Kulturni faul: Nove “lude dvadesete” (ne)će se dogoditi: i par začina iz vreće nove futurologije

U travnju 1926. godine počeo je izlaziti časopis “Amazing Stories”, jedna od najvažnijih publikacija u povijesti razvoja znanstvene-fantastike, a ovo je detalj naslovnice njegovog prosinačkog broja te godine. Ah, lude dvadesete…

Kulturni faul je serija osobnih tekstova o raznim fenomenima kulture, pop kulture, povijesti, urbanizma, tehnologije... Sve tekstove možete pronaći ovdje.

Možda je poneko uočio ili se čak i sam nadahnuo, kako se posljednjih dana i mjeseci u mentalni prostor ugurala privlačna slika usporedbe predstojećih dvadesetih godina XXI. stoljeća s dvadesetima XX. stoljeća. Lista euforičara je impresivna: prestižni list Financial Times objavio je članak “Goodbye Virus Riden 2020, Hello Roaring Twenties”, kulturi bogataša okrenut Forbes “Are You Ready To Rock The New Roaring ‘20s?!”, britanski The Independent “Second ‘ROARING 20S’ Likely to take place after the pandemic”, kulturnjacima drag The Atlantic “Prepare for the Roaring Twenties”, a autoritet medija za financije Wall Street Journal “Coronavirus Lockdowns Usher In the New Roaring ’20s”.

Otprilike je jasno što mnoge navlači na tu komparaciju – pandemijski okvir, s posebno gadnim posljedicama na zapadne zemlje, doživljava se kao neviđena nevolja koja u toj analogiji igra ulogu specifično krvavog i devastirajućeg Prvog svjetskog rata, potom slijedi kratak period traženja u kojem cjepivo pobjeđuje opaki virus i nakon toga nas čeka prava eksplozija svega – druženja, konzumacije, hedonizma, zabave, putovanja (…), uglavnom dobroga i malo pomaknutoga od uobičajenih normi. Volimo takve metafore i usporedbe, čine nam teren poznatijim, stabilnijim, predvidljivijim, a ovdje nas “pali” i ta zaokružena brojka 100. obljetnice. Ipak, s ovom vizijom ne igraju se neki romantici, književnici ili povjesničari već središnji pokretači obrtanja kapitala – Financial Times ne uređuje nostalgični povjesničar s notesom punih obljetnica, a dodajmo i da je Elon Musk (SpaceX, Tesla…) tvitnuo “Let’s make the Roaring Twenties again!”. Ma koliko god pomaknut bio poruka je jasna – rješavamo se korone, u tom novom normalnom mi smo pobjednici koji s veseljem idu naprijed. Baš kao tih “dvadesetih”, kod nas u udžbenicima obično nazivanima “ludima” ili “zlatnima”, iako u našim krajevima nisu imale ni približno jednake forme i dinamiku.

Jasno, s jedne strane sve to je simpatična stilska figura koja treba proizvesti osjećaj optimizma i vjere u rast. Razumljivo iako ne u svemu i pozitivno. Bilo bi jako čudno kako u analogiji s povijesnim procesima od nas udaljenima 100 godina (!) u potpuno drugom kontekstu treba tražiti lekciju i očekivanja za sutra. Ni te 1920. nisu tražili uzore u 1820., ni 1820. u 1720. godini. Zamislite kako bi to izgledalo smiješno i glupo pa od kuda onda ova romantična retro opsesija? Osjeti se da je to i realni “wishful thinking”, iz reda klasičnog poimanja ekonomskog razvoja – samo rast, rast, rast. Novo, novo, novo… Nisu slučajno Financial Times, Wall Street Journal i Forbes prvi zajahali na taj val i natjerali me da cijeli prvi dan nove godine razmišljam o tome koliko analogija drži vodu i što će to činiti nove “lude dvadesete”. Baš sam dobro krenuo… 

