Kulturne stvari koje želim Rijeci

Što bi od kulture voljeli vidjeti u našem gradu? 5 godina je prošlo od EPK, predizborna obećanja su nas zaskakala sa svih strana, novi autobusni kolodvor otvorit će i novi prostor u samom centru grada, gubimo i dobivamo prostore za velika javna događanja… puno je toga za žonglirati u glavi prilikom razmišljanja o budućnosti! 

Koliko to sve umara svjedoči i činjenica da kolektivno prolazimo kroz fazu rezignacije, čak i apatije, posebno mladi koji, i prije nego što se upuste u ikakav (bio kreativan ili ne) pothvat, pred sobom imaju zid problema i prepreka koji se uglavnom svode na delikatan ples između pronalaženja sredstava i navigiranja 1001 uvjeta koje ta sredstva donose sa sobom. Zašto je tako teško napraviti promjenu ako smo je svi toliko željni?

Stanje ulica kojima prolazimo svakodnevno, zgrada koje posjećujemo i evenata na koje dolazimo nisu jedine stavke koje ukazuju na situaciju u Rijeci. Tu je energija koju upijamo kroz brojne dnevne interakcije i nada koju nosimo za bolje sutra. Sve to se manifestira u na tlu Rijeke, grada od nešto više od 107 ili 108 tisuća stanovnika, podaci variraju. Uz predviđanja da, ako se ovakav trend iseljavanja nastavi, grad će vrlo brzo spasti na manje od 100 000 stanovnika nužno je zapitati se što je to što bi zaustavilo takav razvoj situacije. Naravno da bi se moglo ukazati na bezbroj strana i smjerova po pitanju rada na rješavanju ovog problema, ali ovdje ću se zapitati što bi nam u kulturi moglo osvježiti i obogatiti živote.

Za početak, što smo do sad mogli saznati iz dostupnih podataka o dobro posjećenim događanjima i javnog mijenja o najinteresantnijim projektima? Kao svojevrsni tetris grad, Rijeka ima doista zanimljivu prostornu organizaciju. Svaki kvart priča je za sebe, a centar je točka u kojoj se sve te priče spajaju i ostvaruju taj austrougarski lučko-industrijski meets rock šmek. Dok smo bili europska prijestolnica kulture, išlo se u smjeru da se te činjenice istaknu kroz svojevrsnu revitalizaciju tog starog sjaja uz moderne elemente. Najbolji primjer bio je party u Operi, podrumu Teatra Fenice, koji će mnogima ostati u sjećanju kao jedan od evenata na svjetskoj razini produkcije u melankoličnom i poviješću ispisanom prostoru.

O tome da su Riječani željni dobrih zabava svjedoči i činjenica da Student day, maškarani partyji i predbožićni Quorum i dalje privlače šaroliku publiku koja do jutra pleše, uživa i ispunjava ulice žamorom i uzbuđenjem. Postoji nešto magično u tome da se na tih nekoliko dana već na ulicama izvan strogog centra skupljaju vesele ekipice i cijeli grad pun je akcije i energije zajedništva i bezbrižnosti. Na tom tragu moguće je zaključiti da Rijeku obilježava međuigra nezavisne kulture s onom institucionalnom koje jedna drugu izazivaju i mame da razmišljaju veće i odvažnije. Otvorenje EPK-a je to jasno dokazalo, kad se hoće, može se!

U intervjuu za Vizkulturu predsjednica Društva arhitekata Rijeka Gorana Stipeč Brlić objašnjava kako dobar javni prostor pokreće interakciju među ljudima. 

