Knjige petkom: Pogrebna romansa Harta i Mercy, Ulica Marthe Argerich, Oni koje nitko ne posjećuje...

Knjige koje smo ovaj tjedan odabrali nisu nudile bijeg, nego susret — s neobičnim likovima, emocijama koje s nelagodom prepoznajemo i pričama koje se polako otvaraju pred nama…

Na početku ove  godine družimo se s romanima koji nas vode od tmurnih gradskih ulica do tajni prošlih života, od samoće suvremenog čovjeka do neobičnih ljubavi i povijesnih misterija koji čekaju da budu razotkriveni.

Pogrebna romansa Harta i Mercy autorice Megan Bannen (s engleskog prevela Dijana Štambak) donosi osvježavajući spoj romantike, fantastike i crnog humora, smješten u mračni, ali maštoviti svijet Tanrije na čarobnom Eternity otoku. U središtu priče su Hart, šutljivi i mrzovoljni rendžer koji čuva granicu gdje mrtvi ne ostaju mirni, i Mercy, snalažljiva pogrebnica čiji je život ispunjen obvezama, dugovima i frustracijama. Njihovi susreti prepuni su iskri, sarkazma i otvorene netrpeljivosti, što roman čini izrazito zabavnim. 

Autorica vješto gradi svijet u kojem polubogovi hodaju zemljom, a smrt je svakodnevica, ali nikada lišena emocije. Poseban šarm priči daje motiv anonimnih pisama, kroz koja se likovi povezuju na neočekivano nježan način. Romansa se razvija polako, uvjerljivo i s puno unutarnjih sukoba. Roman obiluje neobičnim i maštovitim stvorenjima koja nastanjuju Tanriju, dodatno naglašavajući njezinu čarobnu i opasnu prirodu. Ipak, neka od njih, poput ekvimarina, ostaju tek naznačena i nedovoljno opisana, pa je njihov izgled i narav uvelike prepuštena mašti čitatelja. 

Megan Bannen bivša je knjižničarka koja je veći dio svoje karijere provela radeći u javnim knjižnicama, što se osjeti u sigurnosti njezina pripovijedanja. Njezin prvijenac za mlade, The Bird and the Blade (2018.), bio je uvršten u američki program Indies Introduce, na ljetnu listu Kids’ Indie Next te među najbolje povijesne romane za mlade prema izboru časopisa Kirkus.

U romanu Zlatka Stolice Ulica Marthe Argerich glavni lik odlazi na opuštajući vikend do Ljubljane gdje se nalazi s bratom koji ide na koncert Marthe Argerich, argentinske pijanistice. Ručali su uz rijeku, popili nekoliko pića i kada je krenuo automobilu, ne može se sjetiti gdje je parkirao svoju ¨plavu, gotovo ljubičastu'' Ford Fiestu. Sjećao se samo da je parkirao blizu nekog vrtića. Tada počinju njegove putešestvije gradom u potrazi za automobilom, od jedne do druge ulice. Da ubrza i olakša potragu, unajmio je taksiste s kojima obilazi kvartove i parkinge. Ipak na kraju zaključuje da mu je lakše tražiti samome  i unajmljuje električni automobil. To i nije bila baš neka dobra ideja jer ga dodatno izbezumljuje ćudljivost baterije, ograničene mogućnosti njezina punjenja, te kompliciranost aplikacija koje zahtijeva.

U ovom romanu najmanje su važni radnja i događaji; u središtu se nalazi glavni lik, pripovjedač u prvom licu, i njegova neobična, tjeskobna i iritantna proživljavanja. Kroz cijeli roman proteže se humor, ali uznemirujući.

Cijela ta njegova potraga prerasta u egzistencijalnu dramu, kafkijanski zaplet,  pa s pripovjedačem dijelimo njegovu zbunjenost, tjeskobu, unutarnji nemir (postoji li vozač koji barem jednom nije zaboravio gdje je parkirao?). Tako potraga za automobilom postaje roman o labirintu, metafora dublje izgubljenosti lika; one ljubavne, emocionalne, svakodnevne. Autor kroz glavni lik pogađa duh vremena u kojem živimo, sve strahove kojima smo okruženi i s kojima se suočavamo, sve mogućnosti koje imamo, a koje nam ne koriste da ostvarimo istinsku vezu. Ovo je duboko uznemirujući roman o samoći. 

Roman je to o modernoj tehnologiji, prokletstvu aplikacija koje ne rade kada nam najviše trebaju, elektroničkim baterijama koje se prazne, o nemoći suvremenog čovjeka da u tehnološki uvjetovanom svijetu uspostavi istinski kontakt s drugima.

Oni koje nitko ne posjećuje (s francuskog prevela Maja Ručević) prvi je roman francuske autorice Valérie Perrin, objavljen 2015. i preveden na mnoge jezike nakon što je u originalu postigao veliki uspjeh u Francuskoj. Radnja prati Justine, dvadesetjednogodišnju njegovateljicu u malom domu za starije osobe pod nazivom Hortenzije. Justine tu uspostavlja posebno blizak odnos s gotovo stogodišnjom Hélène Hel, čije priče o životu, ljubavi i ratnim godinama polako ispisuje u svoj plavi notes. 