Prvo u prošlost: New World Coming: The 1920s And The Making Of Modern America

Knjiga u međunaslovu koju preporučujem za čitanje je pristojan pregled onoga što nam treba za shvaćanje “ludih dvadesetih”. Važno je znati kako je “roaring twenties” jedan izrazito zapadnjački pojam, kreiran kroz perspektivu i procese u nekoliko zemalja tadašnjeg najrazvijenijeg dijela svijeta, prvenstveno SAD-a. On ne označava opće stanje svijeta jer danas super važna Kina ili pak cijela jugoistočna Azija su bile daleko od nečeg takvog. O Africi jedva ima smisla pričati, a pitanje je koliko su dvadesete bile “roaring” i za tada najveće globalno carstvo – Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je solidno iscrpljeno Prvim svjetskim ratom s puno rupa u modelu kolonijalnog carstva iako je i tamo fenomenologija zaživjela i to na još neobičnije načine ispreplitanja s aristokratskim stilom života. Otprilike nešto kao u istragama inspektora Poirota ili Babylon Berlina u novijoj varijanti, da budemo potpuno prizemni u vizualizaciji.

Najupečatljivije je da su dvadesete godine u nekoliko zapadnih zemalja (SAD, UK, Francuska, Njemačka) obilježene kombinacijom eksplozije potrošačke elektronike korištene sve više u svrhu zabave te dobar dio dojma “ludih godina” izlazi iz posljedica tog fenomena. Formira se pop kultura u suvremenom smislu kroz eksploziju popularnosti jazza i brzog ritma žive glazbe (preduvjet čega su bile usavršene gitare, mikrofoni i snažniji razglasi), pojavu zvučnog filma koja mijenja kino (također s novim projekcijskim i zvučnim tehnologijama koje potpuni mijenjaju osjetila), ubrzano širenje radio uređaja po običnim kućanstvima (1920. emitiraju se prve radio vijesti u američkom Detroitu, 1922. osniva britanski BBC…) kreće izdavanja stripova i časopisa vrlo životnih i maštovitih pristupa (pulp literatura, naivni SF poput uvodnog Amazing Stories magazina, avanturizam tipa Tarzanovih pustolovina…) što sve zajedno stvara dojam energične ere, pune senzacija, novih načina konzumiranja sadržaja i zabave. Uz njih je usko vezan i fenomen, vrlo estetski privlačan i zanimljivih, “flapper” djevojaka, prepoznatljivih žena s bob frizurama, ležernog životnog pristupa, elegantne odjeće, fleksibilnijeg pristupa prema seksualnom moralu, rasplesanih na podiju s cigaretom i martinijem u ruci. Bolje od depresije rovova, par godina ranije, zar ne?

Na dubljoj razini od svakodnevne zabave i pop kulture prometne tehnologije upravo tada radikalno mijenjaju svijet jer osobni automobil doista postaje opće potrošačko dobro, doduše prvenstveno Amerikancima kroz velike rasprodaje famoznog Fordovog modela T, potom modela A, kao i nove igrače na tržištu koji se pojavljuju naglo i brzo poput cijelog spektra iz General Motorsa. Odjednom se New York prelazio u par desetaka minuta, a ne satima. U SAD-u se mijenja i koncept dućana, pa nastaju prvi samoposlužni supermarketi koji će potpuno izmijeniti način kupovanja, doživljaj brendova na policama kao i količinu koja se sada skupljala u kotrljajućim kolicima. Na to se prirodno vezala eksplozija marketinga – više dobara za prodaju i konkurencije tražilo je više reklame, a radio, kino i časopisi pružali su prostor za slanje poruka. Madison Avenue kao sjedište marketinških agencija upravo tada dobiva svoju punu profilaciju i prepoznatljivost.

U toj kombinaciji revolucije industrije zabave i prometa dolazilo je doista do ozbiljne promjene ponašanja i nastanka potpuno novog iskustva ljudi – odjednom u kući imaš radio na kojem između vijesti ili krimi radio drame slušaš reklamnu poruku o novoj čokoladi po koju ideš do dućana sjedajući u svoj automobil. Vau! To su bila potpuno nova i revolucionarna iskustva nakon kojih ti ni očekivanja od svijeta više nisu bila ista.