Kako nam se potrebe mijenjaju ukorak s globalnim trendovima i zbivanjima, prostor grada mora to odražavati i pritom biti agilan i lišen ukorijenjenih narativa. Jednostavno rečeno, mora biti nečega za svakoga. Dobar način za istražiti potencijal Rijeke može biti najobičnija šetnja, kao i organizirane i vođene ture u sklopu besplatnih turističkih razgleda u organizaciji Udruga turističkih vodiča ili street art šetnje od CTK i Urbanog separea. Baš zbog svoje izduženosti i brdovitosti, Rijeka krije brojna iznenađenja koja su možda promakla i onima koji su tamo čitav život. Stjecanje nove perspektive i uključivanje u lokalne programe može znatno pomoći građanstvu da se osjeća bliskije sa svojim gradom, ojačati koheziju u zajednici te ukazati donositeljima odluka i nositeljima projekata na prijeko potrebne modifikacije. Direktnu akciju nude brojne radionice poput onih od Urbanog separea (Pozdrav iz Rijeke! i Pozdrav s riječke rivijere te Park prirode Ričina), Društva arhitekata Rijeka (A.radionica, Sekcija, Minijatura i razne tribine), CTK (Mjesečna doza kulture) i rastućeg programa Gradske knjižnice i Dječje kuće, kao i kvartovske i inicijative mjesnih odbora.

Zato Rijeci želim još takvih programa – još spontanih uređivanja zelenih površina i zanemarenih kutaka, još radionica grafičke vizualizacije poboljšanja grada, još filmskih projekcija i koncerata na neočekivanim mjestima. Lako se saplesti u inertnost i razočaranja, ali bitno je zamijetiti kako na našu perspektivu znatno utječe kratkoročno gledanje na stvari. Naravno da ne možemo učiniti goleme skokove u par godina, ali možemo i trebamo postavljati osnove za to. Zato je svaki ovakav kreativni aktivistički napor bitan jer stvara temelje i potiče buduće naraštaje da ne izgube iz vida što se sve može i kada su nam ruke vezane. 

Jedan veliki projekt koji nije ostvaren, ali je detaljno isplaniran i pripremljen za provedbu je projekt za uređenje parka Nikole Hosta, odnosno parka u kojem se nalaze Državni arhiv, Prirodoslovni muzej i jezero s kornjačama. Idejno rješenje nudilo je botanički vrt podijeljen u tematske sekcije (autohtono bilje, bilje iz mediteranske klime, stare kulture voća i povrća te staništa za pčele i leptire), prostor za rekreaciju i igru, koncertni i umjetnički paviljon koji se po potrebi može upražnjavati i za tribine, radionice te edukaciju građana o održavanju vrta. I dok ostvarenje ovog projekta ostaje zasad samo puki san reinterpretacije nekadašnjeg vrta nadvojvode Josipa, mikro akcije kroz grad se zbivaju. U parku se održava Festival održivosti već nekoliko godina i posjetitelji uživaju u šarolikom edukativnom, zabavnom i gastronomskom sadržaju. Još neki primjeri zanimljivih načina uljepšavanja postojeće infrastrukture je uređenje Vodovodne ulice u suradnji Urbanog separea, MO Školjić-Stari grad i MO Hartera, te Kružna ulica koja se uredila putem projekta Kružna 2022.

Dakle, Rijeci želim još kreativnih snaga koje će nadopuniti klasičnu institucionalnu kulturnu ponudu. A već kad spominjem i nju, moram se osvrnuti na neke od izložbi koje su privukle brojne posjetitelje i kakve bih rado da nas ponovno posjete: Divovi Patagonije i Fiume fantastika: Fenomeni grada.  Putujuća izložba o dinosaurima južne Zemljine polutke iz 2016. i 2017. godine nastala u suradnji Prirodoslovnog muzeja Rijeka i tvrtke International Cultural Group LTD pretvorila je čitav Korzo u igralište koje kulminira u Exportdrvu. Pod geslom Istraživanje tek počinje po gradu su bili postavljeni razni elementi kroz koje je posjetitelj mogao naučiti fun factove o veličini, težini i glasanju prahistorijskih divova. To je iznjedrilo velik interes i dječju razigranost čak i kod odraslih što je svakako nešto čega nam treba više u ovim vremenima. Fiume fantastika: Fenomeni grada približila je građanima zbivanja iz zadnjih 150 godina riječke povijesti tijekom koje je Rijeka postala globalno prometno i industrijsko središte. Također smještena u Exportdrvu, za vrijeme programa vezanog uz Rijeka 2020 – EPK, ova suradnja programa DeltaLaba Slatko i slano i Centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam Sveučilišta u Rijeci kroz 10 paviljona izložila je riječke fenomene vezane uz povijest, industriju, ekonomiju, kulturu i društvena događanja. Odaziv građana bio je odličan unatoč epidemiološkim mjerama i turobnoj atmosferi koja je visila nad gradom. Vrijednost kulture očituje se posebice kada smo najudaljeniji jedni od drugih!

