Knjige petkom: Pet žena, Profesorica, Olive Kitteridge, Kule od bijesa...

Ako je i vas zahvatio val prehlada, gripa i viroza, imamo za vas najbolje prijatelje ovoga vikenda. Popis slijedi.

Dječji naslovi nikada nisu namijenjeni samo djeci. Tu su da nas poduče, vrate u djetinjstvo, osvijeste, uspore, podsjete na prave životne vrijednosti.

Keilly Swift je napisala savršen priručnik za mlađe školarce (a može poslužiti i starijima), koji će ih pripremiti i osnažiti za suočavanje sa stvarnim svijetom. Knjiga Životne vještine  (u prijevodu Martine Batinice) kroz zabavne aktivnosti i praktične savjete pomaže razvijanju kreativnog i kritičkog mišljenja, rješavanja problema, komuniciranja, timskog rada, razumijevanja osjećaja (svojih i tuđih), suočavanja s neuspjehom, stresnim situacijama i još mnogo toga. 

Na duhovit način prikazan je stroj za rješavanje problema, komunikacijske supermoći, upitnik o osobnosti i slično. Praktični su tu savjeti za izradu mentalnih mapa, izgradnju boljih odnosa, vježbe svjesnosti, komunikacije s drugima... Jednostavno, kako se s više samopouzdanja nositi sa svakodnevnim životnim izazovima i razviti temelje za sigurnu i uspješnu budućnost.

Shel Silverstein poznat nam je kao autor prekrasne, tople priče o ljepoti davanja, ali i o sebičnosti uzimanja, Dobro stablo. Napokon smo dobili na hrvatskom jeziku i jednu od njegovih zanimljivih, neobičnih zbirki pjesama za djecu (i odrasle) iz 1981. godine - Svjetlo na tavanu (prijevod Andrea Rudan). Ova zbirka pjesama nezaboravno je putovanje kroz svijet dječje mašte, apsurda i humora. Neobičnost i zanimljivost pjesmama svakako pridodaju i pomalo zastrašujuće ilustracije koje su također njegovo djelo. Silverstein piše jednostavnim, ritmičnim jezikom, no iza te jednostavnosti krije se duboka kreativnost i mudrost. 

Pjesme često imaju neočekivane poante, duhovite obrate i blagu ironiju. Otkačeni, duhoviti i maštoviti tekstovi pjesama poigravaju se sa dječjim osjećajima i pogledom na svakodnevne situacije, ali i upućuje na zamršene međuljudske odnose. Svjetlo na tavanu izvanredan je primjer kako poezija može biti istovremeno zabavna, čudesna, domišljata i duboka — i podsjetnik da i police dječje književnosti kriju blaga za čitatelje svih generacija.

Topla i ohrabrujuća slikovnica Davine Bell i ilustratorice Allison Colpoys Znate li koliko ste sjajni? (prijevod Vlatka Tor) slavi jedinstvenost svakog djeteta, naglašavajući da posebnost ne dolazi samo iz onoga što radimo, već i iz načina na koji osjećamo, razmišljamo i brinemo o drugima. Kroz ritmične stihove i šarene ilustracije vodi djecu kroz povijest, mašte, igre, stvaranja i emocija.

Poruka knjige ističe da biti pametan i poseban znači znati maštati, plesati, crtati, ali i znati prepoznati trenutak kada treba reći „oprosti“ ili pružiti utjehu prijatelju. Svako dobro djelo koje dijete učini, ma koliko sitno se činilo, nekome može uljepšati cijeli svijet. Upravo kroz tu nježnu poruku djeca se uče prihvaćanju sebe i svojih osjećaja, razvijaju empatiju i samopouzdanje. Naglim obratom, vraćamo se u (često okrutan) svijet odraslih. 

Knjiga Pet žena:  priča o životima žrtava Jacka Trbosjeka Hallie Rubenhold i u prijevodu Ire Martinović privlači već intrigantnim naslovom i temom koja golica ljudsku maštu već više od 130 godina. Fascinantna, dirljiva i potresna biografija koja istražuje i stavlja u fokus živote pet „kanonskih“ žrtava Jacka Trbosjeka. Da, ovo je knjiga prvenstveno o životu, ne o smrti. Zato ne treba čuditi da je knjiga Pet žena autorice Hallie Rubenhold dobitnica nagrade Baillie Gifford za publicistiku 2019. godine te je bila u užem izboru za Wolfsonovu nagradu za povijest 2020. godine. Polly Nichols, Annie Chapman, Elizabeth Stride, Kate Eddowes i Mary Jane Kelly zaslužuju da sjećanje na njih bude više od oznake bezimenih pet žrtava Jacka Trbosjeka koje su skončale svoje živote u zloglasnom Whitechapelu u Londonu 1888. godine. 