U Europi ti procesi nisu išli jednako i bili su mahom rezervirani za ozbiljnije urbane sredine (Pariz, London, Berlin…), ponešto dotičući provinciju, ali “lude dvadesete” bile su ovdje revolucionarne i zbog drugih razloga. U njih se ušlo bez stoljetnih carstava – njemačkog, austrijsko-ugarskog, osmanlijskog i ruskog. Od zemalja u čijem je vrhu gotovo svugdje bio bar jedan izdanak dinastije Habsburgovaca ili britanske kraljice Viktorije nastale su demokratske i relativno liberalne tvorevine koje su postale izložene opijajućem novoameričkom modelu privlačnom kroz marketing, oblik života, standard, pop kulturu, pa recimo i moral. Prizor svijeta “Velikog Gatsbyja” širio se brzo s dozom magije. Treba reći i da nisu samo demokratske zemlje imale tu sliku nastupajuće budućnosti – isto se prema svemu odnosio fašizam u zemljama poput Italije ili komunizam u novonastalom SSSR-u – rast strojeva, zazivanje brzine i ovladavanja prirodom, betonizacija i urbanizacija, to je bila opća mantra. Rast, rast, rast…

Ludo, brzo, inovativno.. “Lude dvadesete” pozitivne su u percepciji s vremenske distance pa bi i mi nešto takvog nakon nesretne korone i pandemije, mi u Hrvatskoj još i malo više i nakon potresa koji nam je 2020. učinio još neobičnijom. Pravo pitanje je imamo li realne signale za nešto takvo ili je tu puno povijesnog šuma i praznovjerja koje je zarazilo i Financial Times? Od Muska smo navikli na tviterašku uvrnutost… Ovo dalje prestaje biti tekst o povijesti, a postaje o nagađanjima i isticanju nekoliko sličnosti i razlika.

Najluđe u svemu: Zašto su tržišta eksplodirala 2020.?

Ovaj tekst NY Timesa samo je jedan u moru analiza trenutne neobične situacije – tržišta dionica su probila sve moguće okvire! U godini pandemije, karantena, negativne cijene nafte, ugroženih lanaca opskrbe (…) pada rekord za rekordom. A to možda i nije odlična vijest.

Na planu ekonomije sigurno nitko ne zna koji će biti raspetljaj poteza bez presedana usred pandemije. Državna potrošnja malogdje nije probila sve okvire ne bi li održala relativnog jakog potrošača, a ponudu nerazbijenom. Subvencija na subvenciju… Scenarija o tome koje su posljedice takvog ponašanja ima različitih i treba li reći da se kreću u rasponu od “ovo će biti neviđeno topljenje” do “sve će biti super”.

Ujedno čini se da postoji pouzdanje u jakog potrošača jer se nešto manje trošilo odnosno više štedjelo 2020. Potkrepljuje to nešto podataka o štednjama građana, a i realno očekivanje da će jedan Nijemac koji 2020. nije otišao na Bali sada otići negdje s duplo više novca – i od 2020. i 2021. godine. Da, čini mi se da će se na putovanja i zabavu trošiti podosta te u tom smislu mogli bi biti svjedoci atmosfere “ludih dvadesetih” – otvoreni klubovi, festivali, fešte do jutra su opet pred nama.

Ipak, razlika je ta što su tada takve forme bile novost, sada su one samo povratak na ono što smo imali i kako smo živjeli ranije. Glazbeni pravac koji će biti “jazz” nove ere? To prepuštamo producentima u L.A.-u…

Hype uzor: Wired UK: The World in 2021.

Posebno izdanje časopisa iz ovog međunaslova nadahnulo je ponešto i ovaj pregled mogućih trendova. Iako napuhan i pretjeran kakvi takvi pregledi obično i jesu. Čitam ga na iPadu i razmišljam kako je iza nas desetljeće u kojem su se tableti pojavili kao hype proizvodi i kako nisu baš postigli ono što smo očekivali u pisanjima sličnih futurologija 2010. godine.

Industriju zabave 2020.-ih obilježit će nove konzole i to je već počeo raditi PlayStation 5, a pratit će i drugi igrači od kojih najviše očekujem od Nintenda. Grafički atraktivniji, još veći svjetovi u igrama, pružat će puno materijala za stream igranja koje već živi dobre dane. Twitch nalik varijante će i dalje bujati, kao i razni “e-sport” formati. Nije to ništa novo, samo evolucija onog što već nekoliko godina živimo, posebno mlađi među nama. Mali problem je što igranje traži vrijeme, a svijet koji trči i nanovo gradi teško da će ga imati puno. Uostalom 2020.-a je bila godina ekrana i mogli bi ući u svojevrsni zamor.