Exportdrvo nekadašnja je hala u kojoj su se skladištili finalni drveni proizvodi prije slanja na isporuku. 2020. godine prilagođena je za događaje u kulturi i od tad je ugostila nemali broj evenata različite prirode. Zbog veličine i oblikovanja prostora iznimno je prilagodljiva, nalazi se u centru, ali dovoljno je udaljena da ne ometa obližnje stanare u slučaju bučnog eventa i od nedavno ima i veliki parking. Prenamjena ovakvih prostora predstavlja glavni potencijal za kulturnu budućnost Rijeke, a imamo ih napretek. Ružićeva i Vodovodna ulica dio su vizije o renoviranom nastavku na centar, odnosno uređenju prostora iz kojeg je sam grad i nastao. Prvi korak oživljavanja tih ulica već je napravljen adaptacijom Sinergane, točnije zgrade nekadašnje energane Tvornice papira. Ružićeva je tako dobila mjesto za kreativni hub iliti ga inkubator na 5 etaža u kojem će korisnici imati ustupljen prostor i opremu za razvoj IT projekata, videoigara, fotografske i video produkcije. Povrh toga, u planu su i edukacije, usluge savjetovanja i tematski događaji. Nadamo se da će Sinerganu ubrzo ispuniti puno kreativnih glava i vrijednih ruku!

Ovakvi kreativni hubovi korak su u smjeru budućnosti koje su već brojne zemlje odradile, među njima i naši susjedi u Sloveniji s Centrom Rog koji ustupa građanima na korištenje produkcijske laboratorije, odnosno prostore specijalizirane za određene zanate – od rada s drvom, metalom, staklom i tkaninom do izrade keramike, nakita, hrane ili uzgoja biljaka. Ako vas ovo podsjeća na jedan u prostor u Rijeci, razmišljamo slično. Mjesta poput Riperaja koji nudi alate i stručnu pomoć u besplatnom popravku predmeta s ciljem smanjenja količine stvari koje završe u otpadu prijeko su nam potrebna! Osim mjesta za popravak, ovaj projekt Komunalnog društva Čistoća nudi i radionice te samoposlužni bezambalažni aparat BERT na kojem je moguće nadopuniti zalihe prirodnih prehrambenih i neprehrambenih proizvoda lokalne proizvodnje po prihvatljivim cijenama. Kombiniranjem održivog DIY pristupa otvorenog za građanstvo koje ne mora imati nikakvo predznanje niti vještine po dolasku s podupiranjem lokalnih proizvođača beneficira se kvaliteta života, kulture i ekonomije.

Nadalje, nekadašnja tvornica papira, parafinskih šibica i cigaretnog papira Hartera još je jedno legendarno mjesto koje je skoro do nedavno bilo poprište raznih zanimljivih događanja u kulturi. Festivali glazbe, novih medija, kulturni programi i projekti od kojih ću istaknuti one recentnije kao što su street art era Udruge Briješ? i MO Hartera Urbanog separea kao nastavak na projekt Kvartera udahnuli su novi život u stare zidove i pokazali kako se kreativnim pristupom Rječina pretvara u gradsku plažu, a Hartera u street art oazu i hit mjesto urbane i klupske kulture. Želimo ih još pod uvjetom, naravno, da je prostor siguran za boravak!

