„Mramorna koža“ Slavenke Drakulić: knjiga mirisa, boja, osjetila, vibracija...

U prekrasnome ozračju u knjižnici „Stribor“ prekrasna knjiga i voditeljica Ljiljana Češarek s članicama svoga kluba. Od prve riječi izgovorene na početku druženja s knjigom nizale su se misli: savršena knjiga, prekrasna knjiga, prekrasne riječi/rečenice, stil…

Tema knjige pokrenula je vrlo sadržajnu i poticajnu raspravu. Naše su čitateljice naglasile univerzalnost teme: odnos majke i kćeri. Temeljito su raščlanjivale temu, naglašavajući snagu emocija koje knjiga pokreće kod čitatelja.

Sa svake stranice knjige govore glavne junakinje iako među njima vlada šutnja. One komuniciraju i kada ne progovaraju ni riječ, ili kada svaka prati svoju misao neodvojivu od one druge. Raščlanjivanjem šutnje ulazilo se u slojeve vrlo kompleksnoga odnosa majke i kćeri. Postavlja se pitanje o ženskoj seksualnosti, koju autorica ove knjige problematizira i čija je znakovita predstavnica u hrvatskoj književnosti.

Temu i autoričin odnos prema ovoj temi problematizirale su članice kluba smještajući ih u vrijeme u kojemu je autorica proživljavala svoju mladost, naglašavajući odnos pojedinca i društva prema ženskoj seksualnosti u tome vremenu s društvenih, socijalnih i umjetničkih polazišta.

Lik majke posebno je upečatljiv: prelijepa žena. Pored nje odrasta kći koja se pretvara u prelijepu djevojku. Između njih bogata, rekla bih glasna šutnja. I traženje ljubavi, traženje sreće. Pitamo se koliko je ta ljepota kobna za sam glavni lik, za sve koji se nje dotaknu i za vlastitu kćer koja je pokušava osjetiti, koja gladno traži majčinu ljubav, a ne nalazi je.

Prelijepa majka, i kći koja postaje umjetnicom… Kći izrađuje skulpturu vlastite majke. Od toga trenutka njih dvije pronalaze putove polaganoga približavanja.

Jedna od članica kluba naglasila je da je ovo knjiga mirisa, boja, osjetila, vibracija, svega…

Naše su članice u hrvatskoj književnosti posebno istaknule prozu Slavenke Drakulić koja se stručno naziva žensko pismo. Autorice ove proze otvorile su novi put u našoj književnosti.

Dva sata raspravljanja, čitanja, razgovaranja, uživanja u ljepoti ove knjige prošla su u našem čitateljskom klubu kao u trenu. Ponosne smo i zbog toga što naš čitateljski klub iščitava knjige domaćih autora.

Zaključila bih ovaj osvrt riječima jedne naše članice: „Fascinantno je biti u ovome društvu.“

Marica Zrilić