Da li će neki značajniji VR probici doista donijeti nešto potrošački novo teško je reći, ali djeluje malo vjerojatno. Zapravo u području digitalne zabave očekujemo kakve funkcionalne hologramske koncepte ne bi li to doista bila revolucija. “Metaverse” će biti velika riječ u kontekstu ambicije stvaranje nekakvog 3D interaktivnog Zooma u kojem će sva ta iskustva spajanja i razgovora biti još neposrednija i realnija. Njihov preduvjet je bar 5G prijenos podataka, a očekivati je da će se ta omiljena tehnologija “urotničara” širiti velikom brzinom. Virtualno druženje svakako ništa nije novo svima koji su nekad bili ovisni o WOW-u, danas onima koji se zezaju s raznim Roblox instancama, igraju Fortnite ili Animal Crossing, samo ovdje je ideja da će ti ambijenti i interakcije biti još više interaktivniji, mi uključeniji i to kroz razne VR forme, ne klasičan ekran.

Od potrošačke tehnologije postoji već godinama taj “smart” koncept pa možemo očekivati da će glasovno upravljani i međusobno povezani uređaji koji nam puštaju glazbu, upravljaju pećnicom, svjetlom, usisavačem biti još pomaknutiji prema mainstreamu, a i imati sve poboljšaniju umjetnu inteligenciju. AI je svakako riječ koja će biti česta jer će praktički sve dobivati neki oblik, nazovimo to “inteligencije”. Puno primjeni neće imati smisla i neće se primiti, a možda neće biti ni dostupni zbog cijene i nedostupnosti 5G-a ili smislenog sadržaja, posebno u Hrvatskoj gdje “smart” dom nije jednostavno ni graditi ni održavati. Nije to baš stavljanje par senzora i kupovina Alexe.

Futurološka predviđanja o društvenim mrežama su svakako zanimljivo područje. Hoće li nastajati nove masovno korištene društvene mreže? Novi Facebook, Twitter, TikTok? Nije nevjerojatno zamisliti da će zbog financijskih razloga neka od ovih doći u ozbiljne poslovne probleme, ali hoće li ih mijenjati nešto drugo teško je reći. Odgovor je vjerojatno leži u ranije postavljenim razmišljanjima o “metaverse” trendovima i razvoju, koliko će brzo to postati novi oblici virtualnog iskustva i spajanja.

Na planu komunikacijskih tehnologija i zabave zapravo odradili smo lude 2010.-e već odmah nakon onog ekonomskog sloma 2008./2009. Putovali smo više nego ikad jeftinim avionima, društvene mreže su eksplodirale u baš svim generacijama i populacijama, gotovo svi smo se navikli na “pametne” mobitele i ogroman mobilni internet promet, festivali i zabava su bujali, servisi poput Netflixa i Primea skroz su promijenili iskustvo gledanja TV-a i produkcije filmova i serija. Možda će nečeg biti još više, promijeniti neke forme i sl., ali zlatna era je na zalazu, to je sada mainstream dio naših života.

Budućnost je ponekad spora: Zašto još nemamo pametnije automobile?

I ovaj tekst pokazuje kako mnoge realizacije traju duže nego što očekujemo. A zapravo, “lude dvadesete” mogle bi nas čekati upravo u sferi prometnih tehnologija i medicine.

Nešto nalik širenju modela T i generalno automobila koji je stvarno mijenjao gradove prije sto godina nalazi se u razvoju e-automobila i autonomnih vozila. Dok su potonji još u fazi početnih koraka, razvoja i puno testiranja, e-automobili će samo rasti. Pojedini simbolički trenuci će biti važni – na ulicama se recimo od 2022. očekuje i Teslin Cybertruck koji svojim neobičnim dizajnom mijenja dojam o automobilima čiji je dizajn pomalo zapeo u klišejima.

Naravno, rast će i promet iznad glava u obliku dronova. Na toj fronti je već puno obećanja ispucano, ali lista “trial” projekata dostava je već pozamašna te će od simboličkih akcija stvar stvarno eksplodirati u jednom trenutku. Dosta je signala da će to biti upravo ovo desetljeće, samo ne znam kako će reagirati kamiondžije i klasični dostavljači.

