Knjige petkom: "Uspavanka", "Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga", "Izranjanje"...

Od znanstvene fantastike, odlične publicistike koja se bavi aktualnom situacijom u Gazi, do intimnijih priča o majčinstvu, unutarnjim previranjima, egzistencijalnim problemima marginalnih skupina ili proslave Božića na američkom jugu dalekih 30-ih godina prošlog stoljeća. Mislim da će svatko pronaći nešto za sebe.

Truman Capote – Božićna uspomena

Kratka priča Trumana Capotea, Božićna uspomena (prijevod Zlatko Crnković), prvi put objavljena je u časopisu Mademoiselle 1956. godine i od onda se neprestano objavljuje, a slovi kao jedno od njegovih najnježnijih, najintimnijih i najčitanijih djela te je postala jedna od najpoznatijih američkih blagdanskih pripovijetki.

Smještena u Monroevilleu u Alabami, 30-ih godina 20. stoljeća, ima mnoštvo autobiografskih elemenata, ali ispričana je kao fikcija. Glavni lik, sedmogodišnji Buddy ujedno je i pripovijedač. Njegova daleka rođakinja i prijateljica, 60-ogodišnjakinja Sook, žena neobične naravi, prikazivana je kao razvojno zaostala, ali on ju naziva (u jednom spominjanju prijatelju) genijalkom. Iz biografskih podataka saznajemo da je i Capote živio u velikoj obiteljskoj kući na američkom jugu nakon što su ga roditelji poslali rodbini. Stvarno ime osobe koju opisuje u ovoj priči bilo je Nanny Rumbley Faulk.

Capote prikazuje njihovo skromno, ali detaljno, ritualno pripremanje Božića koje se većinom odnosi na pečenje voćnog kolača (žele ispeći 31 komad). Kolač će podijeliti ili poslati prijateljima, ali i nepoznatima, ljudima koji su im se svidjeli, npr. brusaču škara, misionarima. Posebno je dirljiv opis izrade darova kao i samog darivanja.

Prikaz američkog juga i intimna atmosfera prijateljstva unatoč razlici u godinama, siromaštvu i osjećaju različitosti tj. nepripadanju čini ovu priču magičnom. Pečenje kolača za nepoznate (jedan je namijenjen predsjedniku Roosveltu), simbolizira vjeru u ljude, u dobrotu. Priča je topla i odiše radošću, ali prožima ju i melankolija i slutnja rastanka. Melankolija koju autor osjeća za davno prošlim vremenom, sjećanje na djetinjstvo i svijest o nepovratnosti gubitka daje priči univerzalnu snagu. T.C. naznačuje da je to njihov posljednji zajednički Božić, i doista nakon toga majka ga preuzima kada ulazi u novi brak s gosp. Capoteom. Mnogo godina kasnije, sada već ostrastao, T. dobit će vijest o Sookinoj smrti što je po njegovim riječima bio jedan od najtežih trenutaka njegova odrasla života.

Priča je zbog svoje uspješnosti i ekranizirana i igrana u teatru.

Leïla Slimani – Uspavanka

Roman Uspavanka nagrađivane francuske književnice Leïle Slimani (u prijevodu Vlatke Tor) uznemirujuće je štivo s elementima psihološkog trilera koje analizira suvremene društvene probleme.

Nezadovoljna, pritisnuta težinom majčinstva i društvenim očekivanjima, Miryam želi ostvariti svoje mladenačke ambicije. Ona i njezin suprug odluče zaposliti dadilju koja bi se brinula o njihovo dvoje djece. Louise je savršena dadilja, svojevrsna Mary Poppins, i upravo ono što im treba. No, ono što oni ne vide (ili ne žele vidjeti) je Louisein vlastiti privatni pakao. Iako se Louise savršeno uklapa u obitelj i počne smatrati njenim neodvojim djelom, izvan te obitelji, ona je potpuno sama, pritisnuta financijskim poteškoćama, traumama i osnovnim egzistencijalnim problemima koji ju postepeno uništavaju.

