Knjige petkom: Smola, Nevjesta, Dolje u dolini...

Ovaj tjedan preporuke su raznolike, pažljivo odabrane kako bismo obuhvatili različite čitateljske ukuse i raspoloženja. Nadamo se da ćeš među njima pronaći nešto što će te inspirirati, razonoditi ili jednostavno uljepšati ti dan.

Započinjemo romanom Smola Ane Riel (prijevod Marine Kopjar), potresnom obiteljskom pričom u kojoj se iza naizgled tihog života gomilaju mračne tajne. S uvodnom rečenicom: 

U bijeloj sobi bio je mrak kad je otac ubio baku. Bila sam tamo.

Ane Riel nas uvodi u svoju uznemirujuću priču. 

Smola je prvi put objavljena u Danskoj 2018. godine, i iako nije najavljena kao psihološki triler, roman je uskoro osvojio sva važnija skandinavska priznanja koja se dodjeljuju romanima tog žanra. Posebnost ove nevjerojatno atmosferične i dirljive priče je što se čita kao obiteljska drama i psihološki triler s elementima horora.

U središtu priče su Jens Horder, njegova supruga Marija i šestogodišnja kćer Liv koji žive izoliranim životom na otoku, u skladu s prirodom koja ih okružuje. Jens je, kao i njegov pokojni otac, izuzetno vješt stolar, specijaliziran za izradu lijesova. Nakon očeve smrti, te sa svakom sljedećom tragedijom koja obilježi njegovu obitelj, Jens postaje sve zatvoreniji i ćudljiviji. Obuzet strahom da će sve izgubiti, a u želji da zaštiti svoju obitelj od vanjskog svijeta, poduzima drastične korake. 

Ispričana uglavnom iz perspektive Liv, isprepletena pismima koje joj piše njena majka, ova je knjiga užasavajuća, ali ujedno i toliko tužna. Protkana je nježnošću jer bez obzira na njihove pogreške, teško je ne suosjećati s višeslojnim likovima čije je živote i sudbine autorica tako vješto prenijela čitatelju i koji vam ostaju u sjećanju još dugo nakon što zaklopite ovu knjigu.

Nastavljamo s romanom Duhovi kuće Ashburn (prijevod Mirjane Paić-Jurinić) koji spaja laganu dozu napetosti i atmosferu tajanstvene, uklete kuće. Australska autorica Darcy Coates donosi nam jedan psihološki horor roman. Riječ je o klasičnoj priči uklete kuće gdje se sa svakom stranicom atmosfera napetosti i neizvjesnosti povećava, tjerajući vas da čitate dalje. 

Priča započinje za mladom djevojkom Adrienne, koja nasljeđuje kuću Ashburn od svoje pratete koju nikada nije upoznala. Dolaskom u kuću, mi zajedno s Adrienne počinjemo otkrivati tajne bivše vlasnice, ali i same kuće, ispisane po njenim zidovima. Dok se na početku knjige glavna junakinja brine oko uklapanja u novu okolinu i prilagodbe na novu kuću, kasnije otkrivamo da zapravo ima još i pokoji natprirodni element na koji mora obratiti pozornost. Međutim, u svemu tome, Adrienne nije sama jer ju vješto prati njen mačak Wolfgang.

Kroz roman autorica vješto gradi atmosferu psihološke napetosti kroz klasične horor elemente, s pravom dozom jeze i nelagode. Stoga ovaj roman preporučujemo svima koji vole ili se tek žele upoznati sa žanrom horor fantastike.

Možda ste posljednjih godina primijetili nagli uzlet romantične fantastike – popularno prozvane romantasy. Riječ je o žanru koji spaja ljubavnu napetost s bogato izgrađenim svjetovima, magijom i mitologijom, a čitateljima nudi idealan bijeg u priče koje su jednako emotivne koliko i uzbudljive. 

U tom se valu ističe i Ali Hazelwood, autorica poznata po romantičnim komedijama, koja ulazi u potpuno novi, mračniji i opojniji fantasy krajolik. U Nevjesti (prijevod Nevene Erak Camaj) Hazelwood vješto prelazi iz svojih uobičajenih STEM rom-comova u novi žanr, stvarajući svijet prepun magije, intriga i opasno privlačnih odnosa. Iako je riječ o drugačijem okruženju od onog na koje je njezina publika navikla, Hazelwood zadržava prepoznatljiv humor, dinamiku likova i napetu romantičnu kemiju. Rezultat je roman koji se čita brzo i lako čak i ako inače ne posežete za fantastikom.

Protagonistica je snažna, inteligentna i emocionalno kompleksna, a odnos između nje i glavnog muškog lika pokreće cijelu radnju. Fantasy elementi – od nadprirodnih bića do političkih sukoba – dobro su uravnoteženi. Usporedbe sa Sumrak sagom ne izostaju, i to s dobrim razlogom. Roman nosi onu istu privlačnu dinamiku zabranjene privlačnosti i napetosti između suprotstavljenih strana, ali u modernijem, zrelijem i bolje razrađenom obliku. Zbog toga je posve realno očekivati da će generacija Alfa doživjeti Nevjestu onako kako su zoomeri doživjeli Sumrak – kao knjigu s kojom ulaze u svijet romanse i fantastike.