U tom kontekstu nove lude dvadesete sigurno će obilježiti puno energetskih pomaka – skretanje na solarne i vjetroelektrane izvore ide prema masivnosti, pojedini projekti su ogromni i to više nije simbolika nego “mainstream” koji će zavladati. Ovo su već jasni trendovi: “The United States is on track to produce more electricity this year from renewable power than from coal for the first time on record, new government projections show, a transformation partly driven by the coronavirus pandemic, with profound implications in the fight against climate change. It is a milestone that seemed all but unthinkable a decade ago, when coal was so dominant that it provided nearly half the nation’s electricity.”, pisao je NY Times. Baterija za sve i svašta postaje najvažniji pojam što će otvoriti puno tema iz sfere reciklaže, održivosti, upravljanja sirovinama, a u nekoj točki će nam postati potrebniji i isplativiji i svemir.

Svemira nikad dosta: Lista zanimljivih letova

Svemir uvijek treba pratiti, a čini se kao što pokazuje ova lista da ulazimo u jedno zanimljivije razdoblje.

Pravi začin novim “ludim dvadesetima” pružili bi značajniji iskoraci u razvoju svemirskih letova ili pak iskorištavanje sirovina s drugih planeta ili asteroida kada već nema šanse da ćemo na ikojem tako skoro plesati uz “jazz”. SpaceX ili Blue Origin programi su stvarno uzbudljivi programi, spremaju se u ovom desetljeću i letovi prema Marsu s planom postavljanja temelja baze (SpaceX tvrdi 2024. godine!), ali sve je to na dosta dugom štapu u smislu realizacije, a ulaganja niti jedne zemlje nisu takva da upravo tome pruže maksimalnu stratešku važnost već je puno toga na nivou simboličkih akcija npr. kinesko pripremanje letova s ljudskim posadama na Mjesec. “Geekovski” svakako jako uzbudljivo, vidjet ćemo što znači za ostalo, ali ono što je sigurno prema njima nećemo zbog romantike i Star Treka nego realnih potreba koje nam možda mogu zadovoljiti rastuće potrebe za specifičnim rudačama… I fore kao “restoran/hotel u orbiti” bi mogle biti zanimljive, ali cijena takvih izvedbi mora stvarno jako pasti. Sve zajedno to će biti važna i ozbiljna tema održivog razvoja, pa zato Japanci i razmišljaju kako da koriste drvene materijale u izradi satelita.

Nadam se da će sfera medicine biti jedan od nositelja novog nadimka ludih dvadesetih ovog stoljeća, ali do to neće biti dosadnjikava korona. Borba s tumorima je i dalje izvor najveće patnje milijuna, a kardiovaskularne situacije tiši i vrlo konkretan ubojica. Tu postoje realni procesi koji mijenjaju stvari. Za primjer recimo da je ablacija srca laserom uslijed uklanjanja niza opasnih aritmija danas uvjetno rečeno rutinski postupak, a 90-ih je bila dobro poznat, ali skup postupak za rijetke klinike.

Trend u kojem je možda najviše potencijala je “personalizirano cjepivo”, napravljeno prema našim specifičnim potrebama i karakteristikama. Hoće li takve terapije moći rješavati i tumore, ostaje vidjeti. A najspecifičniji smo kada je riječ o mentalnom zdravlju. “Lude dvadesete” bi mogle biti i doslovno “lude” što ne pripada narativu optimizma.

Proces: Can’t Even: How Millennials Became the Burnout Generation

Ovu knjigu sam već ranije preporučivao u tekstu svoje knjiške godišnje inventure ovdje. Nije najbolja na temu, ali ubada dobar fenomen.

PTSP2020, tjeskobe i anksioznosti su značajan problem, a samo ih čeka akceleracija uz već sveprisutni fenomen pregorijevanja na poslu kojem su posebno izložene “generacija milenijaca”, uskoro buduća radna generacija “Z” i nešto kasije generacija Alpha. Generacija originalnih “ludih dvadesetih” bila je na radnom mjestu realno izložena mogućnosti npr. stradanja na traci u Fordovoj tvornici pri čemu bi pojedincima preša uništila ruku ili nastala opeklina uslijed varenja. Današnja generacija fizički djeluje potpuno zaštićenom, sigurno je uhranjenija, možda je čak istesanijih tijela zbog jogginga, fitnesa i teretana pažljivo korištenih uz smart aplikacije potrošnje kalorija i broja koraka, ali iza pozadine se krije psihički rasap.

