Prvi benčićevski ljetni "speed dating": Kako zamišljate razgovore u budućnosti?

Ako nam se pruži prilika, razgovore za budućnost nerijetko znamo voditi s tehnolozima. Piva, dvije, tri i natenane eto nas među robotima, algoritmima i svemu nečemu što, iskreno, ne razumijemo ni najmanje, ali lijepo zvuči jer pretpostavlja da smo pobijedili sve što su nam najavljivali. Istina, sve je protkano zlatnim vezom paranoje, ali tako izgovoren futur je opipljiv, možemo ga zamisliti. Ali, to je samo tehnologija, alat neke od budućnosti. Stoga, što, ustvari, znači razgovarati o budućnosti?

Nakon što smo razgovarali s različitim sugovornicima i sugovornicama tijekom „Speed datinga“ budućnosti, odgovor je, dok smo pričali kako ćemo zaogrnuti ovaj događaj, nenadano dao kolega, jednostavno kazavši: „Sve se može iskoristiti.“ Ispalio i ostao živ. Zaključci ponekad znaju biti nesretno i nespretno direktni, ali i nenadani i iskreni. 

Ako želimo razgovarati o budućnosti danas, moramo moći iskoristiti sve što imamo na raspolaganju. To je put ako želimo provariti sve distopijske čvorove, ali i one društvene i tehnološke u koje smo se upetljali dokle još uvijek (mislimo da) imamo upute kako ih raspetljati. Trebamo upetljati sve, svašta i svakoga kada pričamo o sutrašnjici, nema druge ako želimo razumjeti kako će izgledati svijet.

Upravo time se vodio događaj u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka, Muzeja suvremene i moderne umjetnosti te Muzeja Grada Rijeke na kojem su sudjelovali Igor Bajok, Ida Križaj Leko, Ivan Jeličić, Dunja Matić, Davor Mišković, Dunja Siuc Valković, Renato Stanković, Ivan Šarar, Alen Šimoković, Davorka i Damir Medved, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Ana Smokrović i Jana Perković. 

Upravo oni su odgovarali na pitanja hoće li Benčić preživjeti globalno zatopljenje, kako pomidor može uspjeti u 20 kvadrata stana, ili koliko je pametnog u pametnom gradu? Eksperimentalna forma za naše prilika urodila je prvim rezultatom – dala im je vrata budućnosti.

A nemamo što tražiti u budućnost bez velikih riječi. Direktnih izjava. Čvrstih teza. Ovo su neke od onih koje smo uspjeli uhvatiti. Iskreni, direktni, kako kažu, za bolju budućnost!

Rikard Benčić nosi luftić
pogled Ide Križaj Leko na Benčić i budućnost poplava

“Razina mora će se jako podignuti i mi po Benčiću više nećemo moći hodati. Što ćemo napraviti?
Kako Rijeka može osvojiti more? Prihvatimo budućnost koja nam donosi poplave praktički cijelog obalnog dijela grada i počnimo razmišljati čak i na nekim postojećim iskustvima, kao što je brod Galeb. 

Počnimo raditi plutajuće strukture i plutajuće javne prostore. Javnost akvatorija trebamo osvojiti već sada. Jer, zapravo, Riječani žele doći na more. Ljude senzibiliziramo na vodu, na plutanja. Sad, ako putem i progutamo malo slane vode…”

Sve treba tematizirati
Ivan Šarar o filingu i utjecaju komfora

“Nekad se sjetim dok sam bio klinac, dok nije bilo slobode, nego je sistem zaista bio zacementiran i kad vidiš što je izlazilo iz tog sistema, imaš feeling da je otpor gorem bolji motivator nego slobodni setup svih struktura koji ti omogućuje sve.

Sjedimo Kile i ja u Dječjoj kući i kažem ja njemu pa možda je ova Dječja kuća totalno sranje. Možda je toliko predobra da svi postanu debili. Ajme vidi kako je lijepo, ajme kako je šareno, ajme ima svih knjiga i onda ništa ne tražiš. Imam feeling da je bolje da nema ničeg i da te onda tvoja unutarnja motivacija poždere. Ovako je sve tu. Što ti treba? A vidi igračka, ha, ha i onda proizvedeš gomilu narkomana. Serem možda. Treba i to tematizirati.”

Tko ima pravo na - pravo?
Ivan Jeličić o stranim radnicima koje nitko ne pita - ništa

“Imamo ljude koji u Rijeku dolaze raditi iz drugih zemalja, s drugih kontinenata. Recimo Nepalci iz Nepala. Pitanje koje bih postavio je hoće li se oni moći izboriti za neka svoja prava i mislimo li mi kao društvo da oni imaju pravo izboriti određena prava. Baš smo komentirali, sada je trenutno osjećaj kao da živimo u paralelnim svjetovima. Najčešće u medijima čitamo o nehumanim uvjetima u kojima žive, gdje nitko od nas ne bi želio tako živjeti. S druge strane povlači se paralela da i naši radnici koji rade u Njemačkoj isto žive u nikakvim uvjetima.

Strane radnike u Rijeci bilo bi zanimljivo pitati što vi mislite, što biste vi htjeli? Kad se već organiziraju ovakve tribine bilo bi zanimljivo dovesti i njih, pitati ih što vi mislite, kako se vi vidite u ovom gradu? Čisto po brojkama dio ste ovoga grada, puno vas je. Ne vjerujem da su oni pasivni promatrači, imaju svoj agency u tome kako oni sebe vide i što misle, ali s druge strane pitanje je koliko mi kao društvo, dakle bilo kao sveučilište, kulturne institucije ili udruženja želimo ih uključiti i razmišljamo o tome kako ih uključiti i na koji način.”

Kultura je bitnija nego što mislimo
Dunja Siuc Valković i kratki, ali bitni aforizmima nove Rijeke

“Veseli me pozicija Rijeke koja je kao grad vrlo... Volim reći da je Rijeka kao Švedska za ostatak Hrvatske. Mislim da smo dosta napredni i nadam se da ćemo takvima ostati i nastaviti svoje raditi. Veseli me da dolaze mladi ljudi. Međutim, malo se brinem i kako će to izgledati u budućnosti s obzirom na sve trendove.

Mladi su ti koji su otvoreniji i prijemčiviji, a nažalost kako mladi odlaze, postajemo stariji grad što je rizik. Ako si mali grad i postaješ sve manji i stariji, automatski si konzervativniji. Kultura tu ima zanimljivu ulogu, važniju nego što se misli.

Vibra grada se osjeti kada uđete u njega. Uvijek se iznenadim kada mi dođu prijatelji koji budu oduševljeni Rijekom. Pa kažem kako jer uvijek vidim prljavo, ali oni jednostavno osjete vibru.”

Nismo pametniji, ali znamo koje odgovore tražimo

Gotovo je. Nismo stigli ni uhvatiti svakoga za rukav, kamoli jezik. Jesmo li puno naučili? Ništa što će nas spasiti, zasad. Međutim, kao što smo rekli – „sve se može iskoristiti“. Nije bilo puno ljudi, ali nevažno – doći će. Nije bilo puno vremena, ali nevažno – bit će. Nije bilo puno odgovora, ali nevažno – pitanja se duže smišljaju ponekad. Važno je imati ambiciju kada se priča o budućnosti, a organizatori su je imali. Nakon dugo vremena imali smo priliku proći kroz vrata budućnosti i ne znamo ako nam se svidjelo. I to je odgovor koji treba čuti kako bi se opet našli na dejt sa budućnošću.