Nevjesta je pametan i zabavan roman koji pokazuje da Hazelwood ne piše samo znanstvene romanse – ona zna stvoriti nove svjetove u koje se uranja s užitkom.

I serijal Obitelj Monet Weronike Anne Marczak počiva na snažnoj romantičnoj napetosti, tajnama i dinamici prisilne blizine. Iako Monet nije fantastika, oba naslova spajaju emotivni intenzitet i opasne odnose koji čitatelja drže prikovanim — pa ljubitelji jednog lako posežu i za drugim. Serijal, čije su prve dvije knjige prevedene na hrvatski, postao je hit među mlađim čitateljima i ljubiteljima laganih obiteljskih drama. 

Autorica Weronika Anna Marczak, relativno mlada spisateljica od 28 godina, započela je ovaj serijal romanom Blago (prijevod Adriana Cvitanovića), koji je ujedno i prvi uvod u svijet obitelji Monet. Autorica donosi priču koja na prvu zvuči intrigantno: petnaestogodišnja Hailie Monet u tragičnoj prometnoj nesreći gubi majku i baku te iz skromnog i toplog doma iznenada ulazi u život potpuno nepoznate bogate obitelji. U luksuznoj vili u Pennsylvaniji dočekuju je petorica hladne i distancirane starije braće – Will, Vincent, Dylan, Shane i Tony – za koje nije ni znala da postoje, a najstariji, Vincent, preuzima ulogu njezina skrbnika. Premisa nosi snažan emocionalni potencijal i postavlja temelje za napetu obiteljsku dinamiku.

Prva knjiga serijala prvobitno je objavljena na Wattpadu, što je čest način da autori ispitaju zanimanje publike prije nego što sadržaj prijeđe u službeni izdavački format. To se osjeti i u izvedbi — iako je početna ideja obećavajuća, razrada likova i dubina radnje ostaju pomalo plitki. Hailie, glavna protagonistica, često djeluje neuvjerljivo: njezine reakcije variraju između infantilnih i naglo odraslih, bez jasne logike razvoja karaktera. Umjesto postupnog sazrijevanja stječe se dojam da su pojedine promjene uvedene samo kako bi radnja krenula dalje. 

Interakcije među likovima uglavnom su jednostavne i imaju malo emocionalne slojevitosti, pa čitatelj može ostati s osjećajem da mnoga pitanja ostaju neodgovorena. Potencijal za složenije obiteljske odnose s petoricom braće ostaje tek djelomično iskorišten. Ipak, stil pisanja je jednostavan i pristupačan, što serijal čini pogodnim za mlađu, teen publiku ili čitatelje koji traže laganu i brzu priču bez prevelike složenosti.

U konačnici, serijal o obitelji Monet nudi zanimljiv početni koncept „neočekivane obitelji“ i iznenadne životne promjene, no njegova izvedba zasad ostavlja više prostora za razvoj nego što pruža dubine. Veselimo se (pro)suditi i ostatak serijala.

Nakon emotivno nabijenih fikcionalnih svjetova, Fanatizam: kad religija oboli Adriena Candiarda (prijevod Jakoba Filića) donosi sasvim drugačiji, ozbiljniji zaokret — lucidno i pristupačno promišljanje o tome kako vjera može postati izvor radikalizma. Adrien Candiard dominikanski je fratar, islamolog, katolički intelektualac iznimno angažiran u međureligijskom dijalogu, plodan predavač o temama na presjeku kršćanske i muslimanske misli te vrlo zanimljiv duhovni autor. 

Nemoguće je u kratkim crtama sažeti svo bogatstvo koje ovaj esej skriva. Autor pokušava shvatiti što je i kako se rađa religijski fanatizam, ali još i više, Candiard se usuđuje upozoriti svaku pobožnu osobu, tko god ona bila, na opasnosti skretanja prema fanatizmu. Iz autorovih dubokih promišljanja proizlazi važan zaključak: same religije nisu izvor muslimanskog, kršćanskog ili bilo kojeg drugog fanatizma. Svi oblici fanatizma dijele neke zajedničke značajke, ali najvažnija i najopasnija od svih je da - isključuju Boga. Možemo to nazvati i dubokim ateizmom kod vjernika, što je istina koja otvara oči i omogućuje da možda po prvi put u životu ono neshvatljivo sagledamo u pravom svjetlu. 

Pronicljivo je to razmišljanje koje izaziva svakoga, vjernike svih religija, agnostike i nevjernike. Po autoru religijski fanatizam nije posljedica pretjerane predanosti vjernika koji svugdje vidi Boga i Njemu želi služiti već naprotiv, znak Božje odsutnosti iz srca čovjeka. Autor primjećuje da se fanatizam rađa kada se u čovjekovu srcu stvori praznina na mjestu koje pripada samo Bogu i kada čovjek tu prazninu ispunjava nečim što Bogu možda nalikuje, ali nije Bog. Ono što je sveto može govoriti o Bogu, ali nije Bog. Ovdje počinje fanatizam: kada želim beskonačnost Boga ugurati u uskost svojih ideja. 

