Rezidentica u gostima: Lucija Klarić

U utorak 7. srpnja u 19 sati u Gradskoj knjižnici Rijeka održat će se književni susret s Lucijom Klarić, rezidenticom Književne rezidencije Kamov. 

Prijave za sudjelovanje se primaju putem obrasca ovdje.    

Lucija Klarić dramaturginja je, dramska autorica i scenaristica s interesom prema interaktivnim i participativnim praksama. S 2019.om godinom završava MA studij dramaturgije pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Scenaristica je na serijama za djecu i mlade u produkciji Hrvatske narodne televizije (Slonko, Ho ho hotel) i dobitnica potpora za razvoj TV scenarija Hrvatskog audiovizualnog centra (Misi Mesi, Elidina galaktička pjesmarica). Surađuje kao script-doktorica i scenaristica s autorima dokumentarnih i animiranih projekata. Njeni dramski tekstovi imali su čitanja u Hrvatskoj, Francuskoj i Italiji.

Prema njenom predlošku “Čistim život” postavljena je i istoimena predstava 2022.godine. U 2025.oj godini piše komediju “Mater noster” za repertoar kazališta KNAP u Zagrebu. Dvostruka je dobitnica prve nagrade "Mali Marulić" za najbolji originalni dramski tekst za djecu i mlade (“Elidino galaktičko putovanje”, “Ninja batteur”). “Ninja bubnjar” premijerno je izveden na programu Hrvatskog radija Zaposlena je kao koordinatorica i administratorica organizacije Centar za dramsku umjetnost. Redovito piše kritike i tekstove za portale i časopise kao što su Kulturpunkt.hr i Hrvatski filmski ljetopis.

Posjeduje jednog velikog medu s kojim je osnovala Ured za zametnute osjećaje i Institut za osjećaje - interaktivne i performativne instalacije u kojima se bavi temama emocionalnog rada i kognitivne prezasićenosti.

Iz motivacijskog pisma:

“Za mene je “Trulo voće” osim velike, prve romaneskne avanture, doista i duboko intimno istraživanje. Ono je za mene artikulacija smisla: zašto je bilo ovako i ne nekako drugačije? Razumijevanje da je samo ova kombinatorika događaja, mogla dovesti do toga da je zadnja generacija, generacija mene i meni srodnih, ono što je - to je eksploracija prinesenih žrtava, izgubljenih života, potisnutih strasti, strahova i hrabrosti, selektivne amnezije i glorificiranih sjećanja, ovisnosti o boli i potiskivanju iste, svemu prešućenom što isplivava ili što se još može iskopati ili dopisati, u kojoj prošlost razotkriva budućnost i sadašnjost neodoljivo podsjeća na prošlost. Smisao: to je pletivo sitnih vezova, (ne)vidljivih čvorova koji tvore jednu sliku i tisuću u isto vrijeme.”