„Nova finska gramatika“ Diego Marani: remek-djelo lingvistike i književnosti ili jednostavno rečeno ODA JEZIKU

Jeste li znali da u finskom (suomi), koji spada u skupinu ugrofinskih jezika, postoji čak 15 padeža? Upravo zato im prijedlozi nisu potrebni, a također nemaju ni rodove ni članove. Bogat je samoglasnicima, koji mogu biti dugi i kratki, pa Finci zato tvrde da im je jezik veoma pjevljiv.

Svojim sam Nedopričljivima, između ostalih, predložila i ovu knjigu, na preporuku ČkkČ (Čitateljskog kluba knjižnice Čavle), koji su se njom oduševili. Hvala kolegicama i njihovoj voditeljici Mileni!

A što je čovjek bez prošlosti i bez sjećanja, bez jezika? Na ta smo pitanja pokušali odgovoriti u našoj prvoj „2020“ raspravi.

A započeli smo čitanjem pisma koje nam je poslala naša Tea iz dalekog Meksika. Nju je roman nažalost ostavio ravnodušnom, osim posljednjih nekoliko stranica. Dijelovi knjige podsjetili su ju na esej, a to joj je u pamćenje prizvalo nebrojene znanstvene članke koji se bave lingvističkim i psiholingvističkim hipotezama i pitanjima. Ništa čudno jer Tea je studirala književnost pa joj „jezik“ nije stran i zna ona to fino razložiti, baš kako treba.

Petri je ovo štivo bilo melankolično, mirno i jednostavno, poput čitanja na nekom stranom jeziku. Stil je, pak, ocijenila peticom.

Milena se podsjetila rasprave iz svibnja 2018. godine, istaknuvši lakoću čitanja, što smatra zaslugom prevoditelja. Naglasila je da je jezik zapravo osnova ljudskog identiteta, kojim ne samo da komuniciramo s drugima već se izražavamo i ostvarujemo kao osobe.

Senka kaže da je teško očekivati uspone i padove u priči jer ipak se ovdje radi o ratu.

Ivani M. su fascinantna pisma između Ilme i Sampa i ta snaga volje za učenje novog jezika. Ono što ne voli je kad se likovi sažalijevaju i krive sami sebe. Njezin je i najcitat rasprave:

Ivana S. daje peticu prevoditeljici. Istaknula je nedostatnost egzekucije u fabuli, a likove nije pretjerano doživjela zbog nedovoljno prisutnih dijaloga.

Ina je redovito išla s ovom knjigom na spavanje, čak bi i zaspala uz nju. Povukla je paralelu s davnom serijom „China Beach“.

Sanja A. daje jeziku čistu desetku. Osjetila je sve te rečenice i povezivanje s identitetom. U romanima želi da se dobro osjeća, a ne da u njima vlada depresija.

Naša druga Sanja, profesorica u osnovnoj školi, često kaže svojim učenicima:

Ističe prekrasne kontemplacijske misli, a za lik Koskele tvrdi da je pravi izvorni Finac, lud za jezikom.

Hana je zbog poslovnih obveza bila spriječena, ali je poslala svoje ocjene. Hvala ti!

Složili smo se da se ovdje radi o gotovo savršenom stilu pisanja, o onom izrečenom, ali i o svim onim neizgovorenim mislima jedne osobe bez prošlosti, bez identiteta. Prevoditeljica Ita Kovač je definitivno osoba koja je za to zaslužna.

Ocjene u naše četiri standardne kategorije bile su ove: opći dojam 3,7; tema i ideja 4,3; stil pisanja 4,5 i karakterizacija likova 3,6. Ukupno je to: 4.

Diego Marani, Talijan koji je dugo boravio u Finskoj rekao je u jednom intervjuu da su Finci uživali u knjizi, iako su bili pomalo sumnjičavi prema jednom strancu, koji o njima sve zna: jezik, povijest, sve do najsitnijih pojedinosti. Također je otkrio tajnu da su Sampo i dr. Friari, na neki način, jedan te isti lik. I jedan i drugi imaju problematičnu prošlost, koja je povezana i s finskom nacionalnom poviješću.

Inače, Marani je kao viši lingvist u Europskoj uniji u Bruxellesu počeo učiti finski sredinom 90-ih godina. Računao je s tim da je finski sličan nekim drugim jezicima koje je ranije učio, međutim ovoga puta nije uspio prepoznati nijednu riječ. A da je riječ o vrlo posebnom čovjeku dokazuje i to da je izmislio poseban jezik „europanto“, svojevrsnu parodiju esperanta, kojeg su esperantisti dobrano iskritizirali. Na tom posebnom jeziku napisao je knjigu kratkih priča o pustolovinama europskog policijskog inspektora, koji istražuje razne zločine protiv Europske unije.

Bila je ovo svojevrsna oda jeziku, kao takvom. Da smo sami susreli nekog Massimilijana Brodara, poučavali bi ga našem jeziku. Htio ne htio, progovorio bi on hrvatski! Näkemiin (doviđenja), Nedopričljivi moji!

U tekstu su korišteni isječci iz intervjua Matije Štahana s autorom, kao i neki dijelovi sa stranice Moderna vremena (mvinfo.hr)