Lekcija #3 "Novih pravila medija": Svaka mašta ima i svojeg investitora

Mi gradimo arhitekturu i arhitektura gradi nas. Ta misao prati nas od samih početaka, prožimajući svaki nacrt, idejno rješenje, zgradu, i, posljedično, grad. Ipak, kada nas pitaju o gradovima u kojima smo živjeli uviđamo da nam ponekad nedostaje riječi, koncepata, pravila pomoću kojih bi razumijeli što gledamo, što nedostaje, ili barem što čitamo u želji da uočimo što nam se događa pred očima. 

Projekt „Nova pravila medija/medijska pismenost za mlade o održivom razvoju, znanosti, medicini i urbanizmu“ usmjeren je na poboljšanje razumijevanja i vještina medijske pismenosti posebno mladih na riječkom području, ali i šire javnosti te kroz edukacijski materijal i na području Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na audio sadržaj kroz platformu knjižnice Radio Benčić. Program se odvija uz podršku Agencije za elektroničke medije.

Upravo zato je u sklopu projekta „Nova pravila medija/medijska pismenost za mlade o održivom razvoju, znanosti, medicini i urbanizmu“ gostovala arhitektica Gorana Stipeč Brlić s predavanjem „Urbanizam, arhitektura i medijska pismenost“ u želji da odgovori na pitanje odnosa i prezentacije arhitektonskih i urbanističkih tema u medijma te načine kako taj odnos može biti kvalitetnije postavljen.  

#1 Arhitektura je medij koji prenosi poruku

Ključ razumijevanja arhitekture polazi od toga da je ona „medij koji prenosi poruke.“ To prožima stoljeća našeg bavljenja njom, ukazuje Gorana, ističući kako možemo izabrati bilokoju zgradu i otkriti što nam ona kazuje. Ako uzmemo za primjer Piramide, vidjet ćemo kako je ona konstruirana odnosu prema zvijezdama, ukazujući kako je osmišljena da bi odaslala poruku moći, vječnosti i nadmoći nad prosječnim pukom.“ Ništa drugačiji nije ni primjer, recimo, Versaillesa koji „daje poruku bogatstva i vrijednosti božanske nadmoći tog kralja.“ Ne moramo ići ni daleko u prošlost; Berlinski stadion, također, u okvirima monumentalne arhitekture odašilje poruku „moći i superiornosti“ naroda. 

Svaka zgrada ima svoju poruku koju utkaje u tkivo grada.

#2 Svi se bave arhitekturom i nitko se ne bavi arhitekturom

Kada je riječ o razumijevanju te poruke, dobrim biva postaviti pitanje kome se okrenuti za odgovor. Unutar medijskog prostora ponajviše dominiraju ljudi među kojima su rijetki arhitekti. U Hrvatskoj su najpoznatije Mirjana Mikulec (InDizajn) i Klara Čerina; prva ima preko 80 000 pratitelja, dok splitska arhitektica ima preko 20 000 pratitelja koji, ističe Gorana, vrlo vjerojatno ne znaju njihova postignuća s obzirom na to kako su ona rijetko u prvom planu.

Kako bi pokazala razliku između njih te drugih studija i osoba s bogatijim i istaknutijim biografijama, Gorana ističe Studio UP (2000 pratitelja) te Maroju Mrduljaša (1000 pratitelja) koji, iako svojim brojevima pratiteljima ne mogu parirati pravim influencerima, mogu odgovoriti na njihove izazove svojim postignućima. Posebice u slučaju Studija UP-a Gorana ističe kako se u njihovim radovima može vidjeti kako su oni „rezultat kreativnog uma koji uspijeva stvoriti nešto novo.“ Ipak, ako vam se samo kažu imena njihovih ili drugih projekata, teško bi se sjetili odgovora na pitanje tko stoji iza njih. I u tome leži najveći problem: „To je kritika svih nas. Jako je čudno da nitko ne zna tko je osoba koja trenutno na nekoliko lokacija planira prostorni razvoj i urbanizam.“ 

Iako influenceri postoje, to ne znače da je odgovor na pitanje bavi li se itko arhitekturom potvrdan. 

