Knjige petkom: Rat makova, Autokorekcija, Sedmo pitanje

Etgar Keret: Autokorekcija

Zbirka priča Autokorekcija izraelskog autora Etgara Kereta (U prijevodu Laile Šprajc) još je jedan dokaz koliko kratka forma može biti snažna kada je u rukama pisca koji točno zna kada stati. Keretove priče kratke su, jasne i naizgled jednostavne, ali iza te prividne ležernosti kriju se teme usamljenosti, krivnje, ljubavi i promašenih odnosa – sve ono što čini svakodnevicu, samo malo pomaknuto iz ravnoteže. Keret piše o malim ljudima i njihovim malim životima: parovima koji se ne razumiju, prijateljima koji se udaljavaju, pojedincima koji su zapeli između onoga što jesu i onoga što su mogli biti. Njegovi likovi rijetko su heroji, a još rjeđe pobjednici. No upravo u toj nesavršenosti leži toplina Keretove proze – suosjećajna, ironična, gorko duhovita. 

Posebnost Autokorekcije leži u načinu na koji se realistični prizori nenametljivo miješaju s elementima apsurda i fantastike. Neke su priče nježne, neke crne, neke apsurdne, neke tople, a neke sve to odjednom. Keretov stil je ekonomičan, rečenice su kratke, dijalozi precizni, a završeci često ostavljaju blagi osjećaj nelagode. Nema velikih objašnjenja ni moralnih pouka; priče završavaju ondje gdje bi u nekoj drugoj knjizi tek započelo objašnjavanje, a čitatelju ostaje prostor za vlastitu interpretaciju. Zbirka Autokorekcija je knjiga koja se može čitati u jednom dahu, ali se pamti puno dulje.

Richard Flanagan: Sedmo pitanje

Dijelom autobiografija, dijelom priča o autorovom ocu, dijelom esej, dijelom povijest nastanka atomske bombe od ideje do realizacije, dijelom oda autorovoj rodnoj Tasmaniji. Sedmo pitanje (U prijevodu Dinka Telećana) je aluzija na Čehovljevu kratku pripovijetku koja parodira opisne matematičke zadatke i koja na osnovu ponuđenih informacija za odgovor traži posve nepovezani podatak. Flanaganova verzija Sedmog pitanja glasi: 

Ako Thomas Ferebee povuče ručicu u 8 i 15 i kaže: Bomba je puštena! i bomba pada deset kilometara prije nego što će eksplodirati, koliko ljudi mora poginuti da biste vi mogli čitati ovu knjigu?

Ako niste znali, Thomas Ferebee je američki pilot koji je 6. kolovoza 1945. ispustio atomsku bombu iznad Hirošime. Ironično, to ispuštanje bombe omogućilo je nama da čitamo ovu knjigu, jer da nije bilo bombe, autorov otac bi umro u japanskom zarobljeništvu, a autor se nikada ne bi rodio. Poveznice idu i dalje u prošlost, unazad preko fizičara Lea Szilarda do H.G. Wellsa i njegovog (prilično neuspješnog) romana Oslobođeni svijet u kojem je opisao moćno oružje koje može uništiti svijet i nazvao ga atomska bomba. 

Karika po karika, što bi bilo da nije bilo, kakav bi danas bio svijet da se Wells nije zaljubio u Rebeccu West? Sve to i još puno više pronaći ćete u ovoj zapravo prilično kratkoj knjizi.

R. F. Kuang: Rat makova

Roman Rat makova autorice R. F. Kuang (U prijevodu Vicka Ivankovića) na prvi pogled pripada žanru epske fantastike, no njegova je snaga upravo u snažnoj povezanosti fikcije i stvarnih povijesnih događaja. Radnja prati rat između dviju izmišljenih zemalja, no jasno je da autorica crpi inspiraciju iz povijesti Kine i Japana. Fantastični elementi služe kao okvir unutar kojeg se obrađuju teme kolonijalizma, imperijalizma, nasilja i kolektivne traume. 

Kuang kroz izmišljeni svijet progovara o vrlo stvarnim posljedicama rata, uključujući genocid, okupaciju i dehumanizaciju. Povijesne paralele nisu prikrivene, već namjerno naglašene kako bi čitatelja potaknule na kritičko promišljanje stvarne povijesti. Autorica uvjerljivo prikazuje kompleksne političke odnose i moralne dileme likova, čime fantastični svijet dobiva realističnu dubinu. Njezino akademsko obrazovanje dodatno se očituje u preciznosti i ozbiljnosti pristupa povijesnim temama. R. F. Kuang magistrirala je suvremenu sinologiju na Sveučilištu u Oxfordu, što se jasno odražava u načinu na koji interpretira azijsku povijest i kulturu. 

Roman tako nadilazi granice klasične fantastike i postaje snažan komentar stvarnih povijesnih trauma. Rat makova istovremeno je priča o moći, identitetu i cijeni nasilja. Fantastika ovdje ne služi bijegu od stvarnosti, već njezinu razumijevanju. Upravo ta povezanost fikcije i povijesne stvarnosti čini roman iznimno snažnim i potresnim čitateljskim iskustvom.  

Anthony Burgess: Paklena naranča

Korisno je i otkrivajuće klasike čitati. Tako nam jedan SF klasik dolazi pod čitateljsku lupu (ne prekasno, možda pravovremeno) nakon što smo mislili da nam je Kubrickova ekranizacija i Bayardova metoda spoznavanja nekog famoznog djela bez da ga se pročita rekla sve. No Paklena naranča Anthonyja Burgessa spada u red onih proročanskih djela britanskih pisaca u koja spadaju još i Orwelova 1984. i Divni novi svijet Aldousa Huxleya, uvijek aktualna.

Roman je to koji je autor napisao u svega tri tjedna, inspiriran fizičkim napadom maloljetnika na njegovu suprugu. U furioznom ritmu, glavni nasilnik grupe tinejdžera koja umlaćuje slučajne prolaznike, ljude koji se vraćaju iz knjižnice, pisce i osamljene starice pripovijeda nam oskudnim slangovskim rječnikom. Riječi kojima se koristi kombinacija su engleskog s ruskim pojmovima (primjerice horrorsho daje značenje dobrog, od ruskog harašo, čime on opisuje svoje nasilno djelovanje), tu su još korova=krava, moloko=mlijeko, a sve to ne koči i ne zapinje radnju. Pohvala vrsnom prijevodu Marka Fančovića.

A pripovijeda nam Alex o sebi, koji tuče i siluje, sluša Beethovena, odbacuje školu, sa svojim drugovima (droogs) opija se mlijekom u kojem su droge. Kada pretjera i kada ga droogs-i izdaju, zatvor samo pojačava njegovu nasilnu prirodu te on tako postaje kandidatom za preodgoj. Uz pomoć kemije i izlaganja nasilnim filmovima, Alex se počinje mijenjati.

Hoće li eksperiment vlade uspjeti? Što je slobodna volja? Jesmo li determinirani prirođenim ili naučenim sklonostima? Sve to ostavljamo da otkrijete sami. Ono što na kraju valja još napomenuti jest da je ovo knjiga za svakoga; unatoč eksplicitnom nasilju, katarzično je to djelo, prepuno metafora i jezičnih bravura te dobrog crnog humora u britanskoj maniri.