Na fanatizam trebamo prestati gledati isključivo kao na nešto što ima društvene, povijesne ili političke uzroke. Upravo suprotno, moramo ga tretirati kao religijski fenomen koji predstavlja prijetnju svim religijama. Adrien Candiard pokazuje nužnost teološke refleksije kako bi se razumio religijski fanatizam, kako prošli tako i sadašnji. Ovim kratkim esejem autor naglašava da je potrebno na ispravan način suočiti se s religijskim fanatizmom i njegovim teološkim pogreškama, a to je moguće jedino uvođenjem teologije u pristupu koji se do sada ograničavao isključivo na psihologiju ili sociologiju. 

Iznimno važno djelo, svježe, drugačije, novo i tako potrebno!

Sljedeći naslov Četiri mušketira autora Karija Maunda i Phila Nansona (u prijevodu Marijana Boršića) nudi potragu za stvarnim osobama koje su inspirirale Alexandra Dumasa da stvori Tri mušketira.

Knjiga istražuje buran svijet Francuske 17. stoljeća, nesigurne političke prilike, pobune i ratove koji su oblikovali promjene vlasti, nesigurnost života ali i ulogu mušketira u Francuskoj. Za lakše praćenje teksta i razumijevanje društveno-političke situacije koja okružuje živote ljudi koji su inspirirali Dumasove likove poželjna je određena razina poznavanja Europe 17. stoljeća i posebno, naravno, Francuske. No ukoliko vam poznavanje povijesti Francuske i nije jača strana, ne brinite. U fusnotama nude se i preporuke dodatne literature na tu temu.

Nakon povijesno-istraživačkog prikaza slijedi potpuno drugačiji, lirski pomak. Buddha u potkrovlju Julie Otsuka (prijevod Sanje Fabijanić) donosi kolektivnu pripovijest japanskih imigrantica u Americi. To je prelazak iz analitičnog u poetsko, iz povijesne faktografije u intimnu povijest nevidljivih života.

Izvanredan roman u kojem je glas mnogih pretvoren u jedinstvenu pripovijest. Kroz kratke, ritmične fragmente pratimo sudbine japanskih žena koje početkom 20. stoljeća stižu u Ameriku, nadajući se novom životu, a nailaze na težak rad, predrasude i krhke snove. Otsuka piše minimalistički, ali svaka rečenica nosi težinu;

knjiga je istodobno nježna i razorna, intimna i povijesno široka. Roman tako postaje oda ženama čija hrabrost i otpornost često ostaje nevidljiva u povijesnim knjigama. Riječ je o romanu koji ostaje u pamćenju dugo nakon posljednje stranice.

Svi se ponekad pribojavamo starosti i starenja, ali sljedeća autorica nas nježno podsjeća da našu radost ne definiraju godine već način na koji živimo svaki dan. Podsjeća da životni put može biti lijep i ispunjen i u kasnijim godinama.

Šarmantni memoari Margarete Magnusson Švedsko umijeće dobrog starenja: životni savjeti nekoga tko će (vjerojatno) umrijeti prije vas (prijevod Dijane Štambak) obiluju malim obiteljskih anegdotama, humorom, iskrenošću i nepatvorenim optimizmom. Prigrlite barem neke savjete i doznajte zašto je dobro uživati u čokoladi, kako ispuniti svoju svakodnevicu smislom i pozitivom, koje su to bore na koje trebamo biti ponosni i koje trebamo priželjkivati, zašto je važno okružiti se mladima. Naslov koji nas podsjeća na važne, a tako obične istine. 

Autorica koja se proslavila tek u 86. godini života pokazuje nam da nikad nije kasno opustiti se i uživati u životu, reći da novim iskustvima i hrabro se uhvatiti u koštac za svime što nam život nosi. 

Odmiče studeni, mi smo u žurbi, gotovo je stiglo došašće. Pa što? Ako vam je gušt, prošetajte Korzom, stavite sunčane naočale i pojedite sladoled! Margareta Magnusson bi to sigurno učinila. U prugastoj majici :)

A za kraj — prava poslastica za književne sladokusce. Dolje u dolini Paola Cognettija (prijevod Ane Badurine) vraća nas smirenijem ritmu i ljepoti jednostavnosti: pripovijesti o prirodi, samoći i tihim ljudskim odnosima. Nakon niza žanrovski raznolikih naslova, Cognettijeva meditativna proza djeluje kao dubok udah svježeg planinskog zraka.

Dolje u dolini još jednom potvrđuje Cognettijevu vještinu da od najjednostavnijih elemenata — planine, tišine i nekoliko usamljenih likova — stvori priču koja pulsira životom. Roman nježno istražuje krhkost ljudskih odnosa, vrijeme koje nas mijenja i krajolike koji čuvaju naše tajne bolje nego mi sami. U njegovoj prozi nema velikih uzbuđenja; njezina je snaga u suptilnosti, u načinu na koji jedna rečenica može otvoriti cijeli horizont osjećaja. 

Rezultat je knjiga koja se ne čita brzo nego polako, poput dugog pogleda u dolinu što se gubi u magli.