Nudeći nove uvide i oslanjajući se na prethodno neobjavljeni materijal, fokus autorice u potpunosti je na ženama, njihovim životima, uspjesima, padovima, borbama, problemima i tragedijama, a ne na njihovom ubojici. One su kćeri, žene, sestre, prijateljice, ljubavnice i majke. Gotovo sve što smo pretpostavljali da znamo o ovim ženama uglavnom je pogrešno. Opći nedostatak razumijevanja kako zapravo žive siromašne žene radničke klase viktorijanske Engleske, s kakvim se izazovima i nemogućim izborima suočavaju u svojem nastojanju da jednostavno prežive, navelo je povijest da ih označi tek kao osude vrijedne prostitutke, što je u potpunosti pogrešno. Porazno je što je upravo ova oznaka na neki način njihov život učinila gotovo manje vrijednim istraživanja ili sjećanja. Ovom važnom knjigom Hallie Rubenhold ispravlja tu nepravdu i žrtvama ponovno daje lice i glas. 

Odvažite se i uzmite Pet žena u ruke. Promijenit će vašu percepciju o ubojstvima u Whitechapelu 1888. Nakon što otkrijete ljude iza žrtava, nakon što upoznate njihove živote, trenutke koji su doveli do tragičnih posljedica, pogrešnih izbora i loših odluka, te posljedično do kraja njihovih života, više nikad nećete o tim ženama razmišljati kao o „samo protititutkama“ nego ćete ih se sjećati kao žena koje su voljele, gubile, padale i borile se, vodile kavane, živjele na prostranim imanjima, bježale od trgovaca ljudima, odrastale uz tiskarske strojeve i miris tiskarske boje, vješto obrađivale kositar, pisale poeme i balade i bile u tome vrlo uspješne. I kada ih upoznate pamtit ćete ih ne kao bezimene, bezlične žrtve, nego kao žene, kao ljudska bića s imenom i prezimenom. Vratit ćemo im poštovanje i suosjećanje koje zaslužuju. Velika preporuka!

Triler Profesorica, autorice Freide MacFadden, u prijevodu Dijane Štambuk, jedan je od traženijih naslova već duže vrijeme. Zanimalo nas je „u čemu je tajna“. Eve je sretnica, profesorica matematike, živi u lijepoj kući s lijepim suprugom Nathanielom, profesorom engleskoga jezika. Sve je tako divno i stereotipno, a cijelo vrijeme osjećamo neku zlu kob koja se ima desiti. Atmosferičnost je dakle prva kvaliteta romana Freide Macfadden.

Drugi važan segment je naracija. U prvom dijelu pratimo dvije paralelne priče: Eve i Adie. Adie je anksiozna učenica, koja stupa u vezu s Nathanielom. Obje nam se obraćaju u Ja formi, s objema suosjećamo i u sudbine obiju se uživljujemo. U drugom dijelu pratimo priče Eve i Nathaniela. I ulazimo u njihove profile. U posljednjem dijelu nam se obraća Nathaniel.  Treća, izrazito važna kvaliteta pisanja Freide MacFadden je vrhunsko profiliranje likova. 

Autorica je po profesiji specijalistica neuropatije, što sigurno nije odmoglo u izvrsnom profiliranju likova. Štoviše, autorica izvrsno profilira i čitatelja i zna kako ga prikovati uz svoje štivo. Posljednje, sudbinski isprepleteni likovi vrlo su originalni, a na samom kraju, kad šokirani polako usporavamo disanje i očekujemo kraj, dolazimo do još jednog, potpuno neočekivanog obrata. 

Sve u svemu, autorica je opravdala svoju popularnost i očekivano se nalazi na gotovo svim top listama najčitanijih knjiga.

Roman Olive Kitteridge američke autorice Elizabeth Strout (s engleskog prevela Tatjana Jambrišak) slojevita je i dirljiva studija života u malom obalnom gradiću Crosbyju u saveznoj državi Maine. U nizu međusobno povezanih priča, autorica prikazuje svakodnevicu njegovih stanovnika — njihove tuge, gubitke, ljubavi i tihe trenutke spoznaje — dok se u središtu svega nalazi Olive Kitteridge, umirovljena učiteljica matematike, britka i cinična žena koja često ne zna kako izraziti nježnost, ali je i sama duboko ranjiva. 

