Neobično putovanje zvano strip: Zoran Žmirić i Korin Hunjak o nastajanju „Kaleidoskopa“, ljubavi prema stripu i emocionalnom impactu zbirke

Tko ima najbolju kampanju zadnjih godina? Električne cigare? Videoigre? Kina? Ako se pita nas, nagradu bi uručili – stripu. Stripu? Razmislite malo. Od toga da je bio samo dječja zanimacija i nostalgijski rekvizit, strip se u zadnjih 25 godina ustalio kao još jedna umjetnost, umjetnost koju danas ne možete preskočiti u razgovoru. Razgovoru kojem mogu pristupiti i oni koji su čitali Marvela i Zidroua, Tintina i Pedrosu, Hombrea i Eternauta, prostoru koji daje mogućnosti ispričati pročitanu priču još jednom. I još jednom. 

Za razliku od knjiga i filmova, strip se lako pronašao u novome svijetu, pronalazeći za svaku situaciju format. Publika mu nije problem; starije generacije gledaju ga kroz nostalgiju, dok ga nove generacije uočavaju kao umjetnost koja istovremeno usporava i ubrzava vrijeme. Ono što su Francuzi i Belgijanci znali odavno, puneći vlastite biblioteke podjednako stripovima i knjigama, danas radimo svi, znajući kako nam strip daje nešto odveć drugačije, jedan pomak u razumijevanju narativa, mašte i svijeta. 

Od toga da je bio samo dječja zanimacija i nostalgijski rekvizit, strip se u zadnjih 25 godina ustalio kao još jedna umjetnost, umjetnost koju danas ne možete preskočiti u razgovoru.

Stoga, ako već biramo na koji susret dolazimo, više nije toliko čudno što smo izabrali autorski susret i radionicu „Nešto je slika...“ na kojoj je moderator Kristian Benić ugostio riječkog pisca Zorana Žmirića i strip-crtača Korina Hunjaka koji su publici prvo predstavili strip knjigu „Kaleidoskop“, adaptacije dijela istoimene zbirke kratkih priča Zorana Žmirića iz 2019. godine, a poslije upustili u crtanje, razmišljanje, maštanje... Kritički aklamirana zbirka priča donosi kratke isječke, epizode iz svakodnevnog života čija refleksivnost, duhovitost i liričnost proizlazi iz premetanja igračkom zvanom kaleidoskop, sagledavajući time stvarnost novim očima. Protagonist, a i sam čitatelj, tako kroz cijelu zbirku shvaća kako „gledajući druge, gledam sebe“, omogućujući time da u svijetu uočimo sve one nijanse i detalje koji se uvijek nekako provuku oku svakodnevnog promatrača.

Razloge zašto je došlo do ideje da se adaptira „Kaleidoskop“ treba tražiti u ljubavi prema stripu koju osjećaju oba autora. „Strip je moja prva ljubav i zahvaljujući njemu sam naučio čitati. To je prva važna stvar vezana strip, dok je druga to što sam, zahvaljujući stripu, počeo razvijati maštu“, odmah je na početku susreta istaknuo Žmirić, govoreći kako se još uvijek sjeća svih Bonellijevih izdanja iz djetinjstva:

„S četiri, pet godina nisam znao čitati i samo sam gledao slike: bila je akcije, interakcije i tih balončića koje nisam mogao pročitati, pa sam zamišljao... Shvaćao sam da je razgovor, ali zahvaljujući tome sam počeo pamtiti prva slova.“

Razloge zašto je došlo do ideje da se adaptira „Kaleidoskop“ treba tražiti u ljubavi prema stripu koju osjećaju oba autora.

Zagor i Blek bili su samo početak. U narednim desetljećima, ističe Žmirić, postat će „pasionirani pratitelj“ stripa, čitajući sve što mu dođe pod ruke od Fibre: „Jedno vrijeme sam doma imao veću biblioteku od Šunjića jer mislim da ni on sam nije imao sva izdanja.“ Pritom govori o tome kako ga je, kao čovjeka od riječi, smetala što „strip nema dovoljno pozornosti“ zbog čega je znao na književnim večerima preporučivati – strip:

„Uvijek bi bilo upitnika, te je bilo čak situacija gdje su ljudi smatrali da se zezam, da sam anarhoidan, ali sve bi se opustilo kada bih preporučio par naslova te objasnio o čemu se radi i zašto su važni.“

Među svim tim stripovima, posebno mjesto u srcu ima Corto Maltese i Hugo Pratt. „To mi je omiljeni strip jer sam ga zadnjeg zavolio.“ Iako ga nije razumio kao mali, vratio se njemu kasnije, otkrivajući bogati svijet belgijskog i francuskog stripa koji mu je „otvorio novi svijet.“ Istodobno sa svime time, prvi put čuje za Moebiusa i Jodorowskog, kazujući kako ih „ne možeš s ničime usporediti jer mi nemamo takvih vrsti zvijezdi.“ Vraćajući se Cortu Malteseu, Žmirić otkriva kako je iznova otkrio tek u svojim zrelim tridesetim godinama. „Još uvijek me drži fibra od njega i često ga ubacujem u svoje naslove.“

Strip je moja prva ljubav i zahvaljujući njemu sam naučio čitati.

