Predstavljanje knjige "Hrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu" Vjerana Kursara

Uvodničar predstavljanja bit će prof. dr. sc. Saša Ostojić, predsjednik Hrvatsko -turskog društva Rijeka, a knjigu će predstaviti:

            - dr.sc. Vedran Obućina , dopredsjednik Hrvatsko -turskog društva Rijeka
            - autor Izv.prof.dr.sc. Vjeran Kursar, Filozofski fakultet Zagreb
            - nakladnik prof. dr.sc. Damir Agičić, Filozofski fakultet Zagreb

Organizator susreta je Hrvatsko -tursko društvo Rijeka.

U ranom novom vijeku najbrojniji hrvatski imigranti u prijestolnici Osmanskog Carstva Instanbulu bili su Dubrovčani. Kao prijateljska i vazalna država, Dubrovačka Republika i njeni državljani uživali su široke privilegije koje su poticale doseljavanje u Osmansko Carstvo te posebice u Istanbul kao najveći ekonomski centar. Uz trgovinu, Dubrovčani su igrali važnu ulogu i za katolicizam u Osmanskom Carstvu, bilo kroz diplomatsku podršku ili pak kao visoko rangirani katolički dostojanstvenici u Istanbulu. Dubrovački su diplomati djelovali ne samo kao predstavnici istanbulske tajednice Dubrovčana, nego ponekad i kao predstavnici zajednice lokalnih katolika.

U “dugom 19. stoljeću” većina hrvatskih imigranata u Istanbulu pripadala je radništvu. Rjeđe, pojedini imigranti bili su poduzetnici ili su obnašali različite dužnosti u projektima koji su igrali važnu ulogu u transferu tehnologije u Osmansko Carstvo, istakavši se u poljima kao što su rudarstvo, brodarstvo, željeznica, duhanska industrija, tiskarstvo i kartografija. Pritom je njihova aktivnost nerijetko prelazila uže tehničke okvire i postajala je važna za društveni i kulturni život Istanbula uopće te posebice za Levantince, društvenu zajednicu zapadnoeuropskog porijekla, u koju su se iseljeni Hrvati ubrzo po dolasku asimilirali. Sa promjenom općih prilika po završetku Prvog Svjetskog Rata i nakon stvaranja nacionalne turske države, Republike Turske, promijenio se i položaj stranih imigranata, uključujući i Hrvate. Izgubivši privilegije i ekstrateritorijalni status, oni od 1920-ih i 1930-ih godina počinju napuštati Istanbul, koji od kozmopolitske metropole s vremenom postaje jednonacionalni turski grad.

Vjeran Kursar je povjesničar - osmanist rođen u Zagrebu 1975. godine. Radi kao izvanredni profesor na Odsjeku za povijest i Katedri za turkologiju Odsjeka za hungarologiju, turkologiju i židovske studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je više studija o etno-konfesionalnim, pravnim i društvenim pitanjima u osmanskoj Bosni i na Balkanu u predmodernom razdoblju. Autor je knjige "Croatian Levantines in Ottoman Istanbul" (2021), za koju je dobio nagradu "Mirjana Gross" za najbolju historiografsku knjigu 2021. godine od Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu. Uredio je više zbornika radova, uključujući i knjigu "Evliya Çelebi in the Borderlands: New Insights and Novel Approaches to the Seyahatname (Western Balkans and Iran Sections)" (2021) (u suuredništvu sa Nenadom Moačaninom i Kornelijom Jurin Starčević).