Ona nije tipična junakinja i nije je lako voljeti: tvrdoglava je, ponekad nepravedna, zlobna i osvetoljubiva, sklona interpretirati tuđa djela i ponašanja na vrlo osebujan način koji joj omogućuje da u svojim očima uvijek bude u pravu. Prva priča nas upoznaje s Olive i njenim beskrajno strpljivim i dobroćudnim suprugom Henryjem i kroz tu priču spoznajemo da je Olive prilično zahtjevna, hladna, neugodna i nesimpatična osoba. No, onda se zaredaju priče drugih stanovnika Crosbyja koji su na ovaj ili onaj način povezani s Olive i malo-pomalo shvaćamo da stvari ipak nisu tako crno-bijele i da je ta neugodna, nesimpatična Olive kroz godine na razne sitne ili manje sitne načine imala  pozitivan utjecaj na mnoge ljude u svojoj okolini. Kroz oči drugih likova vidimo njezinu složenost, njezine pogreške, ali i neočekivane bljeskove dobrote i empatičnosti.

Strout kroz Olive i njezine interakcije s drugima prikazuje ono što je univerzalno u svakom ljudskom iskustvu — usamljenost, traženje smisla, nemogućnost da u potpunosti razumijemo kako druge tako i same sebe, ali i potrebu da budemo voljeni i prihvaćeni unatoč svemu. Za ovaj je sjajan roman Elizabeth Strout 2009. godine osvojila Pulitzerovu nagradu, a prema njemu je 2014. Godine snimljena i hvaljena HBO-ova mini-serija s Frances McDormand u naslovnoj ulozi. 

Upozorenje: ako ste se nadali u novoj zbirci priča Zorana Ferića pročitati nešto o Marvelom Spidermanu, onda ovo nije knjiga za vas. Ako pak želite pročitati  priče u  Ferićevom prepoznatljivom  stilu – spoju crnog humora, ironije i empatije prema „malim“ ljudima koji pokušavaju preživjeti svakodnevicu, Spiderman jest knjiga za vas. Iako autor tvrdi da  se ne radi o  autofikciji, ipak priznaje da su mnogi događaji o kojima piše vezani uz događaje koje je sam proživio u nekom obliku. 

Glavni je lik i pripovjedač uglavnom neka verzija Zorana Ferića koja s  njim dijeli ime, zanimanje, suprugu (iako je Andreu preimenovao u Višnju)  i mnoge druge autobiografske elemente, a nikada ne znamo gdje prestaje pravi Zoran Ferić a počinje fikcija. Taj pravi ili izmaštani Zoran  se u pričama iz Spidermana suočava s bolešću, starošću, neplodnošću, obiteljskim napetostima, seksualnim frustracijama i vlastitim strahovima, a sve to prepoznatljivo Ferićevski – s dozom gorčine, ali i topline i nježnosti. 

Pratimo Zorana na književnom gostovanju u Čileu, pri pokušaju organizacije sprovoda, u toplicama, na snimanju ratnog filma i radionicama kreativnog pisanja, na druženjima s prijateljima u njegovom malom bazenu ispred kuće. Autor s lakoćom spaja tragično i komično uz rečenice koje istovremeno izazivaju smijeh i nelagodu, s tonom koji je na trenutke lagan i lepršav da bi nas potom prešamarao životnim istinama od kojih bismo se rado sakrili.

Za ljubitelje nježnog, romantičarskog stila preporučujemo jednog Talijana. Roman Kule od bijesa talijanskog autora Alessandra Baricca (prijevod Vanda Mikšić) donosi nam jednu kompilaciju nekoliko vrlo neobičnih priča napisanih autorovim karakterističnim poetskim stilom. Radnja romana smještena je u 19. stoljeće u jednom izmišljenom gradiću u kojem živi mnoštvo pojedinaca sa raznolikim izumiteljskim idejama i interesima pa se tako susrećemo sa zborom u kojem svaki pojedinac pjeva samo određeni ton ili izumiteljem koji želi napraviti zgradu izrađenu isključivo od stakla (uz dodatak željeza). 

Baricco kroz roman pripovijeda o sudbinama nekolicine likova, svaka od njih posebna na svoj način, no slične po jednom pitanju – jednako čudne za svakidašnji svijet. Međutim, gravitirajući prema gradiću Quinnipaku, svi pronalaze ljude koji sasvim normalno prihvaćaju njihove čudne zamisli te im pomažu u njihovom ostvarivanju. U romanu su vidljivi i filozofski elementi pa tako autor kroz svoje likove promišlja o idejama sudbine i dužnosti nasuprot željama i slobodnoj volji, o ambicijama i suočavanju s propalim snovima.

Kule od bijesa poetičan je roman koji nema jednu, linearnu radnju, već više isprepletenih koje u različitim trenutcima započinju ili završavaju svoj put, stoga će vas ovaj roman odvesti na jedno sasvim neobično putovanje.

Ostanite zdravi ili ozdravite brzo uz naše dobre knjige petkom!