Knjige petkom: Usta puna mora, Karbid, Jedna ljubav...

Kreativno izražavanje emocija : najvažnija knjiga za dijete u procesu odrastanja autorice Tene Duran (sveučilišne specijalistice muzikoterapije)  priručnik je kreativnih terapijskih zadataka za djecu. Namijenjen je i laicima, ali i stručnjacima iz područja pedagogije i psihologije.

Različite vrste kreativnih terapija (muzikoterapija, terapija pokretom i plesom, art terapija) koriste alate i jezik ovih pristupa kako bi dijete kroz glazbu, pokret i crtanje naučilo što su osnovne emocije (sreća, tuga, ljutnja, strah) i kako se s njima nositi. Jedna od ključnih poruka knjige je da su sve emocije prirodne i važne, te da je njihovo prihvaćanje ključno za emocionalno blagostanje. 

Djeca će kroz različite primjere i konkretnu praksu naučiti kako prepoznati, procesuirati i izraziti svoje emocije na konstruktivan način – i to kroz umjetnost. Ova vještina postaje temelj za razvoj emocionalne inteligencije, koja je ključna za uspjeh u svim aspektima života.

Osim praktičnih vježbi i primjera, knjiga je obogaćena predivnim ilustracijama izv. prof. dr. art. Jelene Kovačević, univ. spec. art. therap. koje dodatno osnažuju sadržaj, pružajući vizualnu podršku u razumijevanju i izražavanju emocija.

Španjolska autorica Sara Mesa autorica je romana Jedna ljubav (u prijevodu Ele Varošanec Krsnik). Natalia je glavna protagonistica romana. Počinila je bizarnu krađu u uredu, a da sama ni ne zna zašto, daje otkaz i odlazi u zabačeno mjestašce. Sreće „Nijemca“, lokalnoga prodavača povrća, čije je ime Andreas i budući da je to u Španjolskoj neobično ime, dobiva nadimak Nijemac.

Oni stupe u fizički odnos, koji je ona u početku odbila, ali naprasno pristaje na dogovor, jer treba njegovu pomoć oko prokišnjavanja krova. Probudio joj je znatiželju, strast, tabuiziranu seksualnost. Kroz priču o svome djetinjstvu Nat nam pojašnjava svoj pomalo čudnovat odnos prema seksualnosti. Njihov odnos postaje redovan. Osjeća se požuda, potreba (iako više s Natalijine strane). Ulaze u rutinu, prestaje prvotni elektricitet. Vremenom pohota splasne i uključuju se emocije. Ona počinje kontrolirati svaki njegov pokret i obuzima je ljubomora, što njega udaljuje… U trenu kad ga je počela gušiti kontrolom, on ju ostavlja.

Ovo je priča o potrebi za bliskošću i strahu od samoće. Ogoljelo, filigranski precizno i oštrim stilom opisan je jedan običan odnos. Rečenice pozivaju na razmišljanje o granicama slobode i intimnosti. Anksioznost, s kojom Nat živi, je izrazito dobro prikazana u minucioznim sličicama. Bilo kakvo suprotstavljanje i izricanje svoga mišljenja izbjegava, a sve to gomila u sebi, izbjegavanje bilo kakvog neugodnog osjećaja, a da nije toga niti svjesna. Knjiga 2020. godine po izboru španjolskih časopisa, a 2023. godine je Isabel Coixet prema predlošku romana snimila film.

Naš poznati urednik, književnik i novinar Drago Glamuzina napisao je autobiografsku prozu naziva Noćni portir. Njegov noćni život zapravo je njegov profesionalni život: noću stvara, komunicira, čita… Opisuje svoj svakodnevni život, odnose sa članovima obitelji, manevriranje sa svakodnevnim izazovima, odnose s mnogim osobama iz hrvatskog kulturnog miljea i slično.

Svatko može napisati dnevnik. Razlika je u tome kako će ga netko posložiti, zapisivati i završiti. Glamuzina je to odradio originalno i zanimljivo: dnevnik završava, između ostaloga, jednim hladnjakom i jednom pjesmom. Za detalje preporučamo čitanje knjige.

Hrvatski enigmat, kvizaš, novinar, putopisac i tekstopisac Robert Pauletić je 2003. godine napisao putopis Nepal u 77 priča: totalno drukčiji putopis ne sluteći koliko će Nepalci i Nepal postati blizu i bliski nama. Namaste!, pozdravljamo ih sve više na njihovom jeziku, susjedi su nam, čavrljamo s njima … poželimo li više saznati o svojim susjedima, posegnimo za ovim putopisom!

Iako se puno promijenilo u Nepalu od građanskoga rata i ukidanja kasti, neke su stvari, nažalost, ostale iste. Mladi je Splićanin Robert Pauletić zapisao puno lipih stvari o Nepalcima. Nepalci su tako ludi za loptom, a loši u nogometu; posjećuje ih Jeti, divovski snježni čovjek; imaju Božicu Djevojčicu, koja svojim nogama ne smije dodirnuti tlo; imaju Svetu kravu; plaze jezik; muškarci se drže za ruke… Jedna od rijetkih knjiga u kojima, na jedan nekonvencionalan i duhovit način, upoznajemo nepregledne vrhove Himalaja, Annapurnu, elitne kvartove, ali i veliko siromaštvo toga naroda, koje ga na kraju danas i primorava na napuštanje doma i rad u drugim zemljama. Upoznajemo i njihova vjerovanja, bogove, međusobne odnose koje Pauletić, kao pripadnik druge kulture, ponekad promatra začudno, što tekst čini zabavnim. 

Brojne faktografske podatke o Nepalcima možemo pronaći na internetu, ali ako želimo ući u nepalski život i upoznati Nepalce na njihovu terenu, uzmimo ovu knjigu u ruke.

Ako biste rado pročitali nešto autentično i duhovito vezano uz Ukrajinu, zemlju koja prolazi kroz pakao rata s nadmoćnijom silom na rubu Europske unije, preporučamo knjigu Karbid Andrija Ljubke (u prijevodu Dariye Pavlešen i Domagoja Kličeka). Djelo govori o univerzalnim ljudskim obrascima ponašanja na satiričan način. 

Simbolika ulaska u Europsku uniju putem tajnog tunela koji se gradi pod krinkom izgradnje fontane za proslavu obljetnice grada smještenog u neposrednoj blizini granice s Mađarskom je komična, a tako realno moguća. Ljudi se na granici snalaze za dodatne prihode švercajući od cigareta do ljudskih organa, a zanimljivo je pratiti kako se prilagođavaju promjenama počevši od malih do švercera za osobne potrebe do organiziranog kriminala koji vode profesionalci. 

U izgradnji tunela, koju je osmislio profesor Tis (dao si je ime po rijeci Tis, kao Tiberije po Tiberu) s idejom da Ukrajinci što prije uđu u Europu izravno, kad već ne ide drugačije, pridružuje im se više različitih provjerenih ljudi, koji imaju svoj interes. Probijanje podzemnog ulaza u Mađarsku, odnosno Europsku uniju, zanimljivo je gradonačelniku, liječnici patologije koja šverca lijekove i organe umrlih pacijenata, švercerima raznih roba i  migranata itd. Nevjerojatno je kako se lako i jednostavno ljudi dogovore kad imaju zajednički interes, kad im se smiješi dodatna zarada. Da se zapitaš malo, kakva je to naša ljudska rasa.

Jurica Pavičić autor je čije se knjige u našoj knjižnici napeto iščekuju i rado čitaju. Novim ostvarenjem nastavlja niz kvalitetnih književnih ostvarenja u žanru trilera. Roman Usta puna mora donosi priču o umirovljenom istraživačkom novinaru Goranu Najevu koji biva upleten u istragu o smrti neidentificiranog utopljenika. Policija tapka u mjestu, a Najev na nagovor bivše djevojke iz mladenačkih dana kreće u rješavanje nepoznanica vezanih uz slučaj.

Glavni lik upliće se u neriješene zločine počinjene u Domovinskom ratu što romanu daje političku i vrlo aktualnu dimenziju jer je pitanje tko i što govori o Domovinskom ratu i dalje dio naše svakodnevice i snažno utječe na razvoj društva. Uz to, aktualna je i priča o padu ugleda novinarstva u zadnjim desetljećima. Gubitak financijske sigurnosti u novinarskom svijetu dovodi i do gubitka integriteta. Novinari su primorani odrađivati PR poslove čime se kompromitiraju. Upravo to dešava se i novinaru Najevu koji na kraju bogate karijere zbog prihvaćanja jednog takvog posla biva nečasno i prijevremeno umirovljen.

Ono što autorova djela čini vrhunskim primjercima žanra je priča koja je uvijek puno više od samog rješavanja zločina. Pavičićevi tekstovi i kolumne u kojima komentira društvo, kulturu i politiku te analize posljedica hrvatskog masovnog turizma na hrvatskom jugu uvijek su i dio njegovog književnog izraza. Zločin je uvijek posljedica bolesnog društva, likovi nikad nisu samo crno bijeli, a rasplet ne donosi olakšanje niti osjećaj da je pravda zadovoljena. Opus Jurice Pavičića podigao je žanr hrvatskog kriminalističkog romana na neke nove razine što dokazuju i brojne nagrade i hvalospjevi književnih kritičara. 

Mi se pridružujemo i preporučujemo ovu i ostale njegove knjige svim ljubiteljima žanra.

Često se dogodi da vam preporučujemo slične knjige. Ovoga petka straha nema, zaista možete birati žanrove, jezike, teme i oblike. Uživajte!