Prostori Hartere i Exporta samo su neka od mjesta koja imaju potencijal udomiti raznorazne organizacije, kolektive i društvene centre – na tragu pulskog Rojca. Bivša vojna škola, vojarna, utočište ratnim izbjeglicama i u konačnici mjesto za skvotere i organizacije civilnog društva prepoznato je u cijeloj regiji kao jedinstveno mjesto koje udomljava i podupire rad čak 106 udruga. Zauzvrat one su stvorile snažne temelje za razvitak društvene, umjetničke i kulture scene i pretvorile Pulu u općepoznati hub Mediterana s preko stotinu aktivnosti na godišnjoj bazi i u prosjeku tisuću posjetitelja dnevno! Osnovan je i Savez udruga Rojca kako bi se poticala međusobna suradnja i angažirano djelovanje u zajednici, a grad im to omogućava uz ugovore o korištenju prostora bez plaćanja naknade. Krasan primjer i motivacija da i naša Rijeka oformi ovako što kao svojevrsno pojačanje na postojeći Savez udruga Molekula kojeg čine Filmaktiv, Drugo more, Delta 5, Prostor plus i Ri Rock. Imajući u cilju ojačanje nezavisne kulturne produkcije u gradu, udruge djeluju na području suvremene umjetnosti i kulture, socijalno angažiranog sadržaja i kritičkih društvenih praksi za mlade. Dakle, imamo i više nego dobru scenu već sad, sad treba usmjeriti trud na zadržavanje interesa građana i pružanje potpore dolaskom. Novi programi niću na sve strane, od nedavno osnovana je i udruga Kultura svima svugdje koja intenzivno radi na inkluziviranju postojećeg sadržaja i osmišljanju novog koji će biti dostupan svim članovima zajednice. Na taj način se na kulturnoj sceni grada otvorio prostor za marginalizirane skupine i za senzibilizaciju te u konačnici bolju povezanost i razumijevanje među građanima.

Na tragu onog što već ionako postoji dali bi se osmisliti brojni eventi. Primjerice, konkretnijim fokusom na kvartove mogle bi se odvijati manifestacije slične ribarskim feštama, s naglaskom na aktivaciju kvartovskih zajednica i poticanje lokalne participacije. Ove nazovimo ih ''noći kreativnih kvartova'' otvorile bi prostor lokalnim bendovima, umjetnicima, obrtnicima i svima koji žele podijeliti svoje znanje o nečemu da se predstave, zbliže sa sugrađanima i ostave trajni dojam koji bi na koncu omogućio više lokalnih suradnji. Ponuda u gradu ne samo da bi trebala biti naklonjena turistima koji trenutno Rijeku vide više kao usputnu stanicu na putu do svog odredišta, već i lokalnom stanovništvu koje na dnevnoj bazi traga za zanimljivim načinima za ispuniti slobodno vrijeme bez nužnog odlaska negdje van grada. Pritom nikako ne mislim na turizam kakav se provodi po mediteranskoj obali i koji polako ali sigurno opterećuje i crpi Jadran, nego na onaj održiv i u neku ruku logičan. 

Ako već u samom kvartu vlada dojam da se stalno nešto događa i da on jasno odražava našu kulturu i energiju, onda bi upravo te posebnosti došle do izražaja kojeg zaslužuju, do prepoznavanja zanimljivog rezultata koji su brojni utjecaji u Rijeci stvorili kroz godine. Turisti, barem ovi iz generacija milenijalaca i z, vole na svojoj destinaciji okusiti iskustvo lokalaca, osjetiti neku vrstu pripadnosti, možda ne onu kompletnu, ali barem kao promatrači sa sudjelovanjem. Lokalci pak isto zaslužuju iskusiti uzbuđenje u smislu one znatiželje koja te vuče van da istražiš ''gdje ćeš danas?''. Postali smo ok s outsourcanjem zabave i kulture, prvo da nam je normalno ići drugdje da ju iskusimo, a sad da više ni ne idemo drugdje, nego sjedimo doma s ekranima oko sebe i ''učimo'' o svijetu. A život se odvija oko nas, blago neopaženo ako se mi ne investiramo u njega, a tu grešku je veoma lako ispraviti jednom kratkom šetnjom bilo gdje po gradu, makar i samo da nešto kul stavimo na story.