Roman započinje mučnim, tragičnim događajem koji je zadesio obitelj. No, upravo time autorica omogućuje čitatelju da postepeno propituje situacije koje do tog ishoda dovode. Ne postavlja se pitanje tko ni kako već zašto?

Kroz roman vidimo djeliće Louiseina ludila, ali i dalje ne možemo potpuno odgovoriti na to pitanje. Sistemska kombinacija različitih faktora u konačnici rezultira nasiljem. Kad je Louise u pitanju, svi vide ono što žele vidjeti, što im odgovara, ignorirajući njezin život i probleme s kojima se suočava. Njezina patologija opisana je suptilno, a ona je kao osoba ambivalentna, istodobno i nježna i nasilna u iskazima privrženosti.

Uspavanka nije lagan roman za čitanje, iako je pisan sažeto i jasno. Autorica jednostavnim i kratkim rečenicama i poglavljima uspijeva opisati polagano mentalno propadanje osobe koja nije bila predodređena za sretan život. Uspije li se čitatelj probiti kroz mučan početak naići će na slojeviti roman koji kritizira društvo, propituje majčinstvo, odgoj djece, društvena očekivanja, društvenu slojevitost i marginalnosti.

Omar El Akkad – Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga

Omar El Akkad, egipatsko-kanadski pisac, novinar i ratni reporter, ovogodišnji je dobitnik National Book Award za publicistiku za knjigu Jednom će biti da su svi oduvijek bili protiv toga (prijevod Srđan i Hana Dvornik). Radi se o hibridu memoara i društvene analize kasnog kapitalizma i njegovih neuralgičnih točaka.

Autor piše o genocidu u Gazi, ali je primarno usmjeren i na vlastito suočavanje sa životom na zapadu koji dozvoljava genocid. Nakon napada Hamasa 7. listopada 2023., koji naziva krvoprolićem koje je organizirao upravo onakav entitet kakav uspijeva kada nema ničega ni sličnog budućnosti, Izrael je raselio 2,3 milijuna ljudi, palestinske žrtve broje se u desecima tisuća, u napadima oštećena je svaka škola, bolnica, sveučilište. Priča je uvijek ista, “barbari” raspiruju sukobe, a “civilizirani” reagiraju. Strahote dokumentirane zahvaljujući palestinskim novinarima zapadni mediji guraju pod tepih, a u javnosti je u tijeku prepirka kako se osjećamo zbog riječi genocid.

Zapadni političari i njihova modularna uvjerenja doveli su do strašne humanitarne krize, u društvu se otvorila provalija među ljudima koji vjeruju da je najvažnije živjeti kao dotad i oni koji su nakon svega nesposobni nastaviti. Imamo li pravo nastaviti glasati za manje zlo, ima li otpor smisla? Autor smatra da ima, i aktivan i negativan. Vježbanje otpora je važno, svaka mala stvar je bitna: pisci otkazuju izdavačima, filmski djelatnici koriste svoje platforme da bi dizali svijest i skretali pažnju na bitno.

Ova duboko humana knjiga većini će biti nelagodna, ali, kao što autor kaže, nelagoda je luksuz. Ona je krik protiv šutnje svijeta i snažna osuda zapadnog licemjerja. Primo Levi rekao je da će uvijek biti pokvarenih svinja, ali čudovišta su oni koji stoje i gledaju. Jednom će rat prestati, i svi će biti protiv toga, kao što su i protiv holokausta i apartheida. Budite na vrijeme na pravoj strani povijesti, čitajte Omara El Akkada i njegov poziv na otpor i suosjećanje.

K.A. Tucker – Jedna mala laž

K.A. Tucker Jedna mala laž (prijevod Ivan Dominik). U drugom nastavku serijala Deset malih udaha pratimo Liviju, mlađu Kaceyinu sestru, koja naizgled vodi savršen život, iako potiskuje vlastite osjećaje. Uz pomoć neobičnog doktora Staynera pokušava shvatiti što ona želi kada ne zadovoljava tuđa (roditeljska) očekivanja.