Zoran Žmirić

A Corto Maltese je prva povezica između dvaju autora jer je i Korinu Hunjaku on jedan od najdražih stripova. Govoreći o svojim putovanjima stripa, Hunjak će reći kako je imao „neobičan put prema stripu“ i da ga je „odredilo par ključnih stripova koji su mi pokazali što strip može biti i da ne mora biti samo ono što vidimo na kiosku.“ Jednostavna, Korin će istaknuti kako nije „religiozna u čitanju stripova“, ali i da je „uspjela naletjeti na par ključnih djela koji su me natjerali da se uhvatim medija.“ 

Jasno, sama ljubav prema stripu nije zaslužna za njihov prvi zajednički ostvaraj. Bilo je i tu i malo logistike, ali i sreće. Sama ideja pratila je Žmirića od trenutka kada se krenuo baviti zbirkom priča „Kaleidoskop“: „Dok sam pisao sam imao u glavi strip.“ Ipak, trebalo je pronaći osobu koja bi mogla realizirati to. I to se pojavio prvi problem. „Imam sreće da poznajem dovoljan broj strip-autora koje sam pitao ako bi se uhvatili toga da barem nekoliko epizoda uspijemo napraviti. No, problem sa stripašima koji su aktivni i dobri je što su istodobno i prezauzeti. Koliko god da je strip-scena velika, nema toliko snažnih autora.“

Dok sam pisao sam imao u glavi strip.

Zoran Žmirić

U spas mu je došla Irena Jukić Pranjić koja, iako sama nije ući u projekt, mu je predložila fantastičnog autora koji mu se sakrio u vlastitom gradu - Korin Hunjak. Od tog trenutka sve se kretalo izrazito brzo. „Kontaktirao sam Korin, popili smo čaj, u 15 minuta sam joj priču, dao PDF. Nakon nekog vremena mi se javio te je onda uzeo i PDF.“

Sve potvrđuje i Korin koji je ukazao i na činjenicu kako se sve izdogađalo pred sam natječaj za koji je trebao složiti arak teksta. „Ekspresno smo dogovorili sve i uspjelo je biti brzo iskucano i potvrđeno. Prošlo je na natječaju i sve ostalo je povijest.“ Po pitanju tehnike, Korin je otkrio kako skice radi olovkom, dok su ostali crteži digitalne naravi. 

A kada se razgovara o scenariju, Žmirić je priznao kako, iako je scenarij na papiru njegov jer se radilo prema njegovim tekstovima, da je dao potpunu slobodu Korin, kako kod pristupa, tako i izbora priča. „Kada smo se sreli sam mu rekao da radi što želi te da ga neću ništa pitati i gnjaviti. Imam alibi za to. Kada sam prvi put otišao na njegovu stranicu i vidio radove, u prvi mah sam pomislio da je to mjesto nekolicine strip autora jer stilski bilo potpuno različito. A onda kako sam klikao sam shvatio da je to sve bio njegov rad.“

Ekspresno smo dogovorili sve i uspjelo je biti brzo iskucano i potvrđeno. Prošlo je na natječaju i sve ostalo je povijest.

Korin Hunjak

Izborni kriteriji nisu bili kompleksni te je Korin primarno birao priče koje su ga ganule. „One koje su me dobile su ušle unutra. Uzeo sam emocionalno najupečatljivije priče te one za koje mi se učinilo da bi ih imalo smisla vizualno ih ispričati. Neke su bile dosta introspektivne i nije se puno toga događalo, ali i par takvih je upalo. Ipak, primarna je bila kombinacija dobrog emocionalnog impacta i onoga što sam smatrala da će vizualno zanimljivo ispasti.“ S obzirom na specifičnost same zbirke medije, Korin je istaknuo kako je zadržao sve dijaloge, ali ne i unutrašnju naraciju koja se pokazala odista „tricky“ za medij stripa. Ipak, ostavljao ju je gdje je bila „ključno da kombinacija slike i unutarnje naracije proizvede nešto novo, da se ne ponavljaju informacije, da se međusobno nadopunjuju te da zajedno ispričaju priču.“

O tome kako ova zbirka priča izgleda u novom ruhu, Korin Hunjak ostavlja drugima da procijeni:

„Neke od priča su stvarno duboke i  da se meni tako nešto dogodilo, da bi me promijenilo. To su usputne sitnice iz svakodnevnog života gdje sretneš nekoga na ulici, ali ako osvijestiš te situacije, i ako gledaš da je to stvaran čovjek s pravim životom, da nije samo neki non-playable character u tvojem gradu, kreneš razmišljati o tome kako se svi nose s raznim sranjima i užasno teškim pričama.“

Razgovorni dio susreta poslušajte ovdje:

Program se provodi uz financijsku potrebu programa razvoja publike Ministarstva kulture i medija Republike Hrvate te partnersku potporu Obrtničke komore Primorsko-goranske županije.