Stopa “sagorijevanja” u specifičnim područjima poput IT-a ili komunikacijske industrije je sve impresivnija. Možemo raspravljati sada o tome je li uzrok razmaženost, hiperosjetljivost (to bi volio Peterson sa svojim pravilima za život, ali za razliku od njega mi nismo ovisnici o tabletama) ili neke specifične karakteristike današnjeg oblika poslova koje su psihički vrlo specifične, ali je nevažno za dijagnozu stanja. U čemu točno pronaći smisao i sreću iako imaš pun i PS5, Kindle i Netflix “library” bit će pitanje ere, a uz čiji bok će biti digitalna detoksikacija. Netflix premijere 2021. nije bez veze počeo sa serijalom “Guide to Meditation” i epizodama o nošenju s emocijama, pravilnom disanju…

Originalne “lude dvadesete” su bile fenomen mladih, novih, svježih. Dvadesetih godina društva Europe i SAD-a na koje se odnosi naziv bila su zajednice vrlo ujednačene demografske strukture – životni vijek se snažno produljio već kroz prethodno razdoblje, natalitet je bio visok, a SAD zemlja zrelosti ranije masovno doseljenih Europljana ili pak njihove djece koja su se sada osjećala Amerikancima… Bar u tim zemljama, posebno u Europi, tema je što kvalitetnija starost, a ne luda mladost. I to je razlog zašto danas govor o novim “ludim dvadesetima” treba shvaćati i geografski pomaknuto – možda su zemlje tog novog optimizma i energije Nigerija, Vijetnam, Pakistan, a ne više oni na koje smo navikli.

Spomenutoj medicini su upravo zapadne zemlje najveći izazov za prave prodore – kako postići da sedamdesetogodišnjaci (2030. godine već 60 godina će imati generacija koja je kao srednjoškolci rasla uz prvu Nintendo konzolu osamdesetih ili Commodore 64 kod nas) nesmetano igraju PS5 bez izazova Alzheimera, tumora bilo čega i fibrilacije atrija.

Bliže istini: Rastrgane godine

Naslov knjige Philippa Bloma bolje je ulovio esenciju ere. Ono što treba imati na umu je da su originalne “lude dvadesete” završile neviđenim slomom. Godina 1929. je otvorila vrata ekonomske krize padom s klisure, a posljedice političko-društvenom paklu koji će svijet odvesti u pravcu najkrvavijeg rata u povijesti. To se manje spominje u člancima koje dozivaju nove “lude dvadesete”. Stoga u vrlo otrežnjujućoj analizi možemo shvatiti da se cijela ta slika “ludih dvadesetih” svodi na razdoblje kraće od deset godina i samo nekoliko zemalja ne bi li na kraju gotovo svih odvele prema katastrofi, svijetu borbi krajnosti, ratu do istrebljenja i atomske bombe. Šarmantna pop kultura koja je manje više je fikcija.

Iskreno, meni metafora nije baš nešto, ne bi zazivao neke bujajuće strastveno desetljeće, već više odmjerenosti i promišljenosti, posebno ako to znači preživljavanje bez kliženja u nove tmurne tridesete. Znam da to zvuči dosadno, kratkoročni dioničari i djelitelji dividende ne vole, posebno ne oni nabrijani gramima sintetičkih dodataka, ali svijet čini malo više detalja od toga. Za zapad je mislim “future shock” u sferi komunikacijskih tehnologija i uz njih vezanog sadržaja generalno na zalazu i tu slijedi samo prirodna evolucija, a slijede svježiji procesi iz područja energetike, transporta i medicine gdje se kriju prave etikete “ludo”, “novo”, “uzbudljivo”.

Doduše uvijek je moguć i neki “crni labud” koji sva predviđanja, koja su gotovo uvijek i nadanja, učini besmislenima u sekundi.