Razmjene knjiga i buvljaci također rastu u popularnosti, promiču cirkularnu ekonomiju i potiču na održive prakse. Kad bi se oni odvijali u kvartovima, omogućili bi bolju cirkulaciju posjetitelja, bolje opcije za izlagače kojima nije uvijek zgodno spuštati se u grad s hrpom stvari i automatski bi proizveli efekt okupljanja. Bespotrebno je reći, u kvartovima vidim velik potencijal! :)

Jedna slučajna sreća u nesreći je da je poplava na prostoru Udruge RiRoll potaknula putujuće suradnje između njih i drugih udruga i evenata, pa se tako uživati u društvenim igrama moglo i na Rijeka Craft Beer festu, a do daljnjeg možete ih pronaći i poduprijeti u prostoru Palacha, odnosno udruge Ri Rock. Da je ovaj rasplet događaja donekle suđen, upućuje i činjenica da se novonastali program nazvao Ri Rock'n'roll :) Društvene igre ponovno su se etablirale kao odličan način za provođenje vremena za vrijeme pandemije, a uz opcije odlaska na evente kakve već sad nude navedene udruge, a i sama Gradska knjižnica, bilo bi fora održati svojevrsni piknik na kojem su ljudi pozvani i sami donijeti svoje igre i zaigrati neovisno, a opet okruženi drugim ljubiteljima igara i uz popratni program u vidu osvježenja i glazbe. 

Još jedna zanimljiva ideja su silent kina – filmske projekcije s bežičnim slušalicama na neobičnim lokacijama (parkovi, napuštene zgrade, krovovi zgrada), kao i autokina (kakvo je Filmaktiv imao kod Teatra Fenice 2019. i Art-kino imalo na Tenku 2020.). Fokus je na nezavisni film i glazbu, odnosno na integraciju kulturnog sadržaja s mogućnostima i potrebama prostora u gradu prepunom random zakutaka. Možemo ići korak dalje i birati lokacije da odgovaraju tematici filma, npr. distopijski klasici uz brutalističko zdanje Teatra Fenicea, američke drame među smeđim ciglenim zgradama Tržnice ili pak uzbudljive priče o ludim druženjima i partyjima (ala Dazed and Confused :) na Tenku. Čak i u vječito spornoj Kružnoj ulici bi se tiha projekcija mogla izvesti i to na radost svih pušača i fanova svježeg zraka te, naravno, obližnjih stanara. Stalno se vraćam na našu kratkoročnu percepciju – dobri programi su već postojali i izvodili se, samo nam treba još upornosti da ih dugoročnije uspostavimo! 

Bitna okosnica Rijeke je i njen raspon u visinu iz čega slijedi da je to odrednica koja se može koristiti na zabavne načine. Panoramski kotač koji periodično krasi Gat Karoline Riječke na lokaciji poput Trsatske gradine, svetog Križa ili Kozale dodao bi cijelu novu dimenziju iskustvu jer bi pogled zapravo bio panoramski, a atrakcija bi bila vidljiva i s nižih točaka pa bi cijelo vrijeme raspirivala interes. Lunapark i karnevalske aktivnosti ionako su uvijek dobrodošle. Radionice cirkuskih i akrobatskih vještina su sve prisutnije, kao i wellness aspekt vidljiv u npr. yogi i sličnim praksama, na to ukazuje odlična posjećenost radionica na festivalu Trk u šumu na Platku i Everybody na livadi u pulskoj Šijanskoj šumi. 

