,,Razglednica“ Anne Berest: kako detalji čine širu sliku i zašto su povijesni romani moj najdraži žanr

Jednog sam dana u svibnju ove godine dobrano zakasnila na sat Hrvatskog zbog  kašnjenja javnog prijevoza. Nakon što sam se ispričala razredniku, on se sjetio nečega. Upitao je svih želi tko sudjelovati u čitateljskom projektu koji organizira jedna od drugih profesorica Hrvatskog u školi. Jedna je od mojih prijateljica iz razreda rekla da se već prijavila i to me potaknulo da se javim. U retrospekciji, smiješno je kako malena odluka donešena u trenu oka može utjecati na naš život. To se meni tada dogodilo. Da nisam zakasnila i donijela impulzivnu odluku, vjerojatno nikad ne bih pokupila baš ovu knjigu i ne bih pročitala jedan od novih najdražih romana.

Roman prati obitelj Rabinovič, autoričine pretke koji su umrli tijekom holokausta i, osamdeset godina poslije, njezinu potragu za pošiljateljem anonimne razglednice s njihovim imenima. Bavi se i pitanjima židovskog identiteta, europske povijesti i političkih ideologija, rekonstrukcije povijesti, itd. Problem koji ponekad iskače u ambicioznim romanima je suvišnost. Autori pokušavaju razriješiti svaki problem, posvetiti prostor na stranici mnogim temama. Na kraju romani kažu previše i ništa. ,,Razglednica“, nasreću, nema taj problem. Smatram da je razlog tome posvećenost detaljima.

Tekst je nastao kao dio projekta "Čitanje u fokusu" kojeg je pokrenula Naklada Ljevak 2021. godine u suradnji sa stručnjacima koji se bave obrazovanjem i poticanjem čitanja djece i mladih te nastavnicima hrvatskoga jezika prepoznatim u radu s učenicima. Projekt se provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U projektu sudjeluje i Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci radove čijih učenika prenosimo.

U ,,Razglednicu“ je uložen veliki trud. U njemu ima mnogo povijesnih činjenica, vrlo je osoban i pomno promišljen. No, nije zamoran. To je zato što autorica mnoge aspekte priče ne spominje izravno, već preko dijaloga i opisa. Primjerice, jedan od dijelova knjige koji mi se jako svidio je Efraimova i Emmina priča. Njihov je brak bio dogovoren i nije im uvijek bilo lako. Efraimu je bilo teško zaboraviti staru ljubav, Emmi seliti se u pratnji njegove ambicije i nositi se s činjenicom da on voli nekog drugog. Ipak, kako priča napreduje, između njih se razvija razumijevanje stečeno preko niza godina. Ljubavna je priča realističan, prirodni prijelaz iz mladenačkih jadova u zrelost i poštovanje. U drugim bi knjigama zauzimala prvi plan. Ovdje mi se, s druge strane, nije trebalo tumačiti kako par stoji jer sam mogla sve zaključiti sve prema dijalogu i iz postupaka. Malo autora ima vještinu toliko kompleksne odnose iz pravog života prenijeti u roman kao Berest. 

Stil mi se pisanja također svidio, vrlo je specifičan. Berest ima sposobnost ono kompleksno prikazati na jednostavan način, no bez da se nijanse izgube. Njezin stil potiče na razmišljanje. Jedno od sredstava kojima se koristi kako bi mogla reći puno malim brojem riječi se gotovo može nazvati pjesničkim slikama u prozi (vrlo su osjetilne). Sjajan je primjer moj najdraži dio knjige, zadnji odlomak prije smrti Efraima i Emme u knjizi. Cijela se radnja do tada sažme u samo par simboličnih slika.

Autoričine vještine također ističu njezin prikaz odnosa između članova obitelji. Njihovi su me obiteljski odnosi podsjetili na one u mojoj familiji: kako se Jacques zbližio sa sestrom tek u tinejdžerskoj dobi, Noemin osjećaj usamljenosti kad se Myriam odselila, zabava djece Rabinovič sa stricem Borisom, Nachmannova djedovska ljubav...

