, da ne odemo predaleko, bolje nam je da se vratimo na početak i odgovorimo na naoko jednostavno pitanje – za koga je to knjiga? Za neke umjetnička knjiga, za neke slikovnica, „Saturn na zimskom plivalištu Budućnost“ teško može odgovoriti na to pitanje jer, kako Vendi ističe, „nastojim da mi bude što manji faktor“ razmišljanja publike. „Kada čovjek previše razmišlja, ne otkači se dovoljno nego razmišlja hoće li ovo razumjeti“, ističe autorica koja je svjesna toga da „nikad neće uvijek svi biti zadovoljni i oduševljeni. 

Ono čime se vodi u svojem radu je da ga nastoji prilagoditi djetetu u sebi,. Drugim riječima, ako bi se svidjelo njoj kao djetetu, onda zna da je na dobrom putu. Razmišljajući o tome, ističe kako su joj oduvijek bile drage „knjige s prizorima punima ljudima“ gdje „ima toliko detalja“ koje onda treba pronaći i otkriti. Stoga, svako pitanje o tome za koga je njezin opus, Vendi će istaknuti kako radi za sebe prvenstveno, ali i da živi s pretpostavkom da će pronaći i nekoga kome će biti zanimljivo ono što je i njoj. 

Njezin kreativni proces je prvenstveno analogne prirode. „Volim da ilustracije bude 99% vjerna u tisku prema onome što sam pripremila. Boja, kist, olovka, živciranje i nema undo...“ govori Vendi koju, trenutno, nimalo ne zanima korištenje umjetne inteligencije. „Nije problem u njoj, nego u tome što je treba inteligentno upotrebljavati“, ističe umjetnica koja još nije naša pravu priliku gdje bi joj umjetna inteligencija mogla pomoći u kreativnom procesu. Svjesna je toga da budućnost donosi velike promjene koje je već i sama osjetila s obzirom na to da je Akademiju upisala još 2006. godine kada je u fokusu bio „primarno dizajn tiskanih materijala“, dok je danas okrenut prema multimedijalnim zanatima. 

Kada govori o odnosu dizajna i svakodnevice, ističe da "ljudi nisu ni svjesni koliko je" dizajner važan za način na koji percipiramo svijet oko sebe. Ističe kako joj se sviđa što se u dizajnu pojavljuje sijaset mogućnosti, od anarhističkih, postkolonijalističkih i drugih istraživačkih ideja. Na pitanje koga bi istaknula, a da se o njima ne priča dovoljno, Vendi je istaknula Agatu i Apoloniju Lučić, kao i izdavačku kuću Smak Press. Za nju su oni "puno vitalniji i zanimljivi u tome što rade jer se nalaze u nekakvom polu-gerilskom, polu-undeground momentu."

Iako je rekla da ne može puno toga otkrivati o svojoj stvaralačkoj budućnosti, Vendi je istaknula kako bi voljela nastaviti raditi na započetom univerzumu te kreirati spin-offove.