Ukomponirati takve programe uz divne poglede koje naša brda omogućuju bio bi pravi mamac za vikend zabavu, a dodatna fora je da uspon do lokacije može biti planinarska staza, ideja koja se već godinama nastoji razviti. Tako bi ono što nam zna i otežati put bilo predstavljeno kao prepoznatljivo i unikatno obilježje grada te bi u konačnici moglo utjecati na daljnji razvoj infrastrukture na tim extra brdovitim područjima.

Privesti ću kraju ovaj rezime kulturne ponude grada i želja za budućnost kulturne scene u Rijeci na najneozbiljniji način, uz notu osobnih crtica. 

Još davno u osnovnoj školi, dok je internet bio igračka i nastavak na maštu koju smo testirali na ulici, slučajno sam naišla na blog koji mi je promijenio život i dan danas mi je jedna od najvećih inspiracija – Color Me Katie. Fotografkinja iz NYC-a dijelila je sve što joj je zapelo za oko, ili objektiv bolje rečeno, i načine na koje ona provodi svoje dane s dvadeset i nešto godina u najuzbudljivijem gradu na svijetu. Među hrpom DIY projekata, ludih photoshoota i dnevničkih zapisa, pričala je i o Improw Everywhere eventima koji su se zasnivali na pravljenju random scena kako bi nasmijali i zabavili širu javnost. Tako su organizirali vožnje podzemnom željeznicom bez hlača, kupanje u svečanoj odjeći, spontane mjuzikle, flash mobove i rekonstrukcije scena iz popularnih filmova. Hrpa ljudi godinama se organizirala i provodila razne kreativne spektakle s jednim jedinim ciljem – izmamiti osmijeh na nečije lice. 

Dok žurno grabimo Korzom zaista je zadnje što želimo da nas netko nepoznat krene zapričavati, ali ove akcije nisu stavljale tu vrstu pritiska na ikoga. Sudionika je uvijek bilo dovoljno i pojedinci su mogli sami birati hoće li ili neće uključiti se u njihove šašave izvedbe. Jednom prilikom su organizirali rođendansku zabavu iznenađenja potpunom strancu koji je samo sjedio u baru ili pak pretvorili jutarnju gužvu na stanici podzemne željeznice u maratonsko davanje petica. Poanta je bila uljepšati nekome dan i prekinuti tu ozbiljnost i zamišljenost u kojoj hodamo uokolo, barem na čas.

Još ću navesti par favorita koji su mi ostali urezani u pamćenje: utrka na ringišpilu (samo su došli djeci na vožnji i počeli komentirati na megafon kao da se radi o pravoj utrci), šetnja nevidljivih pasa, Where's Rob (kolektivan napor cijelog stadiona da pomogne Robu da nađe svoje sjedalo), kralj Filip IV. uživo u muzeju Metropolitan (''kralj'' je potpisivao autograme ispred svog portreta starog 400 godina) i pješačke trake za turiste i žitelje grada (kredom odvojene trake za užurbane i one koji su došli polako se diviti pogledu). Ove neozbiljne, suludo kreativne i pomalo nezakonite akcije odvijaju se još i danas, iako u manjem broju. I snažno vjerujem da nam ih treba više da se podsjetimo biti opušteni i pomalo blesavi!

I zato ono što želim Rijeci i u ovoj i u svakoj sljedećoj godini je prepoznavanje da se od nezavisne kulture nije odustalo i da se itekako isplati maštati. Situacija nije ni najmanje crna, dapače šarena je zbog svih koji su doprinijeli i nastavljaju doprinositi marljivo i hrabro! Opcije postoje, nije jedini način prijava projekta i birokratsko kompliciranje, ponekad je zaista dovoljno imati organiziranu ekipu punu volje i odvažnosti. Moramo si prvo dozvoliti da zamislimo alternativu, koliko god se činila neizvediva, i polako razvijati to izmaštano. Lako je otići i odustati, ali pravci borci ostaju i lukavo smišljaju što dalje! 

Svaka nova ideja na koncu je naše ljubavno pismo zajednici :).