Na fakultetu upoznaje dvoje potpuno različitih mladića – savršenog Connora i buntovnog Ashtona, koji je obojica privlače. Između razuma i osjećaja, Livija mora odlučiti kome pripada njezino srce i kakav život uistinu želi živjeti.

Dirljiva i iskrena priča o tome kako nije dovoljno živjeti ispravno, ako ne znaš tko si zapravo.
Ova knjiga je emotivna i topla priča o odrastanju, samospoznaji, potrazi za vlastitim identitetom i borbi ispod, naizgled, savršenog života.

Kristina Kuzmič – Drži se: nada i humor u mom nesavršenom životu

Kristina Kuzmič Drži se: nada i humor u mom nesavršenom životu (prijevod Klen Šamarinac).

U ovoj inspirativnoj biografskoj priči pratimo ženu koja nakon razvoda, siromaštva i života s dvoje male djece u jednosobnom stanu ipak pronalazi snagu da krene ispočetka.

Unatoč teškim uvjetima, uz podršku novog partnera Philipa, odlučuje slijediti svoj san i počinje se baviti kuhanjem. Sudjelovanjem u Oprahinom showu stječe prvu veću priliku, no njezina emisija Kristinina neustrašiva kuhinja ne dobiva nastavak zbog niske gledanosti. Ne odustaje – kroz osobna iskustva postpartuma, kao što su komplikacije s dojenjem i fizičke malformavcije (strije) objavljuje iskrene, neobrađene, videe s kojima dopire do ljudi, a nakon što je Ashton Kutcher podijeli njezin video, postaje viralna senzacija.

U njezinoj priče prisutne su poruke nade, zahvalnosti i svijest o važnosti i snagi zajednice – poput večera koje je kuhala za one u potrebi ili savjeta da svaki dan zapišemo nešto dobro. Knjiga nas uči da i kad dotaknemo dno, možemo pronaći novu svrhu ako se usmjerimo na ono pozitivno i slijedimo svoje srce.

Martin MacInnes – Izranjanje

Izranjanje, škotskog autora Martina Macinnesa (prijevod Ozren Doležal), roman je koji je 2023. godine ušao u uži izbor Bookera, godine kada je Bookera dobio David Lynch s Prorokovom pjesmom. Macinnes s blažom verzijom distopije, romanu o klimatskim promjenama, nije imao šanse pored Lynchove sugestivne priče o totalitarizmu irske vlade i biblijske borbe majke četvero djece. Međutim, ovaj roman, uz sve opomene suvremenom čovjeku da zastane, priča i nikad dovršenu priču o čovjeku i njegovoj neutaživoj želji da shvati prirodu, da shvati zašto smo tu i dođe onkraj spoznaje.

Mlada znanstevenica, Leigh, od djetinjstva fascinirana morem, postaje morski biolog i piše disertaciju o algama. Nakon što je u Atlantiku otkrivena brazda za koju se smatra da je tri puta dublja od Marijanske brazde, nađe se u ekspediciji u potrazi za dokazima prvih oblika života na Zemlji. Tu se, prilikom ronjenja, dešava nešto što će kasnije odrediti njezin profesionalni i osobni put. Ona, i ostali ronioci doživljavaju transcendentalno iskustvo prilikom zarona.

Macinnes u tekstu ne opisuje eksplicitno taj transcendentalni doživljaj, ali on postaje pogon koju našu junakinju vodi čak i u svemir.

Filter-maske, djeca s asmama i poteškoćama u progovaranju, senilnost i demencija kod starijih te žalve koje ne migriraju dio su nove, hipotetske stvarnosti u bliskoj budućnosti opisane u ovom romanu. Znanstvena fantastika koja se čita i kao drama, s odličnom psihološkom karakterizacijom likova, odnosa unutar obitelji i filozofskim lementacijama o smislu života, povezanosti čovjeka i prirode, izvrsna je preporuka za čitanje čak i onima koji kažu da čitaju sve ovim fantastike.