Kako mi je Pablo poklonio proljeće…
Jedno proljetno iskustvo. Nešto mora. I neka poezija.
Sjećanja... Ah, sjećanja me ponekad proždiru. Guše me i dave i čupaju na sve strane, razvlačeći moj um i nutrinu, rastačući me i kidajući. Sjećanja... Sjećanja me ponekad proždiru.
Bilo je rano proljeće. Neobično toplo i mirisno nakon nekoliko hladnijih godina. Sve je bilo dobro i obično, ali mene je morio neki čudan nemir koji se nije dao opisati. Nešto se micalo u mojoj duši, mreškalo i gibalo, nešto neopisivo i nelagodno. Odlučila sam tome ne pridavati pozornost. Hodala sam i koračala kroz dane, tjedni su se slagali jedan na drugi, a moj unutarnji nemir je rastao i bujao, prelijevao se preko moje kože, isparavao iz mojih riječi, migoljio se kao sjene iz mojih očiju. Moj unutarnji nemir se oblikovao u nešto živo i prijeteće. Kako živjeti u ovom svijetu kao čovjek, kako ga kušati i posjedovati kad ne možemo zauzdati i pokoriti nešto tako svoje kao vlastito tijelo? Kako ga nositi kroz prostor i vrijeme kada nam je nerazumljivo, oporo i tuđe? Kako se spasiti od boli koja izvire iznutra i kida i gazi i slama sve ono što nas treba činiti lijepim i svojim, željenim i voljenim?
Što znače boje u mome oku i mirisi u mojim nosnicama, svijet koji me prožima i prosijava kao što kolovoško sunce probija svojim zrakama kroz lišće tako da ponekad ne znam gdje prestajem ja a počinje svijet?
Otišla sam onome koji uvijek odnese moje brige, primi ih bez pitanja. Sjela sam pred more i dugo ga gledala. Plaža je bila pusta i prazna, oslobođena svih bića i zvukova osim glasa mora. Gibalo se i valjalo, brisalo granice obale i prelijevalo se kao da diše, kao da se isteže želeći uhvatiti moja stopala, bosa i hladna. Gledala sam more i more je gledalo mene. Tako sam mu htjela predati svoj nemir, dati mu da iščupa svojim mokrim rukama tu ružnoću koja mi se usadila u biće, koja me plašila, činila me tako nemoćnom i samom. Ono se mirno valjalo i šuškalo. Plesala sam na finoj granici beznađa i lucidnosti, okupana očajem i mirisom soli, boreći se i gušeći od života koji me mučio, rastezao i skupljao, a sve je u meni bjesnilo i vikalo. I ništa nije mirisalo na mir, ništa nije mirisalo na utjehu. I tada, baš tada kad su moje ruke postale jednostavno preumorne, a moje noge preteške, kada više nisam imala ni grama snage ni volje, pogodila me misao, bljesnula je u mome umu i sve je odjednom stalo, sve se utišalo i nekako čudno ispraznilo. Prelila me jasnoća.
Ne znam jeste li ikada doživjeli onaj trenutak savršene čistoće uma, apsolutne jasnoće koja sine i potjera tisuće žmaraca niz kralježnicu i strujom prožme kožu koja postane osjetljiva i čvrsta, napeta od začudnosti? Ja sam ga doživjela tog ranog proljeća sjedeći na pustoj obali mora dok sam uranjala bosa stopala u njegovo tijelo. Otpustila sam. Jednostavno sam sve otpustila i zahvalila na toj muci koje sam se prije par trenutaka tako silovito željela riješiti. Iskreno sam zahvalila na prilici da iskusnim nešto tako moćno i veliko i mračno i da mi to bude prilika za rast. Što znači jedan život? Što znače boje u mome oku i mirisi u mojim nosnicama, svijet koji me prožima i prosijava kao što kolovoško sunce probija svojim zrakama kroz lišće tako da ponekad ne znam gdje prestajem ja a počinje svijet? Ovdje sam samo danas. Samo sada. Ne jučer, ne sutra, sada. I to sada ne smijem potrošiti uzalud. Ne želim.
Kad sam došla kući tog proljetnog dana, stala sam ispred police s knjigama, ispred zida od šarenih hrptova. Zaklopila sam oči i postala svjesna trenutka.
Ne, moje more nije odnijelo nemir, nije ga uzelo. Pomoglo mi je da shvatim da je taj nemir moj. Da sam ga rodila iznutra sebe. I da mogu s njim činiti što mi se prohtije. Razumjela sam da je moj put možda dug i bolan i težak i zahtjevan i ne znam kada završava iako znam gdje. S puno žuljeva na stopalima i srcu, s licem opaljenim od sunca i duše ispucale od žeđi. Moj put se izvija ispred mene. Ali je moj, samo moj. I ja sam ta koja bira hoće li uz njegove ivice živjeti cvijeće ili pustinja. Shvatila sam da će mi ovaj nemir uvijek plesati u grudima, zauzdan, ponekad pospan, ponekad krotak, ponekad divlji i prkosan. Ali više se neće prelijevati preko granica moga bića. Zauzdala sam ga, pokorila i prigrlila kao moj vlastiti orjentir, moju tajnu osobnu zvijer, mog unutarnjeg divljeg jastreba.
Kad sam došla kući tog proljetnog dana, stala sam ispred police s knjigama, ispred zida od šarenih hrptova. Zaklopila sam oči i postala svjesna trenutka. Osjetila sam stopala kako me zebu, a dnom leđa prolaze žmarci poput mrava. U daljini se čula lopta koja odskakuje i vrapci koji se smiju životu. Ja sam koraknula i pružila ruku milujući knjige, koračajući poput slijepca, poput izgubljenog prosjaka pitajući za smjer, tražeći putokaz. Molila sam život da mi kaže što hoće od mene. A knjiga? Nisam je izabrala, odbijam to povjerovati. Zatvorenih očiju izvukla sam je, udahnula i otvorila pa spustila svoje oči na sitna crna slova. "Želim s tobom učiniti ono što proljeće čini trešnjama" I tek tako, spasio me Neruda.
Da, čitajte poeziju. Poezija mi je jednog davnog proljeća spasila život.
Iz Magazina

Ispisati svoje riječi, zaprljati ruke, dizajnirati svoj grad. Stvarati zbog stvaranja.

Više od muze: knjiška potraga za pravom Dorom Maar

Zoran Vakula o stand-up tragikomediji, teoriji kaosa i prvom hrvatskom meteostripu "Pretežito vedro"
Najave događanja

Izložba ''Klasična turska umjetnost''

Radno čitanje: razgovor o knjizi „Pričam ti o umjetnosti 20. stoljeća“ i druženje s autorom Svjetlanom Junakovićem

Radno čitanje: radionica ilustracije za odrasle

Radionica “3D stvaraonica”: zamišljamo i stvaramo sve što zamislimo!

Radionica “Minijatura”: izgradi svoj grad budućnosti!

Radionica “Stripaš Junior”: sve tajne umjetnosti "oblačića" i dobre priče!
Pretplati se!
Prijavite se za primanje "newslettera" Gradske knjižnice Rijeka i saznajte na vrijeme što se događa u našim odjelima i ograncima diljem grada, što se čita, komentira i preporučuje u Magazinu te koje nam se ideje vrte po glavi... I zapamtite - čitamo se na internetu, ali vidimo u knjižnici. :)
Vaša e-mail adresa neće biti otkrivena neovlaštenim trećim osobama i koristi se isključivo u svrhu informiranja.










