Knjige petkom: Sirmagedon, Posvojenje, Zmajska republika...

Za početak donosimo ipak nešto drugačije, knjigu za ljubitelje Douglasa Adamsa i lagane znanstvene fantastike koja kroz humor progovara o vrlo stvarnim društvenim apsurdima. Za sve kojima hitno treba jedna dobra doza pametnog humora…

Premisa pseudoznanstveno fantastičnog romana Sirmagedon Johna Scalzija (s engleskoga prevela Ira Martinović) potpuno je apsurdna - mjesec se preko noći, odjednom, pretvorio u sir. Nije odmah bilo jasno da je to baš sir, i dugo NASA nije htjela službeno upotrijebiti baš tu riječ, pa su radije upotrebljavali pojam organska tvar, ali detekciju je olakšalo to što su se, osim samog mjeseca koji visi na nebu u sir pretvorili i svi uzorci mjesečevih stijena koji se čuvaju na Zemlji. 

Na samoj Zemlji se, objektivno gledano, ništa posebno nije promijenilo, jer, Mjesec je, zgodno, zadržao istu masu kao i prije, što znači da se poprilično povećao i da sad blješti k’o blesav, ali bar su plime i oseke ostale iste. Scalzi se ovdje ne bavi baš znanošću što bismo bar donekle očekivali od znanstvene fantastike, ali u njegovu obranu - što točno reći o znanosti pretvaranja Mjeseca u sir?! Sama ideja je totalno apsurdna i upravo je to ono što je tema ovog romana - kako se ljudi nose s nečim takvim? Kako živjeti sa spoznajom da se nešto toliko nevjerojatno uopće može dogoditi? Kako znanstvenici nastavljaju biti znanstvenici u svjetlu tako bizarnog događaja? Ako se Mjesec može pretvoriti u sir, kako nastaviti gledati svijet kroz znanstvene spoznaje, kad su upravo sve pale u vodu? Što da svećenik kaže svojoj pastvi, je li to djelo Sotone, Božja kušnja ili nešto treće? Što će sve učiniti bahati multimilijarder da bude prvi čovjek koji će kročiti na Mjesec i pojesti komad sira (Elone, jesi li to ti?)? Kakve će posljedice sve to imati na trgovce sirom? 

Odgovore na sva ta pitanja možete pronaći u ovom duhovitom romanu u kojem se kroz poglavlja izmjenjuju vinjete s pogledima na živote različitih ljudi - znanstvenika, astronauta, svećenika, multimilijardera, filmskih zvijezda, pisaca i običnih ljudi i toga kako na njihov svakodnevni život utječe spoznaja da je mjesec sada mliječni proizvod.

U svijetu gdje se vrijeme često čini kao da nam izmiče, Toshikazu Kawaguchi u svojoj knjizi Prije nego što se kava ohladi (s engleskog prevela Aleksandra Barlović) poziva nas da se zaustavimo i promislimo o trenucima koji oblikuju naše živote. Imate li neki trenutak koji biste promijenili da možete putovati kroz vrijeme?

S ovim smo se romanom već susreli u našim preporukama, ali budući da se mišljenja razlikuju, danas ćemo ga opet spomenuti.

Funiculi Funicula legendaran je kafić u Tokyju. Mogli bismo reći i čaroban jer se u njemu nalazi stolica na koju kada sjednete, možete otputovati u prošlost. Međutim, postoji kvaka - u prošlosti možete ostati samo onoliko vremena koliko je potrebno da se kava ohladi. Čitajući, pratimo priče četiriju žena i njihovih odnosa - ljubavničkog, supružničkog, sestrinskog i roditeljskog. Iako različite, sve one imaju istu motivaciju: vratiti se u prošlost i iskoristiti propuštene prilike.

Zvuči super, zar ne? I nama je, dok knjigu nismo pročitali. Unatoč tome što je sama ideja putovanja u prošlost i čarobnog kafića jako fora, roman nam je djelovao repetitivno. Primjerice, činjenica da se putnici kroz vrijeme moraju pridržavati pravila spominje se barem deset puta u knjizi. Gotovo kao da autor ne vjeruje da čitatelj može zapamtiti nešto što se dogodilo samo nekoliko stranica ranije. Tu je i problematika likova i njihovih odnosa. Roman kao da zagovara bezuvjetno žrtvovanje za druge, ne uzimajući u obzir vlastite želje, osjećaje i mogućnosti.

Na kraju moramo priznati kako nas ovaj roman nije oduševio. No budući da su ovo ipak preporuke, predlažemo da ga pročitate i sami donesete svoj sud. Tko zna, možda ga doživite u posve drugačijem svjetlu.

Draga Ijeawele, ili feministički manifest u petnaest savjeta (s engleskoga prevela Ana Stipković) djelo je Chimamande Ngozi Adichie, poznate i nagrađivane nigerijske autorice. Ova vrlo mala, ali jako važna knjižica zapravo je odgovor autorice na pismo prijateljice koja moli za savjete kako da odgaja svoju djevojčicu. 