Kroz tu bilježnicu čitatelj uranja u slojevitu, emotivnu i ponekad bolnu povijesnu priču. Autorica vješto isprepliće sadašnjost i prošlost, roman je topao, dirljiv i pun nježne melankolije. Roman se bavi vrijednošću sjećanja i važnosti da se „zaboravljene“ priče starijih generacija sačuvaju. 

Uvijek mi govore da kad starija osoba umre, knjižnica izgori do temelja. Ja čuvam barem malo tog pepela.

Progovara i o ljubavi te međugeneracijskim vezama, čime čitatelje potiče da se zamisle o vlastitim odnosima s drugima, da primijete ono što obično prolazi nezamijećeno.

Zagonetka ruže (u prijevodu Sandre Nikoletić) povijesni je roman američke spisateljice Kate Quinn, smješten u razdoblje Drugog svjetskog rata i neposredne poslijeratne godine. Prati tri vrlo različite žene — Oslu, Mab i Beth — pozvane da rade na tajnom britanskom projektu razbijanja njemačkih vojnih šifri u Bletchley Parku. Tijekom 1940. one surađuju na razotkrivanju neprijateljskih poruka, a njihovo prijateljstvo je stalno na kušnji zbog ratnih pritisaka, osobnih gubitaka i tajni koje prijete da ih razdvoje. Sedam godina kasnije, uoči kraljevskog vjenčanja Elizabete i princa Philipa, misteriozno šifrirano pismo ponovno ih okuplja i tjera da se suoče s izdajom iz prošlosti te udruže snage da otkriju tko ih je izdao i zašto. 

Radnja romana spaja ratnu špijunažu, napetost dešifriranja šifri, složene odnose prijateljstva i osobne borbe likova u bogatu radnju nadahnutu stvarnim događajima i važnom ulogom žena u povijesnim obavještajnim operacijama.

Okružuje li nas svijet u kojem “živimo samo da bismo bili viđeni”?

Na prvi pogled, Melanie ima savršen život. Ona je sretno udana, mlada majka dvoje djece, a crtice svojeg ispunjenog života objavljuje i nekoliko puta dnevno na Instagramu i na YouTubeu. 

Glavne zvijezde kanala upravo su njezina djeca, Sammy i Kimmy koje fanovi prate u svim dnevnim aktivnostima te koji dobivaju more lajkova, komentara i reakcija. Njihov uspjeh ne poznaje granice - oni su najpoznatija obitelj u Francuskoj. Tu idilu obiteljskog života prekida iznenadni nestanak djevojčice Kimmy. Počinje istraga koja će otkriti koliko duboko zaista seže majčina želja za pažnjom i slavom.

Delphine de Vigan u romanu Djeca su kraljevi (s francuskog prevela Ita Kovač) pripovijeda o sudbini obitelji čiji je život izložen milijunima gledatelja. Donosi oštru kritiku suvremenog društva koje je ovisno o pažnji, vidljivosti i digitalnoj slavi te razotkriva kako se privatnost i djetinjstvo sve više pretvaraju u robu za konzumaciju. 

Knjiga je relevantna jer problematizira medijsko iskorištavanje djece, ali i širu logiku društvenih mreža gdje je sve, pa čak i najintimniji obiteljski trenuci, podložno neprekidnoj pažnji i svjetlima reflektora. Osim toga, roman istražuje i kako to “nevidljivo nasilje” kasnije utječe na djecu influencere koja su odrastala pred kamerama, bez imalo privatnosti.

Autorica piše kroz prizmu kriminalističkog romana i ubacuje elemente trilera pa je radnja vrlo napeta. Međutim, složili smo se kako samo razrješenje ovog slučaja nestanka i nije naročito uzbudljivo. Ipak, ono što je kod ovoga romana najupečatljivije jest činjenica da djeluje kao upozorenje i definitivno će vas potaknuti na razmišljanje.

Posljednja ovotjedna preporuka prati obiteljske priče i lokalne običaje, otkrivajući kako su prošlost i povezanost ljudi utkane u život našeg kraja.

Gremo u Ledenice autorice Milene Pađen Brnelić je zbirka priča koja dočarava nekadašnji život brdskog kraja ponad Novog Vinodolskog. To su tople crtice iz prošlosti koje savršeno oslikavaju život ljudi u Ledenicama, njihove osobnosti, tradiciju i običaje, a posebno su zanimljivi dijalozi pisani izvornom čakavštinom ledeničkog kraja kojoj danas nažalost prijeti nestajanje.

Neke su priče prožete humorom, dok u drugima nailazimo na tužne, životne trenutke, no sve su one, prije svega, protkane nostalgijom i žudnjom za nekim drugim, jednostavnijim vremenima djetinjstva. Autoričin je izraz autentičan i dinamičan te vrlo živo i slikovito opisuje ljude i situacije. 

Čitajući ove priče imat ćete osjećaj kao da ponovo slušate neke stare priče i anegdote koje vam je, dok ste bili dijete, prepričavala baka. Ili je barem nama tako bilo, a vi pročitajte i procijenite sami!