#3 Sve je moguće nacrtati... Pitanje je možemo li i sve izgraditi 

Pored influencera, medijski prostor ispunjen je različitim urbanističkim idejama, vizijama i planovima koji ne moraju istodobno biti mogući i poželjni. Za svakoga tko ima vremena, Gorana preporučuje odlazak na Bored Pandu gdje možete potražiti obilje arhitektonskih radova. Primjerice, i jedan staklene zgrade za koju, kada biste krenuli raditi samo prozore, biste shvatili da biste samo na njim bankrotirali. 

Idealizirane vizualizacije neizbježne su u današnjem svijetu. „Kod nas učestalo stambenjaci prodaju kroz vizualizacije, samo da bi kasnije izgradili nešto gdje nitko pametan ne bi htio živjeti.“ Jedan od primjera riječkog prstena je projekt Rio Kantrida. Pritom treba uzeti u obzir kako arhitekti ne rade u vakuumu, već su ovisni o investitorima: „Mi radimo za ljude koji imaju svoje želje i imaju svoje granice investicije.“

Svako promišljanje arhitekture treba uzeti u obzir odnos između arhitekta i investitora, pri čemu Gorana ističe kako je za svakog arhitekta izuzetno bitna karizma pomoću koje može prenijeti svoju viziju. Odličan primjer toga predstavlja slovenski arhitekt Janez Koželj koji je trasformirao Ljubljanu u „jednu malu urbanu europsku metropolu“ zahvaljujući svojim konceptima. 

Ako je nešto i moguće izgraditi, treba biti i oprezan što mu treba u tom slučaju. Na primjeru članka Dom & Dizajna „Kako je jedan veći stan u centru Rijeke postao četiri studio apartmana od 20-ak kvadrata koji su uvijek puni turistima“, Gorana pokazuje kako je lako naći se u situaciji da estetika prevlada nad strukom. U ovome slučaju reagirala je struka koja je ukazala na pitanje dozvola i riješenja, kao i na niz drugih pitanja funkcionalne i sigurnosne naravi, kako po stan, tako i po zgradu. 

Zaključak? Svaka mašta ima i svojeg investitora!

#4 Mediji mogu pomoći osloboditi arhitekturu, ali isključivo uz suradnju sa strukom

Iako se dosada govorilo o tome koliko aktualni medijski prostor može oštetiti naše razumijevanje arhitekture, Gorana govori i o pozitivnim utjecima današnjih medija. Primjerice, zahvaljujući njima, u prvi plan sve više i više se čuje glas za jasnom participacijom građana u urbane procese. Želju ljudi za učenjem pokazuju i urbane šetnje u organizaciji Urbanog separea.

Ipak, u temelju svega je to da bitno osvijestiti kako je važno pitati struku. „Ne moraju nužno svi poznavati sve, ali bilo bi dobro da smo samo bolje educirani da znamo što postoji“, ističe Gorana, ukazujući da je bitno isticati činjenicu da javnost mora znati da je slobodna sudjelovati kod donošenja svakog urbanističkog plana. Istodobno, važnim biva i učiti koje su granice, kako našeg sudjelovanje, tako i njihovog jer „svatko ima subjektivne preference.“

Pitajte, ne skitajte! A kada smo već kod toga...

#5 Pričati s arhitektima nije problem danas

Iako se sve ovo čini odveć kompleksno, internet znatno olakšava svakome da istraži i nauči nešto prije nego se zaputi, ili razgovorati s arhitektom, ili sudjelovati na raspravi. Gorana tako ističe kako je, prije svakog razgovora, bitno znati da je „arhitektura vrlo širok pojam“ i ako se to shvati, a ne i banalizira, da je napravljen veliki posao. Važan trik je pronaći gdje je arhitekt studirao s obzirom na nam „to puno govori o tome kako on sagledava svijet koji stvara.“ 

Od osobe do osobe, bitnim biva i shvatiti svrhu našeg razgovora; pišemo li intervju, istražujemo li naše stanarske opcije, svaki put odlučuje način na koji se postavljamo pred strukom. 

Ako nas pitate, najvažnija lekcija upravo je ta – bez straha, ali s puno poštovanja i znatiželje!

Cjelovitu audio snimku poslušajte ovdje: