Knjige petkom: "Žena u polarnoj noći", "Zenobija", "Bitka na Sutjesci", "Plesačica"...

Svakog četvrtka knjižničari/ke Gradske knjižnice Rijeka pričaju o knjigama koje su u posljednje vrijeme čitali, a u petak ih dijele i sa svima. Svi tekstovi "Knjige petkom" su ovdje. 

Šimun Cimerman je poznato lice trail i outdoor zajednice u Hrvatskoj, regiji i svijetu. On je bivši vaterpolist, vrhunski sportaš koji je osnovao Trail ligu Hrvatske. Trail liga Hrvatske uspješno surađuje s turističkim zajednicama i lokalnim društvima, a nama najbliža utrka je Ultra trail Učka. 

Kada je prošle godine izdavačka kuća “Jesenski i Turk” objavila knjigu Bitka na Sutjesci - pakao u raju, trail zajednica je odmah prihvatila djelo kao jedinstven doprinos historiografiji i sportu jer postoji i prilog - karta pa čitatelji uz pomoć karte mogu prolaziti puteve kojima su se probijali partizani kad su se borili protiv brojnijih i bolje naoružanih nacista i fašista. Radi se o više od tri tisuće kilometara ucrtanih cesta, puteva i staza koje postoje i danas, a kojima su se kretale sile Osovine i partizanske snage. Uz kartu je dostupan i GPS log svih ucrtanih puteva koji se mogu prolaziti motornim i terenskim vozilima, biciklima ili pješice. 

Međutim, kada počnete čitati ovu knjigu shvatite da je Cimerman ozbiljan istraživač, uostalom ima diplomu političkih znanosti Sveučilišta Južne Kalifornije te je napisao ozbiljnu analizu povijesnih izvora, arhiva i usmene povijesti. Ovakav interdisciplinarni znanstveni i objektivan pristup je djelo dostojno historiografije 21. stoljeća. Knjiga je toliko dobra da ju se isplati kupiti i čuvati u kućnoj biblioteci za buduće naraštaje i eventualno krenuti s kartom u terenska istraživanja.

Emily Rudolf je mlada njemačka autorica, a Time-Out je njezin prvi roman objavljen 2024. Knjigu je prevela Latica Bilopavlović Vuković. Priča prati Viktoriu Kaplan, mladu influencericu koja ima sve: ljepotu, novac, status, a uskoro i milijuntog pratitelja na Instagramu. Kako bi proslavila to veliko postignuće, Viktoria sa svojim prijateljima i suradnicima odlazi u luksuzan retreat Glowing Forest u Garmisch-Partenkirchenu. Isprva sve izgleda idilično, ali ubrzo saznajemo kako svi likovi nose svoje mračne tajne. Okružuju ih laži, prevare, zavist i ljutnja, a netko će otići korak dalje i pobrinuti se da Viktoria nikad ne napusti retreat ... 

Roman je pisan iz perspektiva više likova koje se izmjenjuju, a paralelno pratimo i dvije vremenske razine (prošlost, odnosno odbrojavanje do zločina i sadašnjost, odnosno potragu za odgovorima što se zapravo dogodilo).

Osim što gradi napetu atmosferu trilera čija nas svaka stranica tjera da čitamo dalje, autorica oslikava specifičnu generaciju mladih ljudi čiji posao je prodavanje slike o sebi pa se tako svi predivni (i privilegirani) trenuci koje doživljavaju svode na proračunati hashtag. Na ekranu dobivamo sliku savršenstva, a ružna stvarnost ostaje sakrivena i pred njihovim i pred našim očima.

Patrick Modiano nazvan je Marcelom Proustom svog vremena što u djelu Plesačica (prevela s francuskog Marija Paprašarovski) potvrđuje svojom fiksacijom vremenom, nostalgijom, prolaznošću, evociranjem sjećanja i prihvaćanjem distorzije pamćenja kao načina na koji se prošlost isprepliće sa sadašnjošću. Za Modiana vrijeme je ciklus, vječni povratak istoga, a on je onaj koji opsesivno stvara vezu između ondašnjeg Pariza i ovog današnjeg.

Radnja je smještena u sredinu šezdesetih godina, u Pariz, u kojem je Modiano dvadesetogodišnjak i upravo je završio svoj prvi roman. Bezimeni mladić istih godina, u romanu, iz sadašnje perspektive, opisuje susrete, život koji je vodio u vrijeme kad je povremeno čuvao sina ženi koju jednostavno naziva Plesačica.

Brišući granicu između fiktivnog i stvarnog, uz brojne autobigrafske elemente nailazimo i na stvarne likove: poznatog koreografa i baletnog pedagoga Borisa Kniaseffa, nakladnika Nabokove Lolite Maurice Girodiasa te Modianovog mentora, obiteljskog prijatelja, Raymonda Queneaua. 

Ovaj roman možemo čitati i kao hommage tim likovima (nadasve Raymondu Queneau), ali i kao hommage Parizu, vječnoj Modianovoj monomaniji. Pariza neoskvrnutog hordama turista s koferom u ruci. Pariza u kojem je Modiano bio mlad i Pariza kakvog pamtimo iz filmova, literarture. Pariza koji više ne postoji.

Ptičji tribunal norveške spisateljice Agnus Ravtn (prevela s norveškog Anja Majnarić) nagrađivani je nordijski noir s neobičnom, bajkovitom atmosferom. Žanrovski fluidan, ovaj roman možemo čitati kao dramu, kao psihološki triler, a sadrži i elemente krimića. 

Radnja je smještena u sumorni krajolik krajnjeg sjevera Norveške, u izoliranu kuću na fjordu. Allis je tridesetdvogodišnja pripovjedačica, koja bježi od skandala u koji je bila upletena u glavnom gradu i prihvaća posao domaćice. Njezin poslodavac, četrdesetgodišnjak Sigurd, tajanstven i suzdržan, traži da mu kuha tri puta dnevno u točno određeno vrijeme, održava kuću i vrt i što manje komunicira s njim.

Naznake ljubavnog zapleta, mali broj likova, izoliranost fjorda na sjeveru Norveše, nordijska mitologija, snovi, simbolika životinja koje se pojavljuju čine ovaj roman pogodnim i za kazališnu adaptaciju (uspješno adaptiran) i filmsku, koja je najavljena i kojoj se radujemo. Ravatn postepeno gradi fabulu koristeći se čistoćom i jedostavnošću stila i jezika da bi stvorila nelagodu, napetost, a time i djelo koje se ne ispušta iz ruku.

Roman talijanskoga autora Marca Balzana naziva Kad se vratim (prijevod Mirne Čubranić) je priča o ženi i djeci. Prije svega o ženi, majci. Priča je pričana iz triju perspektiva.  Najprije progovara Manuel, dječak od šesnaest godina i kreće s pričom kad je mama (moma) jedne noći nestala. 

U drugom dijelu progovara Daniela, majka koja je ostavila djecu u Rumunjskoj na brigu beskorisnom mužu i starim roditeljima i otišla u Italiju trbuhom za kruhom. Šalje im novac i sve rjeđe dolazi, ona kopni i prinosi silnu žrtvu za svoju djecu, koja se sve više od nje udaljavaju. Treće pripovijedanje pripada Angelici, starijoj sestri, koja je igrala ulogu majke, a bila joj je nedorasla i gubila se u svemu tome. 

Osnovna je tema “bolest Italije”, tema emigracije žena koje odlaze biti njegovateljicama starima i nemoćnima, ali tema je i dublja, a to je bezgranična ljubav jedne majke, nemogućnost poimanja te žrtve od strane njezine djece i bol koju izaziva udaljavanje od njih. Tužno, toplo, beskrajno emotivno štivo u kojem je jedan muškarac srednjih godina nevjerojatno precizno dotaknuo emociju zvanu majčinska ljubav.

Austrijanka Christiane Ritter je u knjizi Žena u polarnoj noći (prijevod Sanja Lovrenčić) opisala svoje jednogodišnje iskustvo života na polarnom sjeveru. Zanimljivo je da je knjiga napisana davne 1937. godine, objavljena godinu dana kasnije, a u Hrvatskoj je objavljena tek 2025. godine. 

Iako knjiga datira u prošlo stoljeće, izrazito je zanimljiva autobiografska putopisna proza i jedan izuzetan književni biser. Autoričin suprug bio je na trogodišnjoj ekspediciji na samom sjeveru Norveške (Svalbard) te je suprugu pozvao na godinu dana u „goste.“ 

Njih dvoje i Norvežanin Karl žive u kolibi izrazito male kvadrature, u kojoj se gotovo ne mogu kretati. Dvojica muškaraca se bave lovom i na taj način preživljavaju. Bore se s izrazitim hladnoćama, snijegom, ledom, olujama, a u tim uvjetima jedino je bitno preživjeti. Svi ostali problemi postaju manje važni.

Autorica u svojim dnevničkim zapisima opisuje njihove dnevne poslove, kojima se održavaju na životu, mentalne izazove i snagu, jezivu tišinu koja ih okružuje, dane pune magle, ali i fascinaciju prirodom arktičkoga sjevera te strahopoštovanje prema istoj.  Knjiga je zanimljiva avanturistima, putnicima i svima onima koji se ne bi usudili pokušati, ali ih zanima kako bi bilo kad bi ipak skupili hrabrosti.

Bijela knjiga najnovije je djelo korejske autorice i nobelovke Han Kang koje s engleskog jezika prevodi Mirna Čubranić. Za razliku od njenih prijašnjih romana, u Bijeloj knjizi autorica odstupa od svojih uobičajenih tema te ovom djelu pristupa veoma intimno i poetično. To nije roman u klasičnom smislu riječi, već niz intimnih i kratkih meditativnih eseja, koji se usredotočuju na bijelu boju. Naratorica neprestano balansira između doslovnog i metaforičkog značenja bjeline. Svaki fragmentirani ulomak naslovljen je nekim bijelim predmetom, pojmom, pojavom.

Upravo ta bjelina, kao vrlo uobičajeni simbol čistoće, nježnosti i ljepote, služi autorici da izrazi svoju vlastitu bol te progovara o sebi i svojoj sestri, koju nikada nije upoznala. U nekim kulturama bijela je i boja smrti te ona kod autorice evocira bol, usamljenost, gubitak, prolaznost života. Ona zamišlja svoju sestru, njene posljednje trenutke, ali i njenu neostvarenu budućnost te što to znači za njene roditelje i za nju samu. Kada je pravi trenutak da se prošlost ostavi iza sebe? I trebamo li ju uopće ostaviti?

Jedan od ponavljajućih motiva je zima odnosno zimska bjelina poput leda, snijega, mraza, pahulje, mećave, susnježice. Nalazeći se u stranoj zemlji, naratorica otuđeno luta ulicama snježnog grada, grada srušenog tijekom rata i ponovno obnovljenog. Poput života.

Svojoj sestri progovara o bijelim pojmovima i sjećanjima vezanim uz njih. Bijela se boja lako uprlja i nestaje. Poput sjećanja. Iako su njezina sjećanja fragmentirana, ona ju potiču da se konačno suoči s duhovima prošlosti, koji ju tijekom života proganjaju te da ih prihvati i nastavi dalje.

Riječ je o vrlo nježnom, meditativnom i introspektivnom štivu, koje svojom lirikom uvlači čitatelja u svoj krhki svijet potičući ga na promišljanje o malim životnim detaljima, koji često prođu nezapaženo.

Scenarij i crtež stripa Svijet koji dijelimo djelo je Oliviera Grensona, a prijevod je djelo Petre Matić. Za svoj rad primio je više nagrada, uključujući i prestižno priznanje Prix Diagonale.

“ …nikako nemoj zaboraviti snagu priča i snagu mašte… Njihova nas snaga jača. Zbog nje postajemo poput junaka i pomaže nam da pobijedimo strahove.”

Usred Drugog svjetskog rata, u srcu Londona razorenog od njemačkih bombardera, priča prati starca, nekadašnjeg vrtlara Isaaca i izgubljenu djevojčicu. Malena Mary se izdvojila od grupe evakuirane djece i izgubila se, a slučajan susret sa starcem isprepliće njihove sudbine. Dok traže njezinu mamu i skrivaju se u skloništima od povremenih bombardiranja, paralelno putuju u svijet mašte kako bi se sakrili od težine stvarnosti. Kroz priču se ohrabruju, bore, tješe, zaboravljaju na trenutnu situaciju i preživljavaju. Starac nosi sa sobom sjemenku koju kane posaditi, kao podsjetnik da život počinje ispočetka.

U sivilu bombardiranog grada u početku se ističe samo jedna osoba u boji, djevojčica. Posebno efektna je njezina crvena beretka i plavi kaputić. Kasnije, boje se nježno prelijevaju iz smeđe u plavu i sivu u stvarnosti, dok su u mašti izražajne, žive, šarene i vesele. S vremenom i stvarnost se oporavlja, dobiva svoju boju i život nazad.

Autor teksta Morten Dürr i ilustrator Lars Horneman dobitnici su brojnih nagrada, a 2017. godine strip Zenobija je osvojio tri najvažnije danske nagrade za dječju književnosti i ilustraciju: nagradu PINGPRIS, nagradu CLAUS DELEURAN i nagradu danskog Ministarstva kulture za ilustraciju za djecu i mlade. Strip je prevela Dora Maček. 

Zenobija je antiratni strip za djecu, mlade i odrasle, a bavi se temom ratnog izbjeglištva i stradanja nevinih. Pratimo priču glavne junakinje, djevojčice Amine koja odrasta u ratnoj zoni, u teškoj neimaštini. Jedino što ju ohrabruje je povijesna priča o sirijskoj kraljici Zenobiji, poznatoj po ustanku protiv Rimskog carstva. Zenobija predstavlja puno više od povijesnog lika, ona je poput superjunakinje, snažna, gotovo svemoguća ratnica koja se ničega ne boji. 

Ona je uzor i snaga za suočavanje s užasima ratne svakodnevice. Jednog dana, otac i majka se ne vraćanju kući, a po Aminu dolazi stric i pomaže joj da se ukrca na brod koji je jedina šansa bijega od rata. Osobna priča nevine djevojčice i ljudskost ljudi koji joj žele pomoći da preživi u kontrastu je s okrutnošću rata. Priča o Zenobiji još jednom nas podsjeća na važnost knjiga i mašte u životu, osobito u teškim trenucima.

Ako putujete za vikend, želimo vam lijep provod. Ako ostajete kod kuće, otputujte u jednu od destinacija koje nudimo.