U petnaest izravnih savjeta, na vrlo uvjerljiv i pronicljiv način, Adichie govori o tome kako osnažiti svoje kćeri (ali i sebe same) ne bi li postale neovisne, jake, ali i ponosne žene. Djelo je pisano pitko, bez previše kompliciranih misli pa se zaista brzo pročita, ali istovremeno ostavlja dubok dojam na čitatelja. Sigurno će vas potaknuti na razmišljanje. U tom duhu, ostavljamo vam jedan citat:

Molim te, promatraj Chizalum kao jedinstveno biće. Ne kao djevojčicu koja bi trebala biti ovakva ili onakva. Gledaj na njezine nedostatke i prednosti kao na njezine jedinstvene osobine. Nemoj je procjenjivati prema nekoj skali koja određuje kakva bi djevojčica trebala biti. Procjenjuj je prema ljestvici koja mjeri dostizanje najbolje verzije nje same.

Autori iz svijeta stripa, Arno Monin i Zidrou, u novom naslovu Posvojenje: vodoinstalaterov osmjeh (prijevod Ena Salopek) uspijevaju stvoriti duboku, dirljivu i duhovitu priču o obitelji i odrastanju. 

Radnja prati tri djevojčice – dvije posvojene i jednu biološku kći – koje odrastaju u obitelji ispunjenoj ljubavlju, razumijevanjem i međusobnom povezanošću. Priča je ispričana poput slagalice: kroz sjećanje odraslih kćeri postupno se otkrivaju prizori iz njihova djetinjstva i svakodnevnice. Sve započinje trenutkom kada djevojke saznaju da im je otac preminuo. Prisjećajući se zajedničkog života s ocem, pred čitateljem se nižu dirljive, ali i duhovite epizode koje prikazuju ljepotu obiteljskih odnosa, ali i izazove kroz koje obitelj prolazi. Premda je majčino mjesto za njihovim stolom vrlo rano ostalo prazno, njezina sjena i sjećanje na nju prožimaju svaku stranicu. Ona je nevidljiva nit koja povezuje prošlost i budućnost, najsnažniji pokretač njihove svakodnevice.

U ovom stripu nema suvišnih rečenica, a kroz izražajan crtež i snažnu emotivnu priču, autori su stvorili djelo koje podsjeća na važnost ljubavi, prihvaćanja i obiteljske bliskosti. Osim ovog, autori su objavili još dva djela na sličnu temu, a ovaj strip preporučujemo svima koji vole tople, životne priče o obitelji – one koje nas podsjećaju koliko su male svakodnevne stvari zapravo velike.

U svijetu epske fantastike rijetko se susreće lik poput Rin, koja prelazi put od siromašnog siročeta do nemilosrdne šamanice čija moć dolazi iz gnjeva bogova. Njezina ženska snaga ne izvire iz plemenitosti, već iz surovog preživljavanja u svijetu koji je odlučan slomiti je, čak i ako to znači da mora postati sila koja će ga spaliti.

U romanima Zmajska Republika i Plameni bog (prijevod Vicko Ivanković), nastavcima trilogije koja započinje s Ratom makova, R. F. Kuang dodatno produbljuje mračni svijet inspiriran kineskom poviješću i mitologijom. Dok je prvi roman pratio Rinino odrastanje i ulazak u svijet rata i šamanizma, druga dva nastavka usredotočuju se na posljedice moći, političkih odluka i ideologije. 

U romanu Zmajska republika pratimo Rin nakon traumatičnih događaja iz prvog dijela. Ona se pokušava nositi s krivnjom i posljedicama vlastitih odluka, dok se politička situacija u Nikanu dodatno komplicira. Knjiga snažno naglašava političke intrige, borbu za vlast i manipulaciju ideologijama. Rin je prikazana kao lik koji sve teže razlikuje pravdu od osvete, što čitatelja navodi na razmišljanje o tome kako rat mijenja ljude i njihove vrijednosti. 

Plameni bog donosi završnicu trilogije i još mračniji ton. Rat dostiže vrhunac, a Rin se suočava s posljedicama vlastite moći i odgovornosti. Autorica prikazuje koliko destruktivna može biti opsesija pobjedom i osvetom. Likovi su prisiljeni donositi teške odluke koje često nemaju ispravan odgovor. Upravo kroz te moralne dileme roman istražuje cijenu moći i pitanje može li se nasiljem stvoriti pravedniji svijet. 

Oba romana odlikuju se intenzivnom radnjom, složenim likovima i emocionalnom težinom. Kuang uspješno kombinira elemente fantastike s povijesnim inspiracijama i političkom dramom, stvarajući priču koja je istovremeno epska i duboko osobna. Zmajska republika gradi napetost i politički kontekst, dok Plameni bog donosi tragičan, ali snažan završetak koji zaokružuje razvoj glavne junakinje i cijele trilogije.

Ovaj serijal nudi mnogo više od same fantastike; to je studija strategije i politike koja će oduševiti čitatelje sklone promišljanju o prirodi sukoba. Trilogiju s punim pravom možemo preporučiti i onima koji na svojim policama čuvaju klasik Umijeće ratovanja Sun Tzua.

Od dirljivog Posvojenja, koji slavi nevidljive niti majčinstva, do britkog feminističkog manifesta Chimamande Ngozi Adichie, ove preporuke donose žensko iskustvo u svim njegovim nijansama. Dok nas Kawaguchi uči kako snaga leži u mirenju s prošlošću uz šalicu kave, epski Rat makova podsjeća nas na silovitu, mračnu moć žene koja odbija biti žrtva povijesti.

Na kraju, pred ovim stranicama ostaje samo pitanje: koju ćete od ovih snaga prigrliti kao svoju?