Razumjeti svijet i političko-društvenu klimu kroz knjige Naomi Klein

Koliko god nastojali fokus zadržati na svakodnevici i onim „standardnim” lokalnim i globalnim problemima, posljednje vrijeme ipak tjera na nešto drugačije promišljanje okolnosti u kojima se nalazimo. A strah, neizvjesnost i zbunjenost, neovisno u kojoj ih mjeri osjećali, provjereno se smanjuju kada o predmetu razmišljanja doznamo koju konstruktivnu riječ više. Na stranu bombastični naslovi – na stol kvalitetni autori koji su utrošili dane, mjesece i godine da ispišu štivo koje podrobno ali pristupačno i efektno objašnjava neke od najkompleksnijih svjetskih događanja i fenomena.

Jedno od baznih štiva za poduhvat malo boljeg razumijevanja društveno-političke klime u svijetu koja nas je dovela do današnje točke i zamršene paučine odnosa je literatura kanadske novinarke, aktivisitice i autorice Naomi Klein. Klein je karijeru započela kao novinarka i kolumnistica, a međunarodnu je prepoznatljivost stekla krajem 90-ih kada je objavila svoju prvu knjigu No Logo (1999) u kojoj analizira moć globalnih brendova i transformaciju korporativne ekonomije u kojoj marketing i identitet brenda postaju važniji od samog proizvoda.

Uslijedila je Doktrina Šoka: uspon kapitalizma katastrofe (2007) kojom polako postaje jedna od najutjecajnijih autorica suvremene političke publicistike. U ovoj knjizi Klein kako se popularno kaže „raskrinkava” kapitalizam i moćnike koji zarađuju na sveopćem kaosu. Bombe, teroristički napadi, sukobi i tsunamiji služe da omekšaju društvo kao cjelinu, bace ga u kolektivni šok, sve dok nije spremno početi se odricati kao što se slome zatvorenici prilikom torture. „Izazivanje uragana usred ljudske svijesti.” U drugačijim okolnostima, takve ekonomske promjene (kao npr. privatizacija gospodarstva) ne bi bile prihvatljive.

U knjizi Ovo mijenja sve: kapitalizam protiv klime (2014) fokus se pomiče na klimatsku krizu. I ovdje Klein možda ostvaruje najdomljivije štivo, premda to djelomice ovisi o individualnim interesima. No Ovo mijenja sve objedinjuje gotovo sve o čemu je autorica pisala ranije, a i kasnije u knjigama On Fire: The (Burning) Case for a Green New Deal (2019) i Doppelganger (2023). Podijeljena je u tri dijela: Katastrofalno odabran trenutak, Magično razmišljanje i Svejedno treba početi, nježno nas uvodeći u tematiku, pa zatim i u surovu realnost u kojoj postaje jasno da osim toga što ne znamo kako će točno izgledati četiri stupnja topliji svijet (znamo samo da nam zbog toga postane drago što imamo ograničeni rok trajanja), nastavak ove bezglave eksploatacije resursa može biti i katalizator čitavog niza nepoželjnih društvenih, ekonomskih i političkih transformacija na zapadu. Energetska su pitanja usko povezana s geopolitičkim sukobima, što je još jedna od temeljnih teza koja vrijedi za svaki kutak svijeta.

Iako Klein polazi od vidljivog ljevičarskog i antikorporativnog stajališta, svoja razmišljanja iznosi kroz primjere, sustavno povezujući ekonomiju, politiku, medije i ekologiju. Piše pristupačno i dinamično, tako da tijekom čitanja ne dolazi do overdoziranosti informacijama. Primjerice, prvo poglavlje započinje anegdotom s jedne klimatske konferencije. S druge strane, nema ni upliva nepotrebnih privatnih dogodovština koje se znaju viđati u publicistici, a koje vjerojatno predlože izdavač i urednik kako bi knjiga bila manje zastrašujuća. Sve u svemu, Klein plete jedan fini mozaik suvremenih kriza, a složili se čitatelji s njezinim zaključcima ili ne, njezin rad nudi temeljno znanje koje nam može pomoći shvatiti strukture današnjeg globalnog društva, neovisno o tome na kojoj se točkici mape nalazili.

Listajući Ovo mijenja sve godinama nakon prvog čitanja, u jednoj 2026. godini koja je vrlo rano u kalendaru pokazala da će se o njoj imati što napisati u udžbenicima povijesti, recentna se zbivanja lako mogu povezati s tezama o kojima Klein piše. Briga oko nuklearnog programa u Iranu ili briga oko izvoza nafte iz Irana u Kinu? Opus Naomi Klein danas  donekle djeluje kao analitički okvir za razumijevanje sadašnjeg trenutka, od globalne moći korporacija i politike krize do informacijske fragmentacije i klimatskih upozorenja. Pitanje klime je od objave knjige 2014. do danas krivudavo napredovalo, ali ne dovoljno. Nikada nije bilo više klimatskih politika, tehnologija, ideja i investicija, ali klimatski sustav se i dalje ubrzano mijenja – emisije su visoke, temperature obaraju rekorde, a životinjske vrste nestaju. Razna psihološka istraživanja su pokazala kako ljudski mozak bolje reagira na empatiju i moment poistovjećivanja nego na puke informacije i ustrašenost, u smislu motivacije i želje za djelovanjem, a još kada govorimo o nečemu nama još uvijek dalekom (odnosno daljem nego otočnim državama koje doslovno nestaju), ne čudi da interes opada. O klimatskoj krizi i njenim pipcima kojima uranja u sve druge sfere življenja kao društvo kolektivno znamo i govorimo, ali čini se kako druga zbivanja uvijek ulijeću kao prioritet. Osim toga, mladim je ljudima, mahom milenijalcima, sigurno poražavajuće i frustrirajuće u jednom trenutku shvatiti da je njihova smežurana papirnata slamka potrebna ali da istovremeno izgleda smiješno dok nam iznad glave lete projektili i planovi izgradnje megafarme u susjedstvu. No jedna od zamki dominantnog sustava je i stvaranje osjećaja bespomoćnosti, da je nešto preveliko za nas, da djelovanje unutar vlastitih mjehurića nema smisla. 

Knjige Naomi Klein, posebice Ovo mijenja sve, možda ne opuštaju mozak nakon drugog radnog dana u mirisno proljetno predvečerje, ali pružaju jasniji uvid u umreženost svjetskih zbivanja, i to na vrlo pitak, razumljiv i dinamičan način. Procesi koji nas okružuju i koji indirektno utječu na našu svakodnevicu možda jesu kompleksni, ali ih ovakve knjige čine bar malo manje nedostižnima.