To je glavni razlog zbog kojeg su biografski povijesni romani meni osobno najdraži. Bave se pravim ljudima i emocijama. Kod fikcije se zna javiti problem loše karakterizacije. Likove je teško zamisliti kao prave ljude i dvodimenzionalni su. Ovdje nisu samo sjajno razrađeni, već su obični ljudi, a ne poznate osobe. Čitateljima je zato lakše zbližiti se s njima. 

Iako imam osjećaj da se većini čitatelja povijesni dio više svidio, suvremeni je dio romana isto sjajan. Upravo je autoričina potraga za pošiljateljem razglednice inspirirala roman. Element misterija čitateljima daje razlog da nastave čitati. Kada se sve otkrije, čitatelji dobivaju osjećaj satisfakcije s cijelim djelom. U modernom se dijelu također postavljaju fascinantna pitanja o identitetu židova u modernom društvu, religiji i osjećaju (ne) povezanosti s precima. Ovaj dio ,,upotpunjuje” roman, čak i u dijelovima u kojima pada u drugi plan.

,,Razglednica” je jedna od originalnijih knjiga koje sam pročitala u zadnje vrijeme. Ima  mnogo aspekata koji joj daju karakter, a jedan je od njih često spominjanje geografskih lokacija i fraza na stranim jezicima. Podosta sam naučila o francuskoj kulturi i geografiji samo iz opisa u knjizi. Ova bi knjiga bila posebno zanimljiva stanovnicima Pariza jer spominje mnogo pravih pariških lokacija i sjetili bi se ove knjige kad prođu pokraj npr. Opere Garnier.

Dakako, ova se knjiga ne može hvaliti  a da se ne spomene izvrstan prijevod. Hrvatski su prijevodi ponekad doslovni i zvuče nespretno zbog čega mislim da mnogi moji vršnjaci obično posežu za knjigama na engleskome jeziku. Odabir je širi i na originalnom jeziku nema nezgrapnog prijevoda, no Ita je Kovač sjajno prevela ovo djelo. Iako ga nisam čitala na jeziku originala, nemam dojam kao da sam pročitala sasvim drugu knjigu (to ponekad može biti slučaj kod prevedenih djela). Prevođenje je teško, ali također vrlo važno, djela iz drugih zemalja pružaju uvid u tuđe kulture te ih interpretiranje nama otvara. 

No, nijedno umjetničko djelo, bez obzira na to koliko dobro, nije u potpunosti bez mana. Ova ih knjiga ima malo, ali moram ih spomenuti zbog iskrenosti. Kraj je bio pomalo nagao, veliki se misterij razriješi doslovno na predzadnjoj stranici. Smatram da je knjiga mogla imati koristi od dodatnog poglavlja ili epiloga u kojem se ukratko opiše autoričin život nakon što je doznala tko je poslao razglednicu. Također je Vicente, kao lik,  bio pomalo manje razrađen u romanu, a smatram da se osoba koja je imala tako bizaran život mogla malo više opisati. U dijelovima se knjige činio kao da radi samo iz vlastitog interesa i nedopadljiv. 

Ukratko, ova me se knjiga stvarno dojmila i preporučila bih je svakome koga zanima povijest ili obiteljski odnosi. Sjećam se da sam kao malena gledala u police nekih članova svoje obitelji i jedva čekala da odrastem i pročitam njihove najdraže romane. Sada kad sam malo odrasla i to zapravo učinila, moram reći da ima tu nečeg posebnog. Dok gledam u svoju primjerak ,,Razglednice”, pišući ovaj osvrt, razmišljam ako će neki (budući) član moje obitelji ikad pročitati ovu knjigu i, ako hoće, što će misliti. Već dugo nisam pročitala knjigu u kojoj nisam konstantno pogledavala broj stranice i u kojoj sam istinski uživala. Ova će me priča zasigurno pratiti kroz život .

